Ezekiel
17:1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
17:2 Sine čovječji, odgonetni zagonetku i reci prispodobu kući
Izrael;
17:3 I reci: Ovako veli Gospod Gospod; Veliki orao sa velikim krilima,
dugokrila, puna perja, koja je imala različite boje, došla do
Liban, i uzeo najvišu granu kedra:
17:4 Odsekao je vrh svojih mladih grančica i odneo ih u zemlju
promet; postavio ga je u grad trgovaca.
17:5 Uzeo je i od sjemena zemlje, i zasadio ga u rodu
polje; postavio ga je kraj velikih voda i postavio ga kao vrba.
17:6 I naraste i postade rasprostranjena loza niskog rasta, čije grane
okrenuo se prema njemu, a korijeni su bili ispod njega: tako je postalo a
vinovu lozu, i rađala grane, i puštala grančice.
17:7 Bio je još jedan veliki orao sa velikim krilima i mnogo perja:
i gle, ova loza je savila svoje korijenje prema njemu i izbacila je
grane prema njemu, da bi je mogao zaliti njenim brazdama
plantaža.
17:8 Zasađeno je na dobrom tlu kod velikih voda da rodi
grane i da rodi, da bude dobra loza.
17:9 Reci: Ovako govori Gospod Gospod; Hoće li napredovati? neće li povući
podigao korijenje i odsjekao plod, da uvene? to
uvenut će u svom lišću svog proljeća, čak i bez velike snage
ili mnogi ljudi da ga iščupaju iz korijena.
17:10 Da, gle, kad je zasađen, hoće li napredovati? zar neće sasvim
uvenuti, kad ga istočni vjetar dotakne? uvenuti će u brazdama
gde je rasla.
17:11 Štaviše, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
17:12 Recite kući buntovnoj: ne znate šta ove stvari znače?
reci im: Evo, kralj Babilona je došao u Jeruzalem i došao je
uzeo svog kralja i njegove knezove i poveo ih sa sobom
u Babilon;
17:13 I uzeo je kraljevo potomstvo, i sklopio savez s njim, i
zakleo se na njega: uzeo je i moćnike zemlje:
17:14 Da bi kraljevstvo bilo nisko, da se ne bi podiglo, nego
da bi držanjem njegovog saveza mogao da stoji.
17:15 Ali on se pobunio protiv njega poslavši svoje ambasadore u Egipat, to
mogli bi mu dati konje i mnogo ljudi. Hoće li napredovati? hoće li on
pobjeći koji radi takve stvari? ili će prekršiti savez i biti
isporučeno?
17:16 Živim ja, govori Gospod Gospod, na mestu gde je kralj
stanuje koji ga je učinio kraljem, čiju je zakletvu prezreo i čiji je savez
slomi, čak i s njim usred Babilona umrijet će.
17:17 Neće ni faraon sa svojom moćnom vojskom i velikim društvom
njega u ratu, dizanjem brda i gradnjom utvrda, da odsiječe
mnogo osoba:
17:18 Videći da je prezreo zakletvu prekršivši zavet, kada je, gle, imao
dao mu ruku i učinio sve ove stvari, neće pobjeći.
17:19 Zato ovako govori Gospod Gospod; Dok sam živ, sigurno je moja zakletva da on
prezreo je i moj savez koji je prekršio, čak ću i ja
nadoknada na svoju glavu.
17:20 I raširiću svoju mrežu na njega, i biće uhvaćen u moju zamku,
i dovest ću ga u Babilon, i tamo ću se s njim zalagati za svoje
prijestup koji mi je učinio.
17:21 I svi njegovi bjegunci sa svim njegovim četama pašće od mača, i
oni koji ostanu raspršit će se prema svim vjetrovima, i znat ćete
da sam ja, Gospod, to rekao.
17:22 Ovako govori Gospod Gospod; Uzeću i najvišu granu
visoki cedar, i postavit će ga; Ja ću otkinuti vrh njegovih mladih
grančice nežne, i posadiće ga na visokoj planini i uglednoj:
17:23 Na gori visine Izraelove posadiću ga, i biće
rađa grane i donosi plod, i budi lijep kedar, i pod njim
živjet će sve ptice svakog krila; u senci grana
u njemu će stanovati.
17:24 I znaće sva stabla u polju da sam ja, Gospod, doneo
niz visoko drvo, uzvisili su nisko drvo, osušili zelenilo
drvo, i suvo drvo učinih da cvjeta: Ja, Gospod, govorih i
su to uradili.