Ecclesiastes 2:1 Rekoh u svom srcu: Idi sada, ja ću te dokazati veseljem uživajte u zadovoljstvu: a gle, i ovo je taština. 2:2 Rekoh o smijehu, to je ludo, i o veselju, šta radi? 2:3 Tražio sam u svom srcu da se predam vinu, ali sam upoznao svoje srce sa mudrošću; i da se držim ludosti, dok ne vidim šta je bilo to dobro za sinove ljudske, koje treba da čine pod nebom dane njihovog života. 2:4 Napravio sam velika djela; Sagradio sam sebi kuće; Zasadio sam sebi vinograde: 2:5 Napravio sam sebi bašte i voćnjake, i posadio sam drveće u njima svih vrsta od voća: 2:6 Napravio sam sebi lokve vode, da njima zalijevam drva koja donose dalje drveće: 2:7 Dobio sam sluge i devojke, i dao sam sluge rođene u mojoj kući; također ja imao veliku imovinu krupne i sitne stoke iznad svega što je bilo u Jerusalim preda mnom: 2:8 Sakupio sam i srebro i zlato, i neobično blago kraljeva i od provincija: Dobio sam muške pjevače i pjevačice, i radosti sinova ljudskih, kao muzičkih instrumenata, i to svih sorte. 2:9 Tako sam bio sjajan, i povećao se više od svih koji su bili prije mene Jerusalim: i moja mudrost je ostala sa mnom. 2:10 I sve što su moje oči htele, nisam im zatajio, nisam uskratio svoje srce od svake radosti; jer se moje srce radovalo svom trudu mom: i to je bilo moj deo celog mog rada. 2:11 Zatim sam pogledao sva dela koja su moje ruke napravile, i na trud za koji sam se trudio: i gle, sve je bila taština i uznemirenost duha, i nije bilo profita pod suncem. 2:12 I okrenuo sam se da vidim mudrost, i ludost i ludost: za šta Može li čovjek to učiniti nakon kralja? čak i ono što je bilo već urađeno. 2:13 Tada sam video da mudrost nadmašuje ludost, sve dok je svetlost iznad mrak. 2:14 Oči mudraca su u njegovoj glavi; ali budala hoda u tami: i ja sam takođe primetio da im se svima dešava jedan događaj. 2:15 Tada rekoh u srcu svom: kako biva budalu, tako biva čak i meni; i zašto sam onda bio mudriji? Onda sam rekao u svom srcu, to ovo je takođe taština. 2:16 Jer nema više spomena na mudre nego na bezumnika dovijeka; videći ono što je sada u danima koji dolaze sve će biti zaboravljeno. I kako umire mudar čovjek? kao budala. 2:17 Zato sam mrzeo život; jer rad koji se vrši pod suncem jadno mi je, jer sve je taština i muka duha. 2:18 Da, mrzeo sam sav svoj trud koji sam uzeo pod suncem: jer ja trebalo bi to prepustiti čovjeku koji će me slijediti. 2:19 I ko zna da li će on biti mudar ili budala? ipak će on vladati nad svim mojim radom u kojem sam radio i koji sam imao pokazao se mudar pod suncem. Ovo je takođe taština. 2:20 Zato sam krenuo da dovedem u očaj svoje srce od svih trudova koju sam uzeo pod sunce. 2:21 Jer postoji čovek čiji je trud u mudrosti, u znanju i u kapital; ipak će to ostaviti čovjeku koji se nije trudio u tome za njegovu porciju. I ovo je sujeta i veliko zlo. 2:22 Jer šta ima čovjek od svega svog rada i od muke srca svoga, u čemu je radio pod suncem? 2:23 Jer svi su njegovi dani tuge, i muke njegove; da, njegovo srce ne miruje u noći. Ovo je takođe taština. 2:24 Nema ništa bolje za čoveka nego da jede i pije, i da treba da učini da njegova duša uživa u svom radu. Ovo i ja vidio, da je to iz ruke Božije. 2:25 Jer ko može jesti, ili ko drugi može da požuri ovde više od mene? 2:26 Jer Bog daje čovjeku koji je dobar u njegovim očima mudrost i znanje, i radost: a grešniku daje trud, da skuplja i gomila, da on može dati onome što je dobro pred Bogom. Ovo je takođe taština i uznemirenost duha.