Exodus
33:1 I reče Gospod Mojsiju: idi i idi odavde, ti i
narod koji si izveo iz zemlje egipatske u
zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu govoreći: Na
tvoje sjeme ću ga dati:
33:2 I poslat ću anđela pred tobom; i ja ću istjerati
Kanaanci, Amorejci i Hetiti, Perizeji, Hiveji,
i jebusejci:
33:3 U zemlju u kojoj teče mlijeko i med, jer neću ići gore
usred tebe; jer vi ste narod ukočenih vrata, da vas ne proždrem
put.
33:4 I kad je narod čuo ove zle vijesti, zažalio se;
stavio na njega svoje ukrase.
33:5 Jer je Gospod rekao Mojsiju: Reci sinovima Izrailjevim: Vi!
su ljudi ukočenih vrata: Ja ću doći usred tebe u a
trenutak, i uništi te: zato sada skini svoje ukrase sa sebe,
da znam šta da ti uradim.
33:6 I sinovi Izrailjevi skinuli su sa sebe svoje ukrase
mount Horeb.
33:7 I Mojsije uze šator, i razape ga izvan tabora, izdaleka
iz logora i nazvala ga Šatorom skupa. I to
dogodi se da svaki koji je tražio GOSPODA iziđe k njemu
šator džemata, koji je bio van logora.
33:8 I dogodi se, kada Mojsije izađe u šator, sve
ljudi ustadoše, stadoše svaki na vrata svog šatora i pogledaše
nakon Mojsija, sve dok nije otišao u šator.
33:9 I dogodi se, kad Mojsije uđe u šator, oblačno
stup se spustio, i stao na vrata šatora, i Gospod
razgovarao sa Mojsijem.
33:10 I sav narod vidje kako oblačni stup stoji na vratima šatora:
i sav narod ustade i pokloni se, svaki na vratima svog šatora.
33:11 I Gospod je govorio Mojsiju licem u lice, kao što čovek govori svome
prijatelju. I opet se vrati u logor, ali njegov sluga Jošua,
sin Nunin, mladić, nije izašao iz šatora.
33:12 I reče Mojsije Gospodu: Vidiš, ti mi kažeš: Iznesi ovo
ljudi: a nisi mi javio koga ćeš sa mnom poslati. Ipak
ti si rekao: Znam te po imenu, i ti si također našao milost u
moj vid.
33:13 Dakle, molim te, ako sam našao milost u tvojim očima, pokaži mi
sada tvoj put, da te upoznam, da nađem milost u očima tvojim:
i smatraj da je ovaj narod tvoj narod.
33:14 I reče: Moje prisustvo će ići s tobom, i ja ću te odmoriti.
33:15 I reče mu: Ako tvoje prisustvo ne ide sa mnom, ne nosi nas
dakle.
33:16 Jer gde će se ovde znati što smo ja i tvoj narod našli
milost u tvojim očima? zar ne ideš s nama? tako ćemo i mi biti
odvojeni, ja i tvoj narod, od svih ljudi koji su na licu
zemlje.
33:17 I Gospod reče Mojsiju: Uradiću i ovo što imaš
rečeno: jer si našao milost u mojim očima, i znam te po imenu.
33:18 I reče: Molim te, pokaži mi svoju slavu.
33:19 A on reče: Proći ću svu svoju dobrotu pred tobom, i hoću
objavi ime Gospodnje pred sobom; i kome će biti milostiv
Ja ću biti milostiv, i ukazati ću milost kome ću se smilovati.
33:20 I reče: Ne možeš vidjeti moje lice, jer me niko neće vidjeti,
i uživo.
33:21 I reče Gospod: Evo, tu je mesto kraj mene, i ti ćeš stajati
na kamenu:
33:22 I dogodiće se, dok slava moja prolazi, ja ću staviti
te u litici stijene, i pokriti ću te svojom rukom dok ja
proći pored:
33:23 I oduzet ću svoju ruku, i vidjet ćeš moje stražnje dijelove.
lice se neće videti.