Ezekiel
9:1 I on je povikao u mojim ušima iz sveg glasa govoreći: Neka oni
neka se grad približi, čak i svaki čovjek sa svojim
uništavajuće oružje u njegovoj ruci.
9:2 I gle, šestoro ljudi dođe s puta viših vrata koja leže
prema sjeveru, i svaki čovjek s oružjem za klanje u ruci; i jedan
čovjek među njima bio je odjeven u platno, a kraj njega je imao pisčev mastilo
strana: i uđoše i stadoše pored mjedenog oltara.
9:3 I slava Boga Izrailjeva siđe s heruvima,
nakon čega je bio, do praga kuće. I pozvao je
čovjek odjeven u platno, koji je pored sebe imao pisčev mastilo;
9:4 I reče mu Gospod: Prođi sred grada, prođi
usred Jerusalima i stavio znak na čela ljudi
taj uzdah i taj vapaj za sve gadosti koje se čine u
usred toga.
9:5 A ostalima je rekao u mom sluhu: Idite za njim kroz
grad, i udari: neka tvoje oko ne poštedi, niti imaj sažaljenja:
9:6 Ubijte potpuno staro i mlado, i sluškinje, i malu djecu, i žene:
ali ne približavajte se nijednom čovjeku na kome je znak; i počni od mog
svetište. Zatim su počeli od drevnih ljudi koji su bili prije
kuća.
9:7 I reče im: Oskvrnite kuću i napunite dvorove
ubijen: idite vi. I iziđoše i pobiše u gradu.
9:8 I dogodi se, dok su ih ubijali, a ja sam ostao, to
Pao sam na lice, zaplakao i rekao: Ah Gospode Bože! hoćeš li uništiti
sav ostatak Izraela u tvom izlivanju svog gnjeva na Jeruzalem?
9:9 Tada mi reče: Nepravda je doma Izraelova i Jude
veoma velika, i zemlja je puna krvi, a grad pun
izopačenost: jer govore: GOSPOD je napustio zemlju i nju
GOSPOD ne vidi.
9:10 A što se mene tiče, moje oko neće poštedeti, niti ću se smilovati,
ali ja ću im naplatiti put na njihovu glavu.
9:11 I gle, čovjek obučen u laneno platno, koji je imao mastilo kraj sebe
strana, prijavio stvar govoreći: Učinio sam kako si zapovjedio
ja.