Bel i zmaj 1:1 I kralj Astijag beše okupljen kod svojih otaca i Kira Perzijskog dobio svoje kraljevstvo. 1:2 I Danilo je razgovarao s kraljem i bio počašćen iznad svih njegovih prijatelji. 1:3 A Babilonci su imali idola, zvanog Bel, i oni su bili potrošeni na njega svaki dan dvanaest velikih mjera finog brašna, četrdeset ovaca i šest posude za vino. 1:4 I kralj mu se klanjao i išao svaki dan da mu se klanja; ali Danilo obožavao sopstvenog Boga. A kralj mu reče: Zašto ne radiš? obožavati Bel? 1:5 koji je odgovorio i rekao: Jer ne smijem se klanjati idolima napravljenim rukama, nego živi Bog, koji je stvorio nebo i zemlju, i ima suverenitet nad svim mesom. 1:6 Tada mu kralj reče: Zar ne misliš da je Bel Bog živi? zar ne vidiš koliko jede i pije svaki dan? 1:7 Tada se Danilo osmehnu i reče: "Kralju, ne daj se zavaravati, jer ovo je ali glina iznutra, a mesing spolja, i nikada ništa nije jeo ni pio. 1:8 Tako se kralj razgnjevi, dozva svoje svećenike i reče im: Ako mi ne kažete ko je to što proždire ove troškove, reći ćete umreti. 1:9 Ali ako mi možete potvrditi da ih Bel proždire, Daniel će umrijeti. jer je izrekao hulu na Bela. I Danijel reče kralju: Neka bude po tvojoj riječi. 1:10 Sveštenika Bela bilo je šezdeset i deset, pored svojih žena i djeca. I kralj je otišao s Danielom u hram Bel. 1:11 Tako su Belovi sveštenici rekli: Evo, izlazimo, a ti, kralju, stavi na meso, i pripremi vino, i brzo zatvori vrata i zapečati ih svojim vlastiti pečat; 1:12 I sutra kada uđeš, ako ne nađeš da Bel ima ako sve pojedemo, umrijet ćemo; inače Danilo, koji govori lažno protiv nas. 1:13 I malo su se obazirali na to, jer su ispod stola napravili zaklon ulaz, pri čemu su neprestano ulazili i konzumirali ih stvari. 1:14 Kad su oni izašli, kralj je stavio meso pred Bela. Sada Daniel je naredio svojim slugama da donesu pepeo i one koje su posipali po čitavom hramu samo u prisustvu kralja: onda je otišao izađoše, zatvoriše vrata i zapečate ih kraljevim pečatom, i tako otišao. 1:15 Sada su u noći došli sveštenici sa svojim ženama i decom, kao i oni imali običaj da rade, i jeli su i pili sve. 1:16 Ujutro je kralj ustao i Danilo s njim. 1:17 A kralj reče: Daniele, jesu li pečati cijeli? A on je rekao: Da, O kralju, neka budu cijeli. 1:18 I čim je otvorio dour, kralj je pogledao sto, i povika iz sveg glasa: Veliki si, o Bel, i s tobom nema prevara uopšte. 1:19 Tada se Danijel nasmeja i reče kralju da ne ulazi, i reče: Evo sad pločnika i dobro označi čiji su ovo koraci. 1:20 A kralj reče: Vidim korake muškaraca, žena i dece. I tada je kralj bio ljut, 1:21 I uze svećenike sa njihovim ženama i djecom, koji mu to pokazaše tajna vrata, gde su ulazili i konzumirali stvari koje su bile na njima stol. 1:22 Stoga ih je kralj pobio i Bela predao u Danilovu vlast, koji je uništio njega i njegov hram. 1:23 I na tom istom mestu beše veliki zmaj, koji su oni iz Babilona obožavao. 1:24 A kralj reče Danielu: Hoćeš li reći da je i ovo od mjedi? eto, on živi, jede i pije; ne možeš reći da nije živi bog: zato ga obožavaj. 1:25 Tada Daniel reče kralju: Klanjaću se Gospodu Bogu svome, jer on je živi Bog. 1:26 Ali dopusti mi, kralju, i ja ću ubiti ovog zmaja bez mača ili osoblje. Kralj je rekao, dopuštam ti. 1:27 Tada je Daniel uzeo smolu, salo i kosu, i prokuhao ih zajedno, i napravio grudvice od toga: ovo je stavio u zmajeva usta, i tako zmaj se rasprsnuo: a Danijel reče: „Evo, to ste vi bogovi obožavanje. 1:28 Kad su to čuli Vavilonci, bili su veoma ogorčeni, i urotio se protiv kralja govoreći: Kralj je postao Židov, i on uništio je Bela, ubio je zmaja i ubio svećenike smrt. 1:29 I dođoše kralju i rekoše: Izbavi nam Danila, inače ćemo uništi tebe i tvoju kuću. 1:30 Sada kada je kralj video da su ga jako pritisnuli, jer je bio prinuđen, on je predao im Daniela: 1:31 Koji ga je bacio u lavlju jazbinu: gde je bio šest dana. 1:32 A u jami je bilo sedam lavova, i davali su ih svaki dan dva leša i dvije ovce: koje im tada nisu bile date s namjerom da bi mogli progutati Daniela. 1:33 U Jevrejstvu je postojao prorok, zvani Habakuk, koji je pravio lonac, i razbio hleb u zdjelu, i išao je u polje, da bi odnesite ga žeteocima. 1:34 Ali anđeo Gospodnji reče Habakuku: Idi, nosi večeru koja ti si u Babilon do Daniela, koji je u lavljoj jami. 1:35 A Habakuk reče: Gospode, nikad nisam video Vavilon; ne znam ni gde jazbina je. 1:36 Tada ga anđeo Gospodnji uze za krunu, i nosi ga za krunu kosu na glavi, i kroz žestinu njegovog duha ga ubacio Babilon iznad jazbine. 1:37 A Habakuk je povikao govoreći: O Daniele, Daniele, uzmi večeru koju Bog te je poslao. 1:38 I Danijel reče: sjetio si me se, Bože, nisi ni ti ostavi one koji te traže i ljube. 1:39 Tako je Danijel ustao i jeo; i anđeo Gospodnji ubaci Habakuka. odmah ponovo svoje mesto. 1:40 Sedmog dana kralj je otišao da oplakuje Danila; i kada je došao k sebi u jazbinu, pogledao je unutra i gle, Danijel sjedi. 1:41 Tada povika kralj iz sveg glasa govoreći: Velika je umjetnost Gospode Bože Daniel, i nema nikog drugog pored tebe. 1:42 I izvukao ga je, i bacio one koji su mu bili uzrok uništenje u jazbinu: i oni su proždirani u trenutku prije njegovog lice.