Ecclesiastes 11:1 Baci hljeb svoj na vode, jer ćeš ga naći nakon mnogo dana. 11:2 Dajte dio sedmorici, a također i osmorici; jer ne znaš šta zlo će biti na zemlji. 11:3 Ako su oblaci puni kiše, prazne se na zemlju: i ako drvo padne prema jugu, ili prema sjeveru, na mjestu gdje drvo padne, tamo će biti. 11:4 Ko posmatra vetar neće sijati; i onaj koji gleda na oblaci neće požnjeti. 11:5 Kao što ne znaš šta je put duha, ni kako rade kosti rasti u utrobi one koja je trudna: i tako ne znaš djela Boga koji sve čini. 11:6 Ujutru sej svoje seme, a uveče ne suzi ruke svoje; jer ne znaš da li će napredovati, bilo ovo ili ono, ili da li će oboje biti podjednako dobri. 11:7 Zaista je svetlost slatka, i prijatna je za oči gle sunca: 11:8 Ali ako čovjek poživi mnogo godina i raduje se svima; ipak neka ga seti se dana tame; jer će ih biti mnogo. Sve to dolazi je taština. 11:9 Raduj se, mladiću, u mladosti svojoj; i neka te tvoje srce razveseli u dane svoje mladosti i hodaj putevima srca svoga i pred očima od očiju tvojih: ali znaj da će za sve ove stvari Bog donijeti te na presudu. 11:10 Zato otkloni tugu iz srca svoga i ukloni zlo iz svoga meso: jer su djetinjstvo i mladost taština.