Ezekiel 17:1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 17:2 Sine čovječji, odgonetni zagonetku i reci prispodobu kući Izrael; 17:3 I reci: Ovako veli Gospod Gospod; Veliki orao sa velikim krilima, dugokrila, puna perja, koja je imala različite boje, došla do Liban, i uzeo najvišu granu kedra: 17:4 Odsekao je vrh svojih mladih grančica i odneo ih u zemlju promet; postavio ga je u grad trgovaca. 17:5 Uzeo je i od sjemena zemlje, i zasadio ga u rodu polje; postavio ga je kraj velikih voda i postavio ga kao vrba. 17:6 I naraste i postade rasprostranjena loza niskog rasta, čije grane okrenuo se prema njemu, a korijeni su bili ispod njega: tako je postalo a vinovu lozu, i rađala grane, i puštala grančice. 17:7 Bio je još jedan veliki orao sa velikim krilima i mnogo perja: i gle, ova loza je savila svoje korijenje prema njemu i izbacila je grane prema njemu, da bi je mogao zaliti njenim brazdama plantaža. 17:8 Zasađeno je na dobrom tlu kod velikih voda da rodi grane i da rodi, da bude dobra loza. 17:9 Reci: Ovako govori Gospod Gospod; Hoće li napredovati? neće li povući podigao korijenje i odsjekao plod, da uvene? to uvenut će u svom lišću svog proljeća, čak i bez velike snage ili mnogi ljudi da ga iščupaju iz korijena. 17:10 Da, gle, kad je zasađen, hoće li napredovati? zar neće sasvim uvenuti, kad ga istočni vjetar dotakne? uvenuti će u brazdama gde je rasla. 17:11 Štaviše, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 17:12 Recite kući buntovnoj: ne znate šta ove stvari znače? reci im: Evo, kralj Babilona je došao u Jeruzalem i došao je uzeo svog kralja i njegove knezove i poveo ih sa sobom u Babilon; 17:13 I uzeo je kraljevo potomstvo, i sklopio savez s njim, i zakleo se na njega: uzeo je i moćnike zemlje: 17:14 Da bi kraljevstvo bilo nisko, da se ne bi podiglo, nego da bi držanjem njegovog saveza mogao da stoji. 17:15 Ali on se pobunio protiv njega poslavši svoje ambasadore u Egipat, to mogli bi mu dati konje i mnogo ljudi. Hoće li napredovati? hoće li on pobjeći koji radi takve stvari? ili će prekršiti savez i biti isporučeno? 17:16 Živim ja, govori Gospod Gospod, na mestu gde je kralj stanuje koji ga je učinio kraljem, čiju je zakletvu prezreo i čiji je savez slomi, čak i s njim usred Babilona umrijet će. 17:17 Neće ni faraon sa svojom moćnom vojskom i velikim društvom njega u ratu, dizanjem brda i gradnjom utvrda, da odsiječe mnogo osoba: 17:18 Videći da je prezreo zakletvu prekršivši zavet, kada je, gle, imao dao mu ruku i učinio sve ove stvari, neće pobjeći. 17:19 Zato ovako govori Gospod Gospod; Dok sam živ, sigurno je moja zakletva da on prezreo je i moj savez koji je prekršio, čak ću i ja nadoknada na svoju glavu. 17:20 I raširiću svoju mrežu na njega, i biće uhvaćen u moju zamku, i dovest ću ga u Babilon, i tamo ću se s njim zalagati za svoje prijestup koji mi je učinio. 17:21 I svi njegovi bjegunci sa svim njegovim četama pašće od mača, i oni koji ostanu raspršit će se prema svim vjetrovima, i znat ćete da sam ja, Gospod, to rekao. 17:22 Ovako govori Gospod Gospod; Uzeću i najvišu granu visoki cedar, i postavit će ga; Ja ću otkinuti vrh njegovih mladih grančice nežne, i posadiće ga na visokoj planini i uglednoj: 17:23 Na gori visine Izraelove posadiću ga, i biće rađa grane i donosi plod, i budi lijep kedar, i pod njim živjet će sve ptice svakog krila; u senci grana u njemu će stanovati. 17:24 I znaće sva stabla u polju da sam ja, Gospod, doneo niz visoko drvo, uzvisili su nisko drvo, osušili zelenilo drvo, i suvo drvo učinih da cvjeta: Ja, Gospod, govorih i su to uradili.