Exodus 33:1 I reče Gospod Mojsiju: idi i idi odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu govoreći: Na tvoje sjeme ću ga dati: 33:2 I poslat ću anđela pred tobom; i ja ću istjerati Kanaanci, Amorejci i Hetiti, Perizeji, Hiveji, i jebusejci: 33:3 U zemlju u kojoj teče mlijeko i med, jer neću ići gore usred tebe; jer vi ste narod ukočenih vrata, da vas ne proždrem put. 33:4 I kad je narod čuo ove zle vijesti, zažalio se; stavio na njega svoje ukrase. 33:5 Jer je Gospod rekao Mojsiju: Reci sinovima Izrailjevim: Vi! su ljudi ukočenih vrata: Ja ću doći usred tebe u a trenutak, i uništi te: zato sada skini svoje ukrase sa sebe, da znam šta da ti uradim. 33:6 I sinovi Izrailjevi skinuli su sa sebe svoje ukrase mount Horeb. 33:7 I Mojsije uze šator, i razape ga izvan tabora, izdaleka iz logora i nazvala ga Šatorom skupa. I to dogodi se da svaki koji je tražio GOSPODA iziđe k njemu šator džemata, koji je bio van logora. 33:8 I dogodi se, kada Mojsije izađe u šator, sve ljudi ustadoše, stadoše svaki na vrata svog šatora i pogledaše nakon Mojsija, sve dok nije otišao u šator. 33:9 I dogodi se, kad Mojsije uđe u šator, oblačno stup se spustio, i stao na vrata šatora, i Gospod razgovarao sa Mojsijem. 33:10 I sav narod vidje kako oblačni stup stoji na vratima šatora: i sav narod ustade i pokloni se, svaki na vratima svog šatora. 33:11 I Gospod je govorio Mojsiju licem u lice, kao što čovek govori svome prijatelju. I opet se vrati u logor, ali njegov sluga Jošua, sin Nunin, mladić, nije izašao iz šatora. 33:12 I reče Mojsije Gospodu: Vidiš, ti mi kažeš: Iznesi ovo ljudi: a nisi mi javio koga ćeš sa mnom poslati. Ipak ti si rekao: Znam te po imenu, i ti si također našao milost u moj vid. 33:13 Dakle, molim te, ako sam našao milost u tvojim očima, pokaži mi sada tvoj put, da te upoznam, da nađem milost u očima tvojim: i smatraj da je ovaj narod tvoj narod. 33:14 I reče: Moje prisustvo će ići s tobom, i ja ću te odmoriti. 33:15 I reče mu: Ako tvoje prisustvo ne ide sa mnom, ne nosi nas dakle. 33:16 Jer gde će se ovde znati što smo ja i tvoj narod našli milost u tvojim očima? zar ne ideš s nama? tako ćemo i mi biti odvojeni, ja i tvoj narod, od svih ljudi koji su na licu zemlje. 33:17 I Gospod reče Mojsiju: Uradiću i ovo što imaš rečeno: jer si našao milost u mojim očima, i znam te po imenu. 33:18 I reče: Molim te, pokaži mi svoju slavu. 33:19 A on reče: Proći ću svu svoju dobrotu pred tobom, i hoću objavi ime Gospodnje pred sobom; i kome će biti milostiv Ja ću biti milostiv, i ukazati ću milost kome ću se smilovati. 33:20 I reče: Ne možeš vidjeti moje lice, jer me niko neće vidjeti, i uživo. 33:21 I reče Gospod: Evo, tu je mesto kraj mene, i ti ćeš stajati na kamenu: 33:22 I dogodiće se, dok slava moja prolazi, ja ću staviti te u litici stijene, i pokriti ću te svojom rukom dok ja proći pored: 33:23 I oduzet ću svoju ruku, i vidjet ćeš moje stražnje dijelove. lice se neće videti.