Ezekiel 9:1 I on je povikao u mojim ušima iz sveg glasa govoreći: Neka oni neka se grad približi, čak i svaki čovjek sa svojim uništavajuće oružje u njegovoj ruci. 9:2 I gle, šestoro ljudi dođe s puta viših vrata koja leže prema sjeveru, i svaki čovjek s oružjem za klanje u ruci; i jedan čovjek među njima bio je odjeven u platno, a kraj njega je imao pisčev mastilo strana: i uđoše i stadoše pored mjedenog oltara. 9:3 I slava Boga Izrailjeva siđe s heruvima, nakon čega je bio, do praga kuće. I pozvao je čovjek odjeven u platno, koji je pored sebe imao pisčev mastilo; 9:4 I reče mu Gospod: Prođi sred grada, prođi usred Jerusalima i stavio znak na čela ljudi taj uzdah i taj vapaj za sve gadosti koje se čine u usred toga. 9:5 A ostalima je rekao u mom sluhu: Idite za njim kroz grad, i udari: neka tvoje oko ne poštedi, niti imaj sažaljenja: 9:6 Ubijte potpuno staro i mlado, i sluškinje, i malu djecu, i žene: ali ne približavajte se nijednom čovjeku na kome je znak; i počni od mog svetište. Zatim su počeli od drevnih ljudi koji su bili prije kuća. 9:7 I reče im: Oskvrnite kuću i napunite dvorove ubijen: idite vi. I iziđoše i pobiše u gradu. 9:8 I dogodi se, dok su ih ubijali, a ja sam ostao, to Pao sam na lice, zaplakao i rekao: Ah Gospode Bože! hoćeš li uništiti sav ostatak Izraela u tvom izlivanju svog gnjeva na Jeruzalem? 9:9 Tada mi reče: Nepravda je doma Izraelova i Jude veoma velika, i zemlja je puna krvi, a grad pun izopačenost: jer govore: GOSPOD je napustio zemlju i nju GOSPOD ne vidi. 9:10 A što se mene tiče, moje oko neće poštedeti, niti ću se smilovati, ali ja ću im naplatiti put na njihovu glavu. 9:11 I gle, čovjek obučen u laneno platno, koji je imao mastilo kraj sebe strana, prijavio stvar govoreći: Učinio sam kako si zapovjedio ja.