Daniel 12:1 I u to vrijeme će ustati Mihailo, veliki knez koji stoji za djecu tvoga naroda: i doći će vrijeme nevolje, kakav nikada nije bio otkako je postojao narod čak do tog istog vremena: i u to vrijeme bit će izbavljen narod tvoj, svaki koji bude pronađeno zapisano u knjizi. 12:2 I mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, neki na vječni život, a neki na sramotu i vječni prezir. 12:3 I oni koji budu mudri zasjaće kao sjaj nebeskog svoda; i oni koji mnoge okreću ka pravednosti kao zvijezde u vijeke vjekova. 12:4 Ali ti, Daniele, začepi riječi i zapečati knjigu, čak do vrijeme kraja: mnogi će trčati tamo-amo, i znanje će biti povećana. 12:5 Tada sam ja Danilo pogledao, i gle, stajala su druga dva, onaj na ove strane obale rijeke, a druge s one strane rijeke obala rijeke. 12:6 I jedan reče čovjeku obučenom u lan koji je bio na vodama rijeka, Koliko će još biti do kraja ovih čuda? 12:7 I čuo sam čovjeka obučenog u lan koji je bio na vodama rijeke, kada je podigao desnu i lijevu ruku ka nebu, i zakleo se onim koji živi zauvek da će to biti neko vreme, vremena, i po; i kada će uspeti da rasprši moć sveti ljudi, sve će se ove stvari završiti. 12:8 I čuh, ali ne razumeh; tada rekoh, Gospode moj, šta će biti kraj ovih stvari? 12:9 I reče: Idi, Daniele, jer su riječi zatvorene i zapečaćene do vremena kraja. 12:10 Mnogi će biti očišćeni, i pobijeljeni, i iskušani; ali će zli činite zlo; i niko od zlih neće razumjeti; ali će mudri razumeti. 12:11 I od vremena kada će se oduzeti dnevna žrtva, i gnusoba koja pustoš postavlja, bit će hiljadu dvije sto devedeset dana. 12:12 Blago onome ko čeka i dođe do hiljadu trista i pet i trideset dana. 12:13 Ali idi svojim putem do kraja, jer ćeš se odmoriti i stajati tvoja sudbina na kraju dana.