Deuteronomy
1:1 Ovo su riječi koje je Mojsije rekao cijelom Izraelu s ove strane Jordana
u pustinji, u ravnici naspram Crvenog mora, između Parana,
i Tofela, i Labana, i Hazerota i Dizahaba.
1:2 (Ima jedanaest dana putovanja od Horiva preko planine Seir do
Kadeshbarnea.)
1:3 I dogodi se četrdesete godine, u jedanaestom mesecu, dana
prvi dan u mjesecu kada je Mojsije govorio sinovima Izraelovim,
prema svemu što mu je Jahve dao u zapovijed;
1:4 Nakon što je ubio Sihona, kralja Amorejaca, koji se nastanio
Hešbon i Og, kralj Bašana, koji je stanovao u Astarotu u Edreiju:
1:5 S ove strane Jordan, u zemlji Moabskoj, počeo je Mojsije da objavljuje ovo
zakon, govoreći,
1:6 Gospod Bog naš progovori nam na Horebu govoreći: Dugo ste boravili
dovoljno u ovom nosaču:
1:7 Okreni se, idi i idi na goru Amorejsku,
i na sva mjesta blizu njega, u ravnici, u brdima i
u dolini, i na jugu, i uz more, do zemlje
Kanaanci, pa do Libana, do velike rijeke, rijeke Eufrat.
1:8 Evo, ja sam dao zemlju pred tobom: uđi i zaposedni zemlju koja
GOSPOD se zakleo vašim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će dati
njima i njihovom potomstvu nakon njih.
1:9 I rekoh vam u to vreme govoreći: Ne mogu da vas podnesem
sam sam:
1:10 GOSPOD, Bog vaš, umnožio vas je, i evo, vi ste danas kao
zvijezde na nebu za mnoštvo.
1:11 (Gospod, Bog vaših otaca, učinio vas je hiljadu puta više
jesi, i blagoslovio te, kao što ti je obećao!)
1:12 Kako ja mogu sam nositi tvoj teret, i tvoj teret, i tvoj
svađa?
1:13 Uzmite sebi mudre ljude, i razumne, i poznate među svojim plemenima, i mene
učiniće ih vladarima nad vama.
1:14 A vi mi odgovorite i rekoste: Dobro je ono što si rekao
za nas da uradimo.
1:15 Tako sam uzeo poglavara vaših plemena, mudre ljude i poznate, i napravio ih
glave nad vama, kapetane nad hiljadama i kapetane nad stotinama, i
kapetani preko pedesete, i kapetani preko desetke, i oficiri među vama
plemena.
1:16 I tada sam naložio vašim sudijama, govoreći: Čujte razloge između njih
svoju braću, i sudite pravedno između svakog čovjeka i njegovog brata,
i stranac koji je s njim.
1:17 Ne poštujete osobe u sudu; ali ćete čuti male kao
kao i veliki; nećete se bojati lica čovjeka; za
sud je Božiji: i razlog koji je pretežak za vas, dovedite ga
ja ću to čuti.
1:18 I zapovedio sam vam u to vreme sve što treba da činite.
1:19 I kada smo krenuli sa Horiva, prošli smo kroz sve to veliko i
strašna pustinja, koju ste vidjeli na putu do planine
Amoreji, kako nam je zapovjedio Gospod Bog naš; i došli smo do Kadešbarnee.
1:20 I rekoh vam: Došli ste na planinu Amorejsku,
koje nam daje Gospod Bog naš.
1:21 Gle, Gospod Bog tvoj je postavio zemlju pred tobom: idi gore i
posjeduj ga, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih; strah
ne, niti se obeshrabrujte.
1:22 I pristupite mi svaki od vas i rekoste: Poslaćemo ljude
pred nama, i oni će nas istražiti zemlju i javiti nam
opet kojim putem moramo ići i u koje ćemo gradove doći.
