Ecclesiastes 12:1 Sjeti se sada Stvoritelja svoga u danima mladosti svoje, u zlim danima ne dolazi, niti se godine približavaju, kad ćeš reći: nemam zadovoljstvo u njima; 12:2 Dok sunce, ili svjetlost, ili mjesec, ili zvijezde, ne potamne, niti se oblaci vraćaju nakon kiše: 12:3 U dan kada će zadrhtati čuvari kuće i jaki ljudi će se klanjati, a mlači prestaju jer ih je malo, i oni koji gledaju kroz prozore budu zamračeni, 12:4 I vrata će se zatvoriti na ulicama, kad začuje zvuk mljevenje je tiho, i on će ustati na glas ptice, i sve kćeri muzike će se spustiti; 12:5 I kada će se bojati onoga što je visoko, i strahova će biti na putu, i badem će procvjetati, i skakavac bit će teret, a želja će propasti, jer čovjek ide na svoje kući, a ožalošćeni idu ulicama: 12:6 Ili se ikada otkači srebrna vrpca, ili zlatna posuda bude slomljena, ili da se krčag razbije kod česme, ili da se razbije točak kod cisterne. 12:7 Tada će se prah vratiti u zemlju kao što je bio, i duh će se vratiti vrati se Bogu koji ga je dao. 12:8 Taština nad taštinom, govori propovjednik; sve je taština. 12:9 Štaviše, pošto je propovednik bio mudar, on je još uvek poučavao ljude znanje; da, dobro je pazio i mnoge je tražio i doveo u red poslovice. 12:10 Propovednik je nastojao da pronađe prihvatljive reči: i ono što je bilo napisano je bilo iskreno, čak i riječi istine. 12:11 Reči mudrih su kao batine i kao ekseri koje majstori pričvršćuju skupova, koji se daju od jednog pastira. 12:12 I dalje, ovim, sine moj, budi upozoren: da tamo pravim mnogo knjiga nema kraja; a mnogo proučavanja je umor tijela. 12:13 Da čujemo zaključak cele stvari: Bojte se Boga i čuvajte njegovog zapovesti: jer ovo je sva ljudska dužnost. 12:14 Jer će Bog svako djelo izvesti na sud, sa svakom tajnom, da li je dobro, bilo da je zlo.