Ezekiel 12:1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 12:2 Sine čovječji, ti živiš usred kuće buntovne, koja ima oči da vide, a ne vide; imaju uši da čuju, a ne čuju, jer oni su buntovnička kuća. 12:3 Zato, sine čovječji, pripremi sebi stvari za uklanjanje i ukloni danju pred njima; a ti ćeš se preseliti sa svog mjesta na drugo mjesto u njihovim očima: možda će razmotriti, iako su a buntovna kuća. 12:4 Tada ćeš iznositi svoje stvari danju pred njihovim očima, kao stvari za uklanjanje: i ti ćeš izaći navečer pred njihovim očima, kao oni koji odlaze u zarobljeništvo. 12:5 Probij zid pred njihovim očima i izvrši ga. 12:6 Na njihovim očima nosit ćeš ga na ramenima i nositi ga u sumrak: pokrićeš lice svoje da ne vidiš zemlju: jer sam te postavio za znak domu Izraelovu. 12:7 I uradio sam kako mi je zapoveđeno: izneo sam svoje stvari danju, kao stvari za zatočeništvo, a uveče sam svojim kopao kroz zid ruka; Izneo sam ga u sumrak, i nosio sam ga na ramenu u njihovim očima. 12:8 I ujutro dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 12:9 Sine čovječji, zar ne reče dom Izrailjev, kuća buntovna tebi, šta ti radiš? 12:10 Reci im: Ovako veli Gospod Gospod; Ovaj teret se tiče knez u Jerusalimu i sav dom Izraelov koji je među njima. 12:11 Reci, ja sam tvoj znak: kako sam ja uradio, tako će i njima biti: oni će se skloniti i otići u zarobljeništvo. 12:12 I knez koji je među njima nosiće na ramenu u sumrak, i izaći će; oni će kopati kroz zid da nose napolju: pokriće lice svoje da ne vidi zemlju njegove oči. 12:13 I svoju ću mrežu raširiti na njega, i biće uhvaćen u zamku moju. i odvest ću ga u Babilon u zemlju kaldejsku; ipak će on to ne vidi, iako će tamo umrijeti. 12:14 I raspršit ću prema svakom vjetru sve što je oko njega da mu pomognu, i sve njegove grupe; i ja ću izvući mač za njima. 12:15 I znaće da sam ja Jahve kad ih raspršim nacije i raspršiti ih po zemljama. 12:16 Ali ostaviću nekoliko ljudi od njih od mača, od gladi i od kuge; da među njima mogu objaviti sve svoje gadosti neznabošci kamo dolaze; i znaće da sam ja GOSPOD. 12:17 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 12:18 Sine čovječji, jedi svoj hljeb uz drhtanje i pij vodu svoju drhteći i pažljivo; 12:19 I reci narodu zemlje: Ovako govori Gospod, Bog nad njima stanovnici Jeruzalema i zemlje Izraelove; Oni će jesti njihov kruh s pažnjom, i piju njihovu vodu sa čuđenjem, da njena zemlja bude pusta od svega što je u njoj, zbog nasilje svih onih koji u njemu žive. 12:20 I gradovi koji su naseljeni biće opustošeni i zemlja bit će pusta; i znaćete da sam ja Gospod. 12:21 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 12:22 Sine čovječji, koja je to poslovica koju imaš u zemlji Izrailjevoj, govoreći: Dani se produžuju i svako viđenje propada? 12:23 Reci im dakle: Ovako veli Gospod Gospod; Napraviću ovu poslovicu da prestane, i oni to više neće koristiti kao poslovicu u Izraelu; ali reci njima: Dani su blizu, i učinak svake vizije. 12:24 Jer više neće biti nikakve isprazne vizije niti laskavog proricanja unutar doma Izraelova. 12:25 Jer ja sam Gospod: ja ću govoriti, i reč koju ću govoriti će ostvariti se; neće se više produžiti: jer u tvoje dane, O buntovna kuća, reći ću riječ, i izvršit ću je, kaže Gospode Bože. 12:26 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 12:27 Sine čovječji, gle, oni iz doma Izrailjeva govore: Vizija koju on vidi za mnogo dana koji dolaze, i on prorokuje o vremenima koja su daleko. 12:28 Zato im recite: Ovako veli Gospod Gospod; Neće ništa od mojih riječi će se više produžiti, ali riječ koju sam rekao ostaće učinjeno, govori Gospod BOG.