Ecclesiastes
4:1 I tako sam se vratio, i razmotrio sve ugnjetavanja pod kojima se radi
sunce: i gle suze onih koji su bili potlačeni, a nisu imali
tješitelj; a na strani njihovih tlačitelja bila je moć; ali oni
nije imao utjehu.
4:2 Zato sam više hvalio mrtve koji su već mrtvi nego žive
koji su još živi.
4:3 Da, bolji je on od obojice, koji još nije bio, koji nije
vidio zlo djelo koje se radi pod suncem.
4:4 Opet, smatrao sam sve muke i svaki pravi rad da je za ovo a
čovek je zavidan svom bližnjem. Ovo je takođe taština i uznemirenje
duha.
4:5 Budala sklapa ruke svoje i jede svoje meso.
4:6 Bolje je šaka sa tišinom, nego obe ruke pune
muke i muke duha.
4:7 Onda sam se vratio i video sam taštinu pod suncem.
4:8 Jedan je sam, i nema drugog; da, on nema ni jedno ni drugo
dijete ni brat: ali nema kraja svom trudu njegovom; nije ni njegov
oko zadovoljno bogatstvom; niti veli: Za koga se trudim i
lišiti moju dušu dobra? Ovo je takođe taština, da, to je bolna muka.
4:9 Dvoje je bolje od jednog; jer imaju dobru nagradu za svoje
rad.
4:10 Jer ako padnu, taj će podići bližnjega svoga, ali teško njemu to
je sam kada padne; jer nema drugoga da mu pomogne ustati.
4:11 Opet, ako dvoje leže zajedno, onda imaju toplotu: ali kako jedan može biti topao
sam?
4:12 I ako ga jedan pobijedi, dvojica će mu se oduprijeti; i trostruko
kabl nije brzo prekinut.
4:13 Bolje je siromašno i mudro dete nego stari i glupi kralj, koji će
nema više opomena.
4:14 Jer iz tamnice dolazi da zacari; dok i onaj koji je rođen u
njegovo kraljevstvo postaje siromašno.
4:15 Sve žive koji hodaju pod suncem smatrao sam drugom
dijete koje će ustati umjesto njega.
4:16 Nema kraja svim ljudima, čak ni svemu što je ranije bilo
njih: ni oni koji dolaze poslije neće mu se radovati. Sigurno ovo
takođe je taština i uznemirenost duha.