Ezekiel 3:1 I reče mi: Sine čovječji, jedi što nađeš; jedi ovo otkotrljajte se i idite i govorite domu Izraelovu. 3:2 Tako sam otvorio svoja usta, i on me je naterao da pojedem tu rolnicu. 3:3 I reče mi: Sine čovječji, daj da jedeš trbuh svoj i nasiti se utrobe sa ovim kiflom koji ti dajem. Onda sam ga pojeo; i bilo je unutra moja usta kao med za slast. 3:4 I reče mi: Sine čovječji, idi, idi u dom Izrailjev, i govori im mojim riječima. 3:5 Jer nisi poslan narodu stranog govora i tvrdog jezik, ali domu Izraelovu; 3:6 Ne mnogim ljudima stranog govora i tvrdog jezika, čiji riječi koje ne možeš razumjeti. Sigurno, da sam te poslao njima, oni poslušao bi te. 3:7 Ali dom Izrailjev neće te poslušati; jer neće poslušajte me jer je sav dom Izraelov drzak i hardhearted. 3:8 Gle, ja sam ojačao lice tvoje protiv lica njihovih i tvojih čelo čvrsto uz njihova čela. 3:9 Kao adamant tvrđi od kremena napravio sam tvoje čelo: ne boj ih se, niti se plašite njihovog izgleda, iako su buntovna kuća. 3:10 I reče mi: Sine čovječji, sve moje riječi koje ću govoriti primi u svoje srce i slušaj svojim ušima. 3:11 I idi, dovedi do onih iz ropstva, do sinova svojih ljudi, i govori im i reci im: Ovako govori Jahve Gospod; da li će čuti, ili će uzdržati. 3:12 Tada me je duh podigao, i čuo sam iza sebe glas velikog hitajući govoreći: Blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova! 3:13 Čuo sam i buku krila živih bića koja su se dodirnula jedni druge, i buka točkova prema njima, i buka od velike jurnjave. 3:14 Tako me je duh podigao, i odveo me, i otišao sam u gorčini, u vrelini mog duha; ali je ruka Gospodnja bila jaka na meni. 3:15 Tada dođoh do njih iz zarobljeništva u Telabibu, koji su živjeli kraj rijeke od Chebara, a ja sam sjedio gdje su oni sjedili, i ostao tamo zapanjen među njih sedam dana. 3:16 I dogodi se na kraju sedam dana, riječ Gospodnja prišao mi i rekao, 3:17 Sine čovječji, postavio sam te za stražara domu Izrailjevom. zato slušaj riječ iz mojih usta i daj im opomenu od mene. 3:18 Kad kažem bezbožniku: sigurno ćeš umrijeti; a ti mu daješ ne upozorava, niti govori da opominje zlog od njegovog zlog puta, da spasiti mu život; isti će zli čovjek umrijeti u svom bezakonju; ali njegov krv će mi trebati iz tvoje ruke. 3:19 Ali ako upozoriš bezbožnika, a on se ne odvrati od svoje zloće, niti sa svog zlog puta, umrijet će u svom bezakonju; ali ti jesi spasio tvoju dušu. 3:20 Opet, kada se pravednik okrene od svoje pravednosti i počini bezakonja, i stavim pred njega kamen spoticanja, on će umrijeti: jer nisi mu dao upozorenje, on će umrijeti u svom grijehu, i njegovom pravednost koju je učinio neće se sjetiti; ali njegova krv hoću li tražiti iz tvoje ruke. 3:21 Ipak, ako upozoriš pravednika da pravednik ne griješi, i ne griješi, on će sigurno živjeti, jer je upozoren; takođe ti si izbavio svoju dušu. 3:22 I ruka Gospodnja beše na meni; i on mi reče: Ustani, idi u ravnicu i tamo ću razgovarati s tobom. 3:23 Tada ustadoh i iziđoh u ravnicu, i gle, slava GOSPOD stajaše ondje, kao slava koju sam vidio kod rijeke Kebar: i pao sam na lice. 3:24 Tada je duh ušao u mene, i postavio me na noge, i razgovarao s njim mene i reče mi: Idi, zatvori se u kuću svoju. 3:25 Ali ti, sine čovječji, gle, oni će staviti okove na tebe, i vezat će te s njima i nećeš izaći među njih: 3:26 I učinit ću da se tvoj jezik prilijepi za nebo, da ti bit će nijem i neće im biti ukor: jer su oni a buntovna kuća. 3:27 Ali kada budem razgovarao s tobom, otvoriću tvoja usta, i ti ćeš reći njima: Ovako govori Jahve Gospod; Ko čuje, neka čuje; i ko odustaje, neka odustane, jer oni su buntovna kuća.