Ecclesiastes 3:1 Za svaku stvar postoji godišnje doba i vrijeme za svaku svrhu ispod raj: 3:2 Vrijeme za rođenje i vrijeme za umiranje; vrijeme za sadnju i vrijeme za počupati ono što je posađeno; 3:3 Vrijeme za ubijanje i vrijeme za liječenje; vreme za slom, i vreme za izgraditi; 3:4 Vrijeme za plakanje i vrijeme za smijeh; vrijeme za žaljenje i vrijeme za ples; 3:5 Vrijeme da se baca kamenje i vrijeme da se kamenje skuplja; vrijeme zagrliti, i vrijeme da se suzdrži od zagrljaja; 3:6 Vreme za dobijanje i vreme za gubljenje; vrijeme za čuvanje i vrijeme za bacanje daleko; 3:7 Vrijeme cijepanja i vrijeme šivanja; vreme za ćutanje i vreme za ćutanje govoriti; 3:8 Vrijeme za ljubav i vrijeme za mržnju; vrijeme rata i vrijeme mira. 3:9 Kakvu korist ima onaj ko radi u onome u čemu radi? 3:10 Video sam muke koje je Bog dao sinovima ljudskim da budu vežbao u tome. 3:11 On je sve učinio lepim u svoje vreme, i postavio je svijet u njihovom srcu, tako da nijedan čovjek ne može otkriti djelo koje Bog čini od početka do kraja. 3:12 Znam da u njima nema dobra, osim da se čovek raduje i da se raduje učini dobro u svom životu. 3:13 I takođe da svaki čovek jede i pije, i uživa u dobrobiti svih njegov trud, to je Božji dar. 3:14 Znam da, šta god Bog učini, biće zauvek: ništa ne može biti stavite na to, niti bilo šta od njega oduzeto: i Bog to čini, da ljudi treba da se plaši pred njim. 3:15 Ono što je bilo sada je; a ono što će biti već je bilo; a Bog traži ono što je prošlo. 3:16 I štaviše video sam pod suncem mesto suda, tu zloću bio tamo; i mjesto pravednosti, to bezakonje je bilo tamo. 3:17 Rekoh u svom srcu: Bog će suditi pravednima i zlima, jer postoji vrijeme za svaku svrhu i za svaki posao. 3:18 Rekoh u svom srcu za imetak sinova ljudskih, da Bog mogli bi ih manifestirati, i da bi mogli vidjeti da oni sami jesu zveri. 3:19 Jer ono što zadesi sinove ljudske, zadesi i životinje; čak i jedan zadesi ih: kako jedni umiru, tako umiru i drugi; da, oni imaju svi jedan dah; tako da čovjek nema prednost nad zvijeri: jer sve je taština. 3:20 Svi idu na jedno mesto; svi su od praha, i svi se ponovo pretvaraju u prah. 3:21 Ko poznaje duh čovječji koji ide gore, i duh njegov zvijer koja silazi na zemlju? 3:22 Zato vidim da nema ništa bolje od tog čoveka treba da se raduje svojim delima; jer to je njegov dio: jer ko će dovedi ga da vidi šta će biti za njim?