Djela 28:1 A kad su pobjegli, tada su znali da se ostrvo zove Melita. 28:2 I varvarski narod nam je pokazao ne malo dobrote, jer su zapalili vatru, i primio nas svakoga, zbog sadašnje kiše, i zbog hladnoće. 28:3 I kada je Pavle skupio svežanj štapova i položio ih na vatra, iz vrućine je izišla zmija i pričvrstila se za njegovu ruku. 28:4 I kada su varvari videli da mu otrovnica visi o ruci, oni rekoše među sobom: Nema sumnje da je ovaj čovek ubica, koga, iako on pobjegao je iz mora, a osveta ne dopušta da živi. 28:5 I otrese zver u vatru, i ne oseti ništa zlo. 28:6 Ali izgledali su kada je trebalo da nateče, ili da padne mrtav iznenