Daniel
12:1 I u to vrijeme će ustati Mihailo, veliki knez koji stoji
za djecu tvoga naroda: i doći će vrijeme nevolje,
kakav nikada nije bio otkako je postojao narod čak do tog istog vremena: i
u to vrijeme bit će izbavljen narod tvoj, svaki koji bude
pronađeno zapisano u knjizi.
12:2 I mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, neki
na vječni život, a neki na sramotu i vječni prezir.
12:3 I oni koji budu mudri zasjaće kao sjaj nebeskog svoda;
i oni koji mnoge okreću ka pravednosti kao zvijezde u vijeke vjekova.
12:4 Ali ti, Daniele, začepi riječi i zapečati knjigu, čak do
vrijeme kraja: mnogi će trčati tamo-amo, i znanje će biti
povećana.
12:5 Tada sam ja Danilo pogledao, i gle, stajala su druga dva, onaj na
ove strane obale rijeke, a druge s one strane rijeke
obala rijeke.
12:6 I jedan reče čovjeku obučenom u lan koji je bio na vodama
rijeka, Koliko će još biti do kraja ovih čuda?
12:7 I čuo sam čovjeka obučenog u lan koji je bio na vodama
rijeke, kada je podigao desnu i lijevu ruku ka nebu, i
zakleo se onim koji živi zauvek da će to biti neko vreme, vremena,
i po; i kada će uspeti da rasprši moć
sveti ljudi, sve će se ove stvari završiti.
12:8 I čuh, ali ne razumeh; tada rekoh, Gospode moj, šta će biti
kraj ovih stvari?
12:9 I reče: Idi, Daniele, jer su riječi zatvorene i zapečaćene
do vremena kraja.
12:10 Mnogi će biti očišćeni, i pobijeljeni, i iskušani; ali će zli
činite zlo; i niko od zlih neće razumjeti; ali će mudri
razumeti.
12:11 I od vremena kada će se oduzeti dnevna žrtva, i
gnusoba koja pustoš postavlja, bit će hiljadu dvije
sto devedeset dana.
12:12 Blago onome ko čeka i dođe do hiljadu trista i
pet i trideset dana.
12:13 Ali idi svojim putem do kraja, jer ćeš se odmoriti i stajati
tvoja sudbina na kraju dana.