Ecclesiastes
3:1 Za svaku stvar postoji godišnje doba i vrijeme za svaku svrhu ispod
raj:
3:2 Vrijeme za rođenje i vrijeme za umiranje; vrijeme za sadnju i vrijeme za
počupati ono što je posađeno;
3:3 Vrijeme za ubijanje i vrijeme za liječenje; vreme za slom, i vreme za
izgraditi;
3:4 Vrijeme za plakanje i vrijeme za smijeh; vrijeme za žaljenje i vrijeme za
ples;
3:5 Vrijeme da se baca kamenje i vrijeme da se kamenje skuplja; vrijeme
zagrliti, i vrijeme da se suzdrži od zagrljaja;
3:6 Vreme za dobijanje i vreme za gubljenje; vrijeme za čuvanje i vrijeme za bacanje
daleko;
3:7 Vrijeme cijepanja i vrijeme šivanja; vreme za ćutanje i vreme za ćutanje
govoriti;
3:8 Vrijeme za ljubav i vrijeme za mržnju; vrijeme rata i vrijeme mira.
3:9 Kakvu korist ima onaj ko radi u onome u čemu radi?
3:10 Video sam muke koje je Bog dao sinovima ljudskim da budu
vežbao u tome.
3:11 On je sve učinio lepim u svoje vreme, i postavio je
svijet u njihovom srcu, tako da nijedan čovjek ne može otkriti djelo koje Bog
čini od početka do kraja.
3:12 Znam da u njima nema dobra, osim da se čovek raduje i da se raduje
učini dobro u svom životu.
3:13 I takođe da svaki čovek jede i pije, i uživa u dobrobiti svih
njegov trud, to je Božji dar.
3:14 Znam da, šta god Bog učini, biće zauvek: ništa ne može biti
stavite na to, niti bilo šta od njega oduzeto: i Bog to čini, da ljudi
treba da se plaši pred njim.
3:15 Ono što je bilo sada je; a ono što će biti već je bilo;
a Bog traži ono što je prošlo.
3:16 I štaviše video sam pod suncem mesto suda, tu zloću
bio tamo; i mjesto pravednosti, to bezakonje je bilo tamo.
3:17 Rekoh u svom srcu: Bog će suditi pravednima i zlima, jer
postoji vrijeme za svaku svrhu i za svaki posao.
3:18 Rekoh u svom srcu za imetak sinova ljudskih, da Bog
mogli bi ih manifestirati, i da bi mogli vidjeti da oni sami jesu
zveri.
3:19 Jer ono što zadesi sinove ljudske, zadesi i životinje; čak i jedan
zadesi ih: kako jedni umiru, tako umiru i drugi; da, oni
imaju svi jedan dah; tako da čovjek nema prednost nad zvijeri:
jer sve je taština.
3:20 Svi idu na jedno mesto; svi su od praha, i svi se ponovo pretvaraju u prah.
3:21 Ko poznaje duh čovječji koji ide gore, i duh njegov
zvijer koja silazi na zemlju?
3:22 Zato vidim da nema ništa bolje od tog čoveka
treba da se raduje svojim delima; jer to je njegov dio: jer ko će
dovedi ga da vidi šta će biti za njim?