Baruch
2:1 Zato je Gospod izvršio svoju riječ koju je izrekao
nas, i protiv naših sudija koji su sudili Izraelu, i protiv naših kraljeva,
i protiv naših knezova, i protiv ljudi Izraela i Jude,
2:2 Da dovede na nas velike pošasti, kakve se nikada nisu dogodile u celini
nebo, kao što se dogodilo u Jerusalimu, prema stvarima koje
bili su napisani u Mojsijevom zakonu;
2:3 Da čovjek jede meso svoga sina i meso svoje
kćer.
2:4 Štaviše, on ih je predao da budu podložni svim kraljevstvima
koji su oko nas, da budu kao sramota i pustoš među svima
narod unaokolo, gdje ih je Gospod rastjerao.
2:5 Tako smo bili oboreni, a ne uzvišeni, jer smo sagrešili
Gospoda, Boga našega, i nisu bili poslušni njegovom glasu.
2:6 Gospodu Bogu našem pripada pravda, a nama i našim
očevi otvaraju sramotu, kao što se javlja danas.
2:7 Jer dođoše na nas sve ove pošasti, koje je Gospod objavio
protiv nas
2:8 Ali zar se nismo molili pred Gospodom, da svakoga obratimo
iz mašte njegovog zlog srca.
2:9 Zato je Gospod pazio na nas od zla, i Gospod je doneo
na nama: jer je pravedan Gospod u svim djelima svojim koja ima
komandovao nam je.
2:10 Ipak, nismo poslušali njegov glas, da hodimo po zapovestima
Gospod, koje je postavio pred nas.
2:11 I sada, Gospode Bože Izraelov, koji si izveo svoj narod iz zemlje
zemlja egipatska sa moćnom rukom i visokom rukom i sa znacima i sa
čuda, i sa velikom snagom, i stekao si ime, kao
pojavljuje se ovog dana:
2:12 Gospode Bože naš, sagrešili smo, učinili smo bezbožništvo, postupili smo
nepravedno u svim tvojim uredbama.
2:13 Neka se tvoj gnjev odvrati od nas, jer nas je malo ostalo među neznabošcima,
gde si nas rasuo.
2:14 Usliši, Gospode, molitve naše i molbe naše, i izbavi nas za svoje
sebe radi, i daj nam naklonost u očima onih koji su nas vodili
daleko:
2:15 Da zna sva zemlja da si ti Gospod Bog naš, jer
Izrael i njegovo potomstvo se zove tvojim imenom.
2:16 Gospode, pogledaj dole iz svete kuće svoje i razmotri nas: pokloni se svome
uho, Gospode, da nas čuješ.
2:17 Otvori oči svoje i gle; za mrtve koji su u grobovima, čiji
duše se uzimaju iz tijela, neće ni dati Gospodu
pohvala ni pravednost:
2:18 Ali duša koja je jako uznemirena, koja je pognuta i slaba, i
oči koje iznevere i gladna duša će te pohvaliti i
pravednost, Gospode.
2:19 Zato se ne molimo pred tobom, Gospode naš
Bože, za pravednost naših očeva i naših kraljeva.
2:20 Jer si poslao svoj gnjev i gnjev na nas, kao što si
govoreći sluge tvoje proroci govoreći:
2:21 Ovako veli Gospod: Pognite ramena svoja da služite kralju
Babilon: tako ćete ostati u zemlji koju sam dao vašim ocima.
2:22 Ali ako ne čujete glas Gospodnji, da služite kralju
Babilon,
2:23 Učinit ću da nestane iz Judinih gradova i izvana
Jerusalim, glas veselja i glas radosti, glas
mladoženja, i glas nevjeste: i sva će zemlja biti
pusta od stanovnika.
2:24 Ali mi nismo htjeli poslušati tvoj glas, da služimo kralju Babilonu.
dakle, ti si popravio riječi koje si izgovorio svojim
sluge proroka, naime, da kosti naših kraljeva, i
kosti naših očeva, treba ukloniti sa svog mjesta.
2:25 I gle, oni su izbačeni na dnevnu žegu i na mraz
noći, i umrli su u velikim jadima od gladi, mača i mimo
kuga.
2:26 I kuću koja se zove tvojim imenom ti si opustošio, kao što je
da se vidi danas, za zloću doma Izraelova i
Judina kuća.
2:27 Gospode Bože naš, postupio si s nama nakon svoje dobrote, i
po svoj toj velikoj milosti tvojoj,
2:28 Kao što si govorio preko sluge svojega Mojsija u dan kada si zapovjedio
da napiše zakon pred sinovima Izrailjevim, govoreći:
2:29 Ako ne čujete glas moj, sigurno će biti ovo veliko mnoštvo
pretvorio se u mali broj među narodima, gdje ću ih raspršiti.
2:30 Jer sam znao da me neće čuti, jer je to tvrdovrat
ljudi: ali u zemlji svog ropstva oni će se sjećati
sebe.
2:31 I znaće da sam ja Gospod Bog njihov, jer ću im dati
srce i uši da čuju:
2:32 I hvaliće me u zemlji svog ropstva i razmišljaće o njoj
moje ime,
2:33 I vratite se od njihovog ukočenog vrata i od njihovih zlih djela, jer oni
sjetiti se puta svojih otaca koji su sagriješili pred Gospodom.
2:34 I ponovo ću ih dovesti u zemlju koju sam obećao zakletvom
svojim očevima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, i oni će biti gospodari
od toga: i ja ću ih povećati, i neće se smanjiti.
2:35 I sklopiću s njima vječni savez da ću im biti Bog, i
oni će biti moj narod, i više neću tjerati svoj narod Izraela
iz zemlje koju sam im dao.