Ecclesiastes
2:1 Rekoh u svom srcu: Idi sada, ja ću te dokazati veseljem
uživajte u zadovoljstvu: a gle, i ovo je taština.
2:2 Rekoh o smijehu, to je ludo, i o veselju, šta radi?
2:3 Tražio sam u svom srcu da se predam vinu, ali sam upoznao svoje
srce sa mudrošću; i da se držim ludosti, dok ne vidim šta je bilo
to dobro za sinove ljudske, koje treba da čine pod nebom
dane njihovog života.
2:4 Napravio sam velika djela; Sagradio sam sebi kuće; Zasadio sam sebi vinograde:
2:5 Napravio sam sebi bašte i voćnjake, i posadio sam drveće u njima svih vrsta
od voća:
2:6 Napravio sam sebi lokve vode, da njima zalijevam drva koja donose
dalje drveće:
2:7 Dobio sam sluge i devojke, i dao sam sluge rođene u mojoj kući; također ja
imao veliku imovinu krupne i sitne stoke iznad svega što je bilo u
Jerusalim preda mnom:
2:8 Sakupio sam i srebro i zlato, i neobično blago kraljeva
i od provincija: Dobio sam muške pjevače i pjevačice, i
radosti sinova ljudskih, kao muzičkih instrumenata, i to svih
sorte.
2:9 Tako sam bio sjajan, i povećao se više od svih koji su bili prije mene
Jerusalim: i moja mudrost je ostala sa mnom.
2:10 I sve što su moje oči htele, nisam im zatajio, nisam uskratio svoje
srce od svake radosti; jer se moje srce radovalo svom trudu mom: i to je bilo
moj deo celog mog rada.
2:11 Zatim sam pogledao sva dela koja su moje ruke napravile, i na
trud za koji sam se trudio: i gle, sve je bila taština i
uznemirenost duha, i nije bilo profita pod suncem.
2:12 I okrenuo sam se da vidim mudrost, i ludost i ludost: za šta
Može li čovjek to učiniti nakon kralja? čak i ono što je bilo
već urađeno.
2:13 Tada sam video da mudrost nadmašuje ludost, sve dok je svetlost iznad
mrak.
2:14 Oči mudraca su u njegovoj glavi; ali budala hoda u tami:
i ja sam takođe primetio da im se svima dešava jedan događaj.
2:15 Tada rekoh u srcu svom: kako biva budalu, tako biva
čak i meni; i zašto sam onda bio mudriji? Onda sam rekao u svom srcu, to
ovo je takođe taština.
2:16 Jer nema više spomena na mudre nego na bezumnika dovijeka;
videći ono što je sada u danima koji dolaze sve će biti zaboravljeno. I
kako umire mudar čovjek? kao budala.
2:17 Zato sam mrzeo život; jer rad koji se vrši pod suncem
jadno mi je, jer sve je taština i muka duha.
2:18 Da, mrzeo sam sav svoj trud koji sam uzeo pod suncem: jer ja
trebalo bi to prepustiti čovjeku koji će me slijediti.
2:19 I ko zna da li će on biti mudar ili budala? ipak će on
vladati nad svim mojim radom u kojem sam radio i koji sam imao
pokazao se mudar pod suncem. Ovo je takođe taština.
2:20 Zato sam krenuo da dovedem u očaj svoje srce od svih trudova
koju sam uzeo pod sunce.
2:21 Jer postoji čovek čiji je trud u mudrosti, u znanju i u
kapital; ipak će to ostaviti čovjeku koji se nije trudio u tome
za njegovu porciju. I ovo je sujeta i veliko zlo.
2:22 Jer šta ima čovjek od svega svog rada i od muke srca svoga,
u čemu je radio pod suncem?
2:23 Jer svi su njegovi dani tuge, i muke njegove; da, njegovo srce
ne miruje u noći. Ovo je takođe taština.
2:24 Nema ništa bolje za čoveka nego da jede i pije,
i da treba da učini da njegova duša uživa u svom radu. Ovo i ja
vidio, da je to iz ruke Božije.
2:25 Jer ko može jesti, ili ko drugi može da požuri ovde više od mene?
2:26 Jer Bog daje čovjeku koji je dobar u njegovim očima mudrost i znanje,
i radost: a grešniku daje trud, da skuplja i gomila,
da on može dati onome što je dobro pred Bogom. Ovo je takođe taština i
uznemirenost duha.