Efescima
4:1 Zato vas ja, zarobljenik Gospodnji, molim da dostojno hodate
zvanja kojim ste pozvani,
4:2 Sa svom poniznošću i krotošću, sa dugotrpljivošću, strpljivim
druga zaljubljena;
4:3 Nastojeći održati jedinstvo Duha u svezi mira.
4:4 Jedno je tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednu nadu
vaš poziv;
4:5 Jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje,
4:6 Jedan Bog i Otac svih, koji je iznad svih, kroz sve i u vama
sve.
4:7 Ali svakome od nas dana je milost po mjeri
Hristov dar.
4:8 Zato i veli: Kad se uzašao na visinu, odveo je u ropstvo
zarobljeni, i davali darove ljudima.
4:9 (Sada kada je uzašao, šta je nego u šta je i on prvi sišao
donji delovi zemlje?
4:10 Onaj koji je sišao isti je i koji je uzašao daleko iznad svih
nebesa, da bi mogao ispuniti sve stvari.)
4:11 I dade neke, apostole; a neki, proroci; a neki, evanđelisti;
a neki, pastori i učitelji;
4:12 Za usavršavanje svetaca, za rad službe, za
izgradnja tela Hristovog:
4:13 Dok svi ne dođemo u jedinstvo vjere i znanja
Sin Božji, savršenom čovjeku, po mjeri rasta
punoća Hristova:
4:14 Da od sada više ne budemo deca, bacana tamo-amo i nošena
oko sa svakim vjetrom doktrine, lukavstvom ljudi i lukavstvom
lukavstvo, pri čemu vrebaju da obmanu;
4:15 Ali govoreći istinu u ljubavi, neka izraste u njega u svemu,
koja je glava, čak i Hrist:
4:16 Od koga je celo telo dobro spojeno i sabijeno time
koji svaki zglob opskrbljuje, prema efektivnom radu u
mjera svakog dijela, čini povećanje tijela na izgradnju
sebe zaljubljena.
4:17 Dakle, ovo govorim i svjedočim u Gospodu, da od sada hodite
ne kao što drugi neznabošci hodaju, u taštini svog uma,
4:18 Pomračenje razuma, otuđenje od Božjeg života
kroz neznanje koje je u njima, zbog njihove sljepoće
srce:
4:19 Koji su se, pošto je prošlo osećanje, predali raskalašnosti,
da sa pohlepom radiš svu nečistoću.
4:20 Ali niste tako naučili Hrista;
4:21 Ako je tako da ste ga čuli, i da ste od njega poučeni, kao
istina je u Isusu:
4:22 Da ste odložili u vezi sa prethodnim razgovorom starca, koji je
pokvaren prema varljivim požudama;
4:23 I budite obnovljeni u duhu svog uma;
4:24 I da obučete novog čoveka, koji je posle Boga stvoren u njemu
pravednosti i istinske svetosti.
4:25 Zato, odbacivši laž, govorite svaki istinu svom bližnjem:
jer smo članovi jedni drugima.
4:26 Ljutite se i ne griješite, neka ne zađe sunce nad gnjevom vašom.
4:27 Niti daj mesta đavolu.
4:28 Ko je krao, neka više ne krade, nego neka radi, radi
svojim rukama ono što je dobro, da će mu možda morati dati
to treba.
4:29 Neka nikakva pokvarena komunikacija ne izlazi iz vaših usta, već ona koja
dobar je za upotrebu kao nazid, da može služiti milošću
slušaoci.
4:30 I ne žalostite Svetog Duha Božijeg, kojim ste zapečaćeni za
dan otkupa.
4:31 Neka sva gorčina, i gnev, i gnev, i vika i zlo
govoreći, neka se udalji od tebe, sa svom zlobom:
4:32 I budite ljubazni jedni prema drugima, nežni, praštajući jedni drugima,
kao što vam je Bog za Hrista oprostio.