Ecclesiastes 4:1 I tako sam se vratio, i razmotrio sve ugnjetavanja pod kojima se radi sunce: i gle suze onih koji su bili potlačeni, a nisu imali tješitelj; a na strani njihovih tlačitelja bila je moć; ali oni nije imao utjehu. 4:2 Zato sam više hvalio mrtve koji su već mrtvi nego žive koji su još živi. 4:3 Da, bolji je on od obojice, koji još nije bio, koji nije vidio zlo djelo koje se radi pod suncem. 4:4 Opet, smatrao sam sve muke i svaki pravi rad da je za ovo a čovek je zavidan svom bližnjem. Ovo je takođe taština i uznemirenje duha. 4:5 Budala sklapa ruke svoje i jede svoje meso. 4:6 Bolje je šaka sa tišinom, nego obe ruke pune muke i muke duha. 4:7 Onda sam se vratio i video sam taštinu pod suncem. 4:8 Jedan je sam, i nema drugog; da, on nema ni jedno ni drugo dijete ni brat: ali nema kraja svom trudu njegovom; nije ni njegov oko zadovoljno bogatstvom; niti veli: Za koga se trudim i lišiti moju dušu dobra? Ovo je takođe taština, da, to je bolna muka. 4:9 Dvoje je bolje od jednog; jer imaju dobru nagradu za svoje rad. 4:10 Jer ako padnu, taj će podići bližnjega svoga, ali teško njemu to je sam kada padne; jer nema drugoga da mu pomogne ustati. 4:11 Opet, ako dvoje leže zajedno, onda imaju toplotu: ali kako jedan može biti topao sam? 4:12 I ako ga jedan pobijedi, dvojica će mu se oduprijeti; i trostruko kabl nije brzo prekinut. 4:13 Bolje je siromašno i mudro dete nego stari i glupi kralj, koji će nema više opomena. 4:14 Jer iz tamnice dolazi da zacari; dok i onaj koji je rođen u njegovo kraljevstvo postaje siromašno. 4:15 Sve žive koji hodaju pod suncem smatrao sam drugom dijete koje će ustati umjesto njega. 4:16 Nema kraja svim ljudima, čak ni svemu što je ranije bilo njih: ni oni koji dolaze poslije neće mu se radovati. Sigurno ovo takođe je taština i uznemirenost duha.