Ecclesiastes
12:1 Sjeti se sada Stvoritelja svoga u danima mladosti svoje, u zlim danima
ne dolazi, niti se godine približavaju, kad ćeš reći: nemam
zadovoljstvo u njima;
12:2 Dok sunce, ili svjetlost, ili mjesec, ili zvijezde, ne potamne,
niti se oblaci vraćaju nakon kiše:
12:3 U dan kada će zadrhtati čuvari kuće i jaki
ljudi će se klanjati, a mlači prestaju jer ih je malo,
i oni koji gledaju kroz prozore budu zamračeni,
12:4 I vrata će se zatvoriti na ulicama, kad začuje zvuk
mljevenje je tiho, i on će ustati na glas ptice, i sve
kćeri muzike će se spustiti;
12:5 I kada će se bojati onoga što je visoko, i strahova će biti
na putu, i badem će procvjetati, i skakavac
bit će teret, a želja će propasti, jer čovjek ide na svoje
kući, a ožalošćeni idu ulicama:
12:6 Ili se ikada otkači srebrna vrpca, ili zlatna posuda bude slomljena, ili
da se krčag razbije kod česme, ili da se razbije točak kod cisterne.
12:7 Tada će se prah vratiti u zemlju kao što je bio, i duh će se vratiti
vrati se Bogu koji ga je dao.
12:8 Taština nad taštinom, govori propovjednik; sve je taština.
12:9 Štaviše, pošto je propovednik bio mudar, on je još uvek poučavao ljude
znanje; da, dobro je pazio i mnoge je tražio i doveo u red
poslovice.
12:10 Propovednik je nastojao da pronađe prihvatljive reči: i ono što je bilo
napisano je bilo iskreno, čak i riječi istine.
12:11 Reči mudrih su kao batine i kao ekseri koje majstori pričvršćuju
skupova, koji se daju od jednog pastira.
12:12 I dalje, ovim, sine moj, budi upozoren: da tamo pravim mnogo knjiga
nema kraja; a mnogo proučavanja je umor tijela.
12:13 Da čujemo zaključak cele stvari: Bojte se Boga i čuvajte njegovog
zapovesti: jer ovo je sva ljudska dužnost.
12:14 Jer će Bog svako djelo izvesti na sud, sa svakom tajnom,
da li je dobro, bilo da je zlo.