Deuteronomy 1:1 Ovo su riječi koje je Mojsije rekao cijelom Izraelu s ove strane Jordana u pustinji, u ravnici naspram Crvenog mora, između Parana, i Tofela, i Labana, i Hazerota i Dizahaba. 1:2 (Ima jedanaest dana putovanja od Horiva preko planine Seir do Kadeshbarnea.) 1:3 I dogodi se četrdesete godine, u jedanaestom mesecu, dana prvi dan u mjesecu kada je Mojsije govorio sinovima Izraelovim, prema svemu što mu je Jahve dao u zapovijed; 1:4 Nakon što je ubio Sihona, kralja Amorejaca, koji se nastanio Hešbon i Og, kralj Bašana, koji je stanovao u Astarotu u Edreiju: 1:5 S ove strane Jordan, u zemlji Moabskoj, počeo je Mojsije da objavljuje ovo zakon, govoreći, 1:6 Gospod Bog naš progovori nam na Horebu govoreći: Dugo ste boravili dovoljno u ovom nosaču: 1:7 Okreni se, idi i idi na goru Amorejsku, i na sva mjesta blizu njega, u ravnici, u brdima i u dolini, i na jugu, i uz more, do zemlje Kanaanci, pa do Libana, do velike rijeke, rijeke Eufrat. 1:8 Evo, ja sam dao zemlju pred tobom: uđi i zaposedni zemlju koja GOSPOD se zakleo vašim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će dati njima i njihovom potomstvu nakon njih. 1:9 I rekoh vam u to vreme govoreći: Ne mogu da vas podnesem sam sam: 1:10 GOSPOD, Bog vaš, umnožio vas je, i evo, vi ste danas kao zvijezde na nebu za mnoštvo. 1:11 (Gospod, Bog vaših otaca, učinio vas je hiljadu puta više jesi, i blagoslovio te, kao što ti je obećao!) 1:12 Kako ja mogu sam nositi tvoj teret, i tvoj teret, i tvoj svađa? 1:13 Uzmite sebi mudre ljude, i razumne, i poznate među svojim plemenima, i mene učiniće ih vladarima nad vama. 1:14 A vi mi odgovorite i rekoste: Dobro je ono što si rekao za nas da uradimo. 1:15 Tako sam uzeo poglavara vaših plemena, mudre ljude i poznate, i napravio ih glave nad vama, kapetane nad hiljadama i kapetane nad stotinama, i kapetani preko pedesete, i kapetani preko desetke, i oficiri među vama plemena. 1:16 I tada sam naložio vašim sudijama, govoreći: Čujte razloge između njih svoju braću, i sudite pravedno između svakog čovjeka i njegovog brata, i stranac koji je s njim. 1:17 Ne poštujete osobe u sudu; ali ćete čuti male kao kao i veliki; nećete se bojati lica čovjeka; za sud je Božiji: i razlog koji je pretežak za vas, dovedite ga ja ću to čuti. 1:18 I zapovedio sam vam u to vreme sve što treba da činite. 1:19 I kada smo krenuli sa Horiva, prošli smo kroz sve to veliko i strašna pustinja, koju ste vidjeli na putu do planine Amoreji, kako nam je zapovjedio Gospod Bog naš; i došli smo do Kadešbarnee. 1:20 I rekoh vam: Došli ste na planinu Amorejsku, koje nam daje Gospod Bog naš. 1:21 Gle, Gospod Bog tvoj je postavio zemlju pred tobom: idi gore i posjeduj ga, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih; strah ne, niti se obeshrabrujte. 1:22 I pristupite mi svaki od vas i rekoste: Poslaćemo ljude pred nama, i oni će nas istražiti zemlju i javiti nam opet kojim putem moramo ići i u koje ćemo gradove doći. 1:23 I ova izreka mi se dopadala: i uzeo sam od vas dvanaest ljudi, jednog od pleme: 1:24 I okrenu se i popeše se na planinu, i dođoše u dolinu od Eshcola, i pretražio ga. 1:25 I uzeše plodove zemlje u svoje ruke i donesoše ih dole do nas, i ponovo nam javi, rekavši: Dobra je to zemlja koje nam daje Gospod Bog naš. 1:26 Bez obzira na to niste hteli da idete gore, nego ste se pobunili protiv zapovesti Gospoda Boga tvoga: 1:27 I vi ste mrmljali u svojim šatorima i govorili: Jer nas je Gospod mrzio, izveo nas je iz zemlje egipatske da nas izbavi u zemlju ruka Amorejaca, da nas uništi. 1:28 Gde da idemo gore? naša braća su obeshrabrila naše srce govoreći: Narod je veći i viši od nas; gradovi su odlični i zazidan do neba; i štaviše, vidjeli smo sinove Anakimove tamo. 1:29 Tada vam rekoh: Ne bojte se i ne bojte ih se. 1:30 Gospod Bog tvoj koji ide ispred tebe, on će se boriti za tebe, prema svemu što je učinio za vas u Egiptu pred vašim očima; 1:31 I u pustinji, gdje si vidio kako je Gospod Bog tvoj nosila te, kao što čovjek nosi sina svog, na svim putem kojim si išla, dok niste došli na ovo mjesto. 1:32 Ali u ovoj stvari niste vjerovali Gospodu Bogu svome, 1:33 Ko je išao na put prije tebe, da bi ti tražio mjesto za svoje šatore unutra, u vatri noću, da vam pokažu kojim putem treba da idete i unutra oblak po danu. 1:34 I GOSPOD je čuo glas vaših riječi, razgnjevio se i zakleo se: govoreći, 1:35 Sigurno niko od ovih ljudi ove zle generacije to neće videti dobra zemlja koju sam se zakleo dati vašim očevima, 1:36 Spasi Kaleba, sina Jefonina; on će to vidjeti, i njemu ću dati zemlju koju je gazio, i svoju djecu, jer ima potpuno slijedio GOSPODA. 1:37 I Gospod se razgnjevio na mene radi vas, govoreći: I ti ćeš ne ulazi tamo. 1:38 Ali Jošua, sin Nunov, koji stoji pred tobom, neka uđe tamo: ohrabrite ga: jer će učiniti da ga Izrael naslijedi. 1:39 Štaviše vaše male, za koje ste rekli da treba da budu plen, i vaše djeca, koja u to vrijeme nisu imala znanja između dobra i zla, oni će ući tamo, i njima ću to dati, i oni će posjedovati ga. 1:40 Ali što se tebe tiče, okreni se i idi na svoje putovanje u pustinju put Crvenog mora. 1:41 Tada odgovoriste i rekoste mi: sagriješili smo Gospodu poći će i boriti se prema svemu što je zapovjedio Gospod Bog naš nas. I kada ste svakom čovjeku opasali svoje ratno oružje, bili ste spreman da se popne na brdo. 1:42 I reče mi Gospod: Reci im: Ne idite i ne borite se; za Ja nisam među vama; da ne budete poraženi pred svojim neprijateljima. 1:43 Tako sam vam govorio; a vi niste htjeli čuti, nego ste se pobunili protiv zapovijed Gospodnju, i drsko se popne na brdo. 1:44 A Amoreji, koji su živjeli na toj gori, iziđoše na vas, i potjerao te, kao što to pčele, i uništio te u Seiru, čak do Horme. 1:45 I vratite se i plakate pred Gospodom; ali GOSPOD nije htio poslušati tvome glasu, niti da slušam tebe. 1:46 Tako ste boravili u Kadešu mnogo dana, prema danima u kojima ste boravili tamo.