Bel i zmaj
1:1 I kralj Astijag beše okupljen kod svojih otaca i Kira Perzijskog
dobio svoje kraljevstvo.
1:2 I Danilo je razgovarao s kraljem i bio počašćen iznad svih njegovih
prijatelji.
1:3 A Babilonci su imali idola, zvanog Bel, i oni su bili potrošeni na njega
svaki dan dvanaest velikih mjera finog brašna, četrdeset ovaca i šest
posude za vino.
1:4 I kralj mu se klanjao i išao svaki dan da mu se klanja; ali Danilo
obožavao sopstvenog Boga. A kralj mu reče: Zašto ne radiš?
obožavati Bel?
1:5 koji je odgovorio i rekao: Jer ne smijem se klanjati idolima napravljenim rukama,
nego živi Bog, koji je stvorio nebo i zemlju, i ima
suverenitet nad svim mesom.
1:6 Tada mu kralj reče: Zar ne misliš da je Bel Bog živi?
zar ne vidiš koliko jede i pije svaki dan?
1:7 Tada se Danilo osmehnu i reče: "Kralju, ne daj se zavaravati, jer ovo je ali
glina iznutra, a mesing spolja, i nikada ništa nije jeo ni pio.
1:8 Tako se kralj razgnjevi, dozva svoje svećenike i reče im:
Ako mi ne kažete ko je to što proždire ove troškove, reći ćete
umreti.
1:9 Ali ako mi možete potvrditi da ih Bel proždire, Daniel će umrijeti.
jer je izrekao hulu na Bela. I Danijel reče kralju:
Neka bude po tvojoj riječi.
1:10 Sveštenika Bela bilo je šezdeset i deset, pored svojih žena i
djeca. I kralj je otišao s Danielom u hram Bel.
1:11 Tako su Belovi sveštenici rekli: Evo, izlazimo, a ti, kralju, stavi na meso,
i pripremi vino, i brzo zatvori vrata i zapečati ih svojim
vlastiti pečat;
1:12 I sutra kada uđeš, ako ne nađeš da Bel ima
ako sve pojedemo, umrijet ćemo; inače Danilo, koji govori
lažno protiv nas.
1:13 I malo su se obazirali na to, jer su ispod stola napravili zaklon
ulaz, pri čemu su neprestano ulazili i konzumirali ih
stvari.
1:14 Kad su oni izašli, kralj je stavio meso pred Bela. Sada Daniel
je naredio svojim slugama da donesu pepeo i one koje su posipali
po čitavom hramu samo u prisustvu kralja: onda je otišao
izađoše, zatvoriše vrata i zapečate ih kraljevim pečatom, i
tako otišao.
1:15 Sada su u noći došli sveštenici sa svojim ženama i decom, kao i oni
imali običaj da rade, i jeli su i pili sve.
1:16 Ujutro je kralj ustao i Danilo s njim.
1:17 A kralj reče: Daniele, jesu li pečati cijeli? A on je rekao: Da, O
kralju, neka budu cijeli.
1:18 I čim je otvorio dour, kralj je pogledao sto,
i povika iz sveg glasa: Veliki si, o Bel, i s tobom nema
prevara uopšte.
1:19 Tada se Danijel nasmeja i reče kralju da ne ulazi, i
reče: Evo sad pločnika i dobro označi čiji su ovo koraci.
1:20 A kralj reče: Vidim korake muškaraca, žena i dece. I
tada je kralj bio ljut,
1:21 I uze svećenike sa njihovim ženama i djecom, koji mu to pokazaše
tajna vrata, gde su ulazili i konzumirali stvari koje su bile na njima
stol.
1:22 Stoga ih je kralj pobio i Bela predao u Danilovu vlast, koji je
uništio njega i njegov hram.
1:23 I na tom istom mestu beše veliki zmaj, koji su oni iz Babilona
obožavao.
1:24 A kralj reče Danielu: Hoćeš li reći da je i ovo od mjedi?
eto, on živi, jede i pije; ne možeš reći da nije
živi bog: zato ga obožavaj.
1:25 Tada Daniel reče kralju: Klanjaću se Gospodu Bogu svome, jer on
je živi Bog.
1:26 Ali dopusti mi, kralju, i ja ću ubiti ovog zmaja bez mača ili
osoblje. Kralj je rekao, dopuštam ti.
1:27 Tada je Daniel uzeo smolu, salo i kosu, i prokuhao ih zajedno,
i napravio grudvice od toga: ovo je stavio u zmajeva usta, i tako
zmaj se rasprsnuo: a Danijel reče: „Evo, to ste vi bogovi
obožavanje.
1:28 Kad su to čuli Vavilonci, bili su veoma ogorčeni, i
urotio se protiv kralja govoreći: Kralj je postao Židov, i on
uništio je Bela, ubio je zmaja i ubio svećenike
smrt.
1:29 I dođoše kralju i rekoše: Izbavi nam Danila, inače ćemo
uništi tebe i tvoju kuću.
1:30 Sada kada je kralj video da su ga jako pritisnuli, jer je bio prinuđen, on je
predao im Daniela:
1:31 Koji ga je bacio u lavlju jazbinu: gde je bio šest dana.
1:32 A u jami je bilo sedam lavova, i davali su ih svaki dan
dva leša i dvije ovce: koje im tada nisu bile date
s namjerom da bi mogli progutati Daniela.
1:33 U Jevrejstvu je postojao prorok, zvani Habakuk, koji je pravio lonac,
i razbio hleb u zdjelu, i išao je u polje, da bi
odnesite ga žeteocima.
1:34 Ali anđeo Gospodnji reče Habakuku: Idi, nosi večeru koja
ti si u Babilon do Daniela, koji je u lavljoj jami.
1:35 A Habakuk reče: Gospode, nikad nisam video Vavilon; ne znam ni gde
jazbina je.
1:36 Tada ga anđeo Gospodnji uze za krunu, i nosi ga za krunu
kosu na glavi, i kroz žestinu njegovog duha ga ubacio
Babilon iznad jazbine.
1:37 A Habakuk je povikao govoreći: O Daniele, Daniele, uzmi večeru koju Bog
te je poslao.
1:38 I Danijel reče: sjetio si me se, Bože, nisi ni ti
ostavi one koji te traže i ljube.
1:39 Tako je Danijel ustao i jeo; i anđeo Gospodnji ubaci Habakuka.
odmah ponovo svoje mesto.
1:40 Sedmog dana kralj je otišao da oplakuje Danila; i kada je došao k sebi
u jazbinu, pogledao je unutra i gle, Danijel sjedi.
1:41 Tada povika kralj iz sveg glasa govoreći: Velika je umjetnost Gospode Bože
Daniel, i nema nikog drugog pored tebe.
1:42 I izvukao ga je, i bacio one koji su mu bili uzrok
uništenje u jazbinu: i oni su proždirani u trenutku prije njegovog
lice.