Ecclesiastes
11:1 Baci hljeb svoj na vode, jer ćeš ga naći nakon mnogo dana.
11:2 Dajte dio sedmorici, a također i osmorici; jer ne znaš šta
zlo će biti na zemlji.
11:3 Ako su oblaci puni kiše, prazne se na zemlju: i
ako drvo padne prema jugu, ili prema sjeveru, na mjestu
gdje drvo padne, tamo će biti.
11:4 Ko posmatra vetar neće sijati; i onaj koji gleda na
oblaci neće požnjeti.
11:5 Kao što ne znaš šta je put duha, ni kako rade kosti
rasti u utrobi one koja je trudna: i tako ne znaš
djela Boga koji sve čini.
11:6 Ujutru sej svoje seme, a uveče ne suzi ruke svoje;
jer ne znaš da li će napredovati, bilo ovo ili ono, ili
da li će oboje biti podjednako dobri.
11:7 Zaista je svetlost slatka, i prijatna je za oči
gle sunca:
11:8 Ali ako čovjek poživi mnogo godina i raduje se svima; ipak neka ga
seti se dana tame; jer će ih biti mnogo. Sve to dolazi
je taština.
11:9 Raduj se, mladiću, u mladosti svojoj; i neka te tvoje srce razveseli u
dane svoje mladosti i hodaj putevima srca svoga i pred očima
od očiju tvojih: ali znaj da će za sve ove stvari Bog donijeti
te na presudu.
11:10 Zato otkloni tugu iz srca svoga i ukloni zlo iz svoga
meso: jer su djetinjstvo i mladost taština.