Ezekiel
3:1 I reče mi: Sine čovječji, jedi što nađeš; jedi ovo
otkotrljajte se i idite i govorite domu Izraelovu.
3:2 Tako sam otvorio svoja usta, i on me je naterao da pojedem tu rolnicu.
3:3 I reče mi: Sine čovječji, daj da jedeš trbuh svoj i nasiti se
utrobe sa ovim kiflom koji ti dajem. Onda sam ga pojeo; i bilo je unutra
moja usta kao med za slast.
3:4 I reče mi: Sine čovječji, idi, idi u dom Izrailjev,
i govori im mojim riječima.
3:5 Jer nisi poslan narodu stranog govora i tvrdog
jezik, ali domu Izraelovu;
3:6 Ne mnogim ljudima stranog govora i tvrdog jezika, čiji
riječi koje ne možeš razumjeti. Sigurno, da sam te poslao njima, oni
poslušao bi te.
3:7 Ali dom Izrailjev neće te poslušati; jer neće
poslušajte me jer je sav dom Izraelov drzak i
hardhearted.
3:8 Gle, ja sam ojačao lice tvoje protiv lica njihovih i tvojih
čelo čvrsto uz njihova čela.
3:9 Kao adamant tvrđi od kremena napravio sam tvoje čelo: ne boj ih se,
niti se plašite njihovog izgleda, iako su buntovna kuća.
3:10 I reče mi: Sine čovječji, sve moje riječi koje ću govoriti
primi u svoje srce i slušaj svojim ušima.
3:11 I idi, dovedi do onih iz ropstva, do sinova svojih
ljudi, i govori im i reci im: Ovako govori Jahve Gospod;
da li će čuti, ili će uzdržati.
3:12 Tada me je duh podigao, i čuo sam iza sebe glas velikog
hitajući govoreći: Blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova!
3:13 Čuo sam i buku krila živih bića koja su se dodirnula
jedni druge, i buka točkova prema njima, i buka
od velike jurnjave.
3:14 Tako me je duh podigao, i odveo me, i otišao sam u gorčini,
u vrelini mog duha; ali je ruka Gospodnja bila jaka na meni.
3:15 Tada dođoh do njih iz zarobljeništva u Telabibu, koji su živjeli kraj rijeke
od Chebara, a ja sam sjedio gdje su oni sjedili, i ostao tamo zapanjen među
njih sedam dana.
3:16 I dogodi se na kraju sedam dana, riječ Gospodnja
prišao mi i rekao,
3:17 Sine čovječji, postavio sam te za stražara domu Izrailjevom.
zato slušaj riječ iz mojih usta i daj im opomenu od mene.
3:18 Kad kažem bezbožniku: sigurno ćeš umrijeti; a ti mu daješ
ne upozorava, niti govori da opominje zlog od njegovog zlog puta, da
spasiti mu život; isti će zli čovjek umrijeti u svom bezakonju; ali njegov
krv će mi trebati iz tvoje ruke.
3:19 Ali ako upozoriš bezbožnika, a on se ne odvrati od svoje zloće, niti
sa svog zlog puta, umrijet će u svom bezakonju; ali ti jesi
spasio tvoju dušu.
3:20 Opet, kada se pravednik okrene od svoje pravednosti i počini
bezakonja, i stavim pred njega kamen spoticanja, on će umrijeti: jer
nisi mu dao upozorenje, on će umrijeti u svom grijehu, i njegovom
pravednost koju je učinio neće se sjetiti; ali njegova krv
hoću li tražiti iz tvoje ruke.
3:21 Ipak, ako upozoriš pravednika da pravednik ne griješi,
i ne griješi, on će sigurno živjeti, jer je upozoren; takođe
ti si izbavio svoju dušu.
3:22 I ruka Gospodnja beše na meni; i on mi reče: Ustani,
idi u ravnicu i tamo ću razgovarati s tobom.
3:23 Tada ustadoh i iziđoh u ravnicu, i gle, slava
GOSPOD stajaše ondje, kao slava koju sam vidio kod rijeke Kebar:
i pao sam na lice.
3:24 Tada je duh ušao u mene, i postavio me na noge, i razgovarao s njim
mene i reče mi: Idi, zatvori se u kuću svoju.
3:25 Ali ti, sine čovječji, gle, oni će staviti okove na tebe, i
vezat će te s njima i nećeš izaći među njih:
3:26 I učinit ću da se tvoj jezik prilijepi za nebo, da ti
bit će nijem i neće im biti ukor: jer su oni a
buntovna kuća.
3:27 Ali kada budem razgovarao s tobom, otvoriću tvoja usta, i ti ćeš reći
njima: Ovako govori Jahve Gospod; Ko čuje, neka čuje; i
ko odustaje, neka odustane, jer oni su buntovna kuća.