Efescima 4:1 Zato vas ja, zarobljenik Gospodnji, molim da dostojno hodate zvanja kojim ste pozvani, 4:2 Sa svom poniznošću i krotošću, sa dugotrpljivošću, strpljivim druga zaljubljena; 4:3 Nastojeći održati jedinstvo Duha u svezi mira. 4:4 Jedno je tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednu nadu vaš poziv; 4:5 Jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje, 4:6 Jedan Bog i Otac svih, koji je iznad svih, kroz sve i u vama sve. 4:7 Ali svakome od nas dana je milost po mjeri Hristov dar. 4:8 Zato i veli: Kad se uzašao na visinu, odveo je u ropstvo zarobljeni, i davali darove ljudima. 4:9 (Sada kada je uzašao, šta je nego u šta je i on prvi sišao donji delovi zemlje? 4:10 Onaj koji je sišao isti je i koji je uzašao daleko iznad svih nebesa, da bi mogao ispuniti sve stvari.) 4:11 I dade neke, apostole; a neki, proroci; a neki, evanđelisti; a neki, pastori i učitelji; 4:12 Za usavršavanje svetaca, za rad službe, za izgradnja tela Hristovog: 4:13 Dok svi ne dođemo u jedinstvo vjere i znanja Sin Božji, savršenom čovjeku, po mjeri rasta punoća Hristova: 4:14 Da od sada više ne budemo deca, bacana tamo-amo i nošena oko sa svakim vjetrom doktrine, lukavstvom ljudi i lukavstvom lukavstvo, pri čemu vrebaju da obmanu; 4:15 Ali govoreći istinu u ljubavi, neka izraste u njega u svemu, koja je glava, čak i Hrist: 4:16 Od koga je celo telo dobro spojeno i sabijeno time koji svaki zglob opskrbljuje, prema efektivnom radu u mjera svakog dijela, čini povećanje tijela na izgradnju sebe zaljubljena. 4:17 Dakle, ovo govorim i svjedočim u Gospodu, da od sada hodite ne kao što drugi neznabošci hodaju, u taštini svog uma, 4:18 Pomračenje razuma, otuđenje od Božjeg života kroz neznanje koje je u njima, zbog njihove sljepoće srce: 4:19 Koji su se, pošto je prošlo osećanje, predali raskalašnosti, da sa pohlepom radiš svu nečistoću. 4:20 Ali niste tako naučili Hrista; 4:21 Ako je tako da ste ga čuli, i da ste od njega poučeni, kao istina je u Isusu: 4:22 Da ste odložili u vezi sa prethodnim razgovorom starca, koji je pokvaren prema varljivim požudama; 4:23 I budite obnovljeni u duhu svog uma; 4:24 I da obučete novog čoveka, koji je posle Boga stvoren u njemu pravednosti i istinske svetosti. 4:25 Zato, odbacivši laž, govorite svaki istinu svom bližnjem: jer smo članovi jedni drugima. 4:26 Ljutite se i ne griješite, neka ne zađe sunce nad gnjevom vašom. 4:27 Niti daj mesta đavolu. 4:28 Ko je krao, neka više ne krade, nego neka radi, radi svojim rukama ono što je dobro, da će mu možda morati dati to treba. 4:29 Neka nikakva pokvarena komunikacija ne izlazi iz vaših usta, već ona koja dobar je za upotrebu kao nazid, da može služiti milošću slušaoci. 4:30 I ne žalostite Svetog Duha Božijeg, kojim ste zapečaćeni za dan otkupa. 4:31 Neka sva gorčina, i gnev, i gnev, i vika i zlo govoreći, neka se udalji od tebe, sa svom zlobom: 4:32 I budite ljubazni jedni prema drugima, nežni, praštajući jedni drugima, kao što vam je Bog za Hrista oprostio.