Ezekiel
12:1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
12:2 Sine čovječji, ti živiš usred kuće buntovne, koja ima
oči da vide, a ne vide; imaju uši da čuju, a ne čuju, jer oni
su buntovnička kuća.
12:3 Zato, sine čovječji, pripremi sebi stvari za uklanjanje i ukloni
danju pred njima; a ti ćeš se preseliti sa svog mjesta na drugo
mjesto u njihovim očima: možda će razmotriti, iako su a
buntovna kuća.
12:4 Tada ćeš iznositi svoje stvari danju pred njihovim očima, kao stvari
za uklanjanje: i ti ćeš izaći navečer pred njihovim očima, kao oni
koji odlaze u zarobljeništvo.
12:5 Probij zid pred njihovim očima i izvrši ga.
12:6 Na njihovim očima nosit ćeš ga na ramenima i nositi ga
u sumrak: pokrićeš lice svoje da ne vidiš
zemlju: jer sam te postavio za znak domu Izraelovu.
12:7 I uradio sam kako mi je zapoveđeno: izneo sam svoje stvari danju, kao
stvari za zatočeništvo, a uveče sam svojim kopao kroz zid
ruka; Izneo sam ga u sumrak, i nosio sam ga na ramenu
u njihovim očima.
12:8 I ujutro dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
12:9 Sine čovječji, zar ne reče dom Izrailjev, kuća buntovna
tebi, šta ti radiš?
12:10 Reci im: Ovako veli Gospod Gospod; Ovaj teret se tiče
knez u Jerusalimu i sav dom Izraelov koji je među njima.
12:11 Reci, ja sam tvoj znak: kako sam ja uradio, tako će i njima biti:
oni će se skloniti i otići u zarobljeništvo.
12:12 I knez koji je među njima nosiće na ramenu u
sumrak, i izaći će; oni će kopati kroz zid da nose
napolju: pokriće lice svoje da ne vidi zemlju
njegove oči.
12:13 I svoju ću mrežu raširiti na njega, i biće uhvaćen u zamku moju.
i odvest ću ga u Babilon u zemlju kaldejsku; ipak će
on to ne vidi, iako će tamo umrijeti.
12:14 I raspršit ću prema svakom vjetru sve što je oko njega da mu pomognu,
i sve njegove grupe; i ja ću izvući mač za njima.
12:15 I znaće da sam ja Jahve kad ih raspršim
nacije i raspršiti ih po zemljama.
12:16 Ali ostaviću nekoliko ljudi od njih od mača, od gladi i
od kuge; da među njima mogu objaviti sve svoje gadosti
neznabošci kamo dolaze; i znaće da sam ja GOSPOD.
12:17 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
12:18 Sine čovječji, jedi svoj hljeb uz drhtanje i pij vodu svoju
drhteći i pažljivo;
12:19 I reci narodu zemlje: Ovako govori Gospod, Bog nad njima
stanovnici Jeruzalema i zemlje Izraelove; Oni će jesti
njihov kruh s pažnjom, i piju njihovu vodu sa čuđenjem,
da njena zemlja bude pusta od svega što je u njoj, zbog
nasilje svih onih koji u njemu žive.
12:20 I gradovi koji su naseljeni biće opustošeni i zemlja
bit će pusta; i znaćete da sam ja Gospod.
12:21 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
12:22 Sine čovječji, koja je to poslovica koju imaš u zemlji Izrailjevoj,
govoreći: Dani se produžuju i svako viđenje propada?
12:23 Reci im dakle: Ovako veli Gospod Gospod; Napraviću ovu poslovicu
da prestane, i oni to više neće koristiti kao poslovicu u Izraelu; ali reci
njima: Dani su blizu, i učinak svake vizije.
12:24 Jer više neće biti nikakve isprazne vizije niti laskavog proricanja
unutar doma Izraelova.
12:25 Jer ja sam Gospod: ja ću govoriti, i reč koju ću govoriti će
ostvariti se; neće se više produžiti: jer u tvoje dane, O
buntovna kuća, reći ću riječ, i izvršit ću je, kaže
Gospode Bože.
12:26 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
12:27 Sine čovječji, gle, oni iz doma Izrailjeva govore: Vizija koju on
vidi za mnogo dana koji dolaze, i on prorokuje o vremenima koja su
daleko.
12:28 Zato im recite: Ovako veli Gospod Gospod; Neće ništa od mojih
riječi će se više produžiti, ali riječ koju sam rekao ostaće
učinjeno, govori Gospod BOG.