Baruch 2:1 Zato je Gospod izvršio svoju riječ koju je izrekao nas, i protiv naših sudija koji su sudili Izraelu, i protiv naših kraljeva, i protiv naših knezova, i protiv ljudi Izraela i Jude, 2:2 Da dovede na nas velike pošasti, kakve se nikada nisu dogodile u celini nebo, kao što se dogodilo u Jerusalimu, prema stvarima koje bili su napisani u Mojsijevom zakonu; 2:3 Da čovjek jede meso svoga sina i meso svoje kćer. 2:4 Štaviše, on ih je predao da budu podložni svim kraljevstvima koji su oko nas, da budu kao sramota i pustoš među svima narod unaokolo, gdje ih je Gospod rastjerao. 2:5 Tako smo bili oboreni, a ne uzvišeni, jer smo sagrešili Gospoda, Boga našega, i nisu bili poslušni njegovom glasu. 2:6 Gospodu Bogu našem pripada pravda, a nama i našim očevi otvaraju sramotu, kao što se javlja danas. 2:7 Jer dođoše na nas sve ove pošasti, koje je Gospod objavio protiv nas 2:8 Ali zar se nismo molili pred Gospodom, da svakoga obratimo iz mašte njegovog zlog srca. 2:9 Zato je Gospod pazio na nas od zla, i Gospod je doneo na nama: jer je pravedan Gospod u svim djelima svojim koja ima komandovao nam je. 2:10 Ipak, nismo poslušali njegov glas, da hodimo po zapovestima Gospod, koje je postavio pred nas. 2:11 I sada, Gospode Bože Izraelov, koji si izveo svoj narod iz zemlje zemlja egipatska sa moćnom rukom i visokom rukom i sa znacima i sa čuda, i sa velikom snagom, i stekao si ime, kao pojavljuje se ovog dana: 2:12 Gospode Bože naš, sagrešili smo, učinili smo bezbožništvo, postupili smo nepravedno u svim tvojim uredbama. 2:13 Neka se tvoj gnjev odvrati od nas, jer nas je malo ostalo među neznabošcima, gde si nas rasuo. 2:14 Usliši, Gospode, molitve naše i molbe naše, i izbavi nas za svoje sebe radi, i daj nam naklonost u očima onih koji su nas vodili daleko: 2:15 Da zna sva zemlja da si ti Gospod Bog naš, jer Izrael i njegovo potomstvo se zove tvojim imenom. 2:16 Gospode, pogledaj dole iz svete kuće svoje i razmotri nas: pokloni se svome uho, Gospode, da nas čuješ. 2:17 Otvori oči svoje i gle; za mrtve koji su u grobovima, čiji duše se uzimaju iz tijela, neće ni dati Gospodu pohvala ni pravednost: 2:18 Ali duša koja je jako uznemirena, koja je pognuta i slaba, i oči koje iznevere i gladna duša će te pohvaliti i pravednost, Gospode. 2:19 Zato se ne molimo pred tobom, Gospode naš Bože, za pravednost naših očeva i naših kraljeva. 2:20 Jer si poslao svoj gnjev i gnjev na nas, kao što si govoreći sluge tvoje proroci govoreći: 2:21 Ovako veli Gospod: Pognite ramena svoja da služite kralju Babilon: tako ćete ostati u zemlji koju sam dao vašim ocima. 2:22 Ali ako ne čujete glas Gospodnji, da služite kralju Babilon, 2:23 Učinit ću da nestane iz Judinih gradova i izvana Jerusalim, glas veselja i glas radosti, glas mladoženja, i glas nevjeste: i sva će zemlja biti pusta od stanovnika. 2:24 Ali mi nismo htjeli poslušati tvoj glas, da služimo kralju Babilonu. dakle, ti si popravio riječi koje si izgovorio svojim sluge proroka, naime, da kosti naših kraljeva, i kosti naših očeva, treba ukloniti sa svog mjesta. 2:25 I gle, oni su izbačeni na dnevnu žegu i na mraz noći, i umrli su u velikim jadima od gladi, mača i mimo kuga. 2:26 I kuću koja se zove tvojim imenom ti si opustošio, kao što je da se vidi danas, za zloću doma Izraelova i Judina kuća. 2:27 Gospode Bože naš, postupio si s nama nakon svoje dobrote, i po svoj toj velikoj milosti tvojoj, 2:28 Kao što si govorio preko sluge svojega Mojsija u dan kada si zapovjedio da napiše zakon pred sinovima Izrailjevim, govoreći: 2:29 Ako ne čujete glas moj, sigurno će biti ovo veliko mnoštvo pretvorio se u mali broj među narodima, gdje ću ih raspršiti. 2:30 Jer sam znao da me neće čuti, jer je to tvrdovrat ljudi: ali u zemlji svog ropstva oni će se sjećati sebe. 2:31 I znaće da sam ja Gospod Bog njihov, jer ću im dati srce i uši da čuju: 2:32 I hvaliće me u zemlji svog ropstva i razmišljaće o njoj moje ime, 2:33 I vratite se od njihovog ukočenog vrata i od njihovih zlih djela, jer oni sjetiti se puta svojih otaca koji su sagriješili pred Gospodom. 2:34 I ponovo ću ih dovesti u zemlju koju sam obećao zakletvom svojim očevima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, i oni će biti gospodari od toga: i ja ću ih povećati, i neće se smanjiti. 2:35 I sklopiću s njima vječni savez da ću im biti Bog, i oni će biti moj narod, i više neću tjerati svoj narod Izraela iz zemlje koju sam im dao.