1:23 I ova izreka mi se dopadala: i uzeo sam od vas dvanaest ljudi, jednog od
pleme:
1:24 I okrenu se i popeše se na planinu, i dođoše u dolinu
od Eshcola, i pretražio ga.
1:25 I uzeše plodove zemlje u svoje ruke i donesoše ih
dole do nas, i ponovo nam javi, rekavši: Dobra je to zemlja
koje nam daje Gospod Bog naš.
1:26 Bez obzira na to niste hteli da idete gore, nego ste se pobunili protiv zapovesti
Gospoda Boga tvoga:
1:27 I vi ste mrmljali u svojim šatorima i govorili: Jer nas je Gospod mrzio,
izveo nas je iz zemlje egipatske da nas izbavi u zemlju
ruka Amorejaca, da nas uništi.
1:28 Gde da idemo gore? naša braća su obeshrabrila naše srce govoreći:
Narod je veći i viši od nas; gradovi su odlični i
zazidan do neba; i štaviše, vidjeli smo sinove Anakimove
tamo.
1:29 Tada vam rekoh: Ne bojte se i ne bojte ih se.
1:30 Gospod Bog tvoj koji ide ispred tebe, on će se boriti za tebe,
prema svemu što je učinio za vas u Egiptu pred vašim očima;
1:31 I u pustinji, gdje si vidio kako je Gospod Bog tvoj
nosila te, kao što čovjek nosi sina svog, na svim putem kojim si išla,
dok niste došli na ovo mjesto.
1:32 Ali u ovoj stvari niste vjerovali Gospodu Bogu svome,
1:33 Ko je išao na put prije tebe, da bi ti tražio mjesto za svoje
šatore unutra, u vatri noću, da vam pokažu kojim putem treba da idete i unutra
oblak po danu.
1:34 I GOSPOD je čuo glas vaših riječi, razgnjevio se i zakleo se:
govoreći,
1:35 Sigurno niko od ovih ljudi ove zle generacije to neće videti
dobra zemlja koju sam se zakleo dati vašim očevima,
1:36 Spasi Kaleba, sina Jefonina; on će to vidjeti, i njemu ću dati
zemlju koju je gazio, i svoju djecu, jer ima
potpuno slijedio GOSPODA.
1:37 I Gospod se razgnjevio na mene radi vas, govoreći: I ti ćeš
ne ulazi tamo.
1:38 Ali Jošua, sin Nunov, koji stoji pred tobom, neka uđe
tamo: ohrabrite ga: jer će učiniti da ga Izrael naslijedi.
1:39 Štaviše vaše male, za koje ste rekli da treba da budu plen, i vaše
djeca, koja u to vrijeme nisu imala znanja između dobra i zla, oni
će ući tamo, i njima ću to dati, i oni će
posjedovati ga.
1:40 Ali što se tebe tiče, okreni se i idi na svoje putovanje u pustinju
put Crvenog mora.
1:41 Tada odgovoriste i rekoste mi: sagriješili smo Gospodu
poći će i boriti se prema svemu što je zapovjedio Gospod Bog naš
nas. I kada ste svakom čovjeku opasali svoje ratno oružje, bili ste
spreman da se popne na brdo.
1:42 I reče mi Gospod: Reci im: Ne idite i ne borite se; za
Ja nisam među vama; da ne budete poraženi pred svojim neprijateljima.
1:43 Tako sam vam govorio; a vi niste htjeli čuti, nego ste se pobunili protiv
zapovijed Gospodnju, i drsko se popne na brdo.
1:44 A Amoreji, koji su živjeli na toj gori, iziđoše na vas,
i potjerao te, kao što to pčele, i uništio te u Seiru, čak do Horme.
1:45 I vratite se i plakate pred Gospodom; ali GOSPOD nije htio poslušati
tvome glasu, niti da slušam tebe.
1:46 Tako ste boravili u Kadešu mnogo dana, prema danima u kojima ste boravili
tamo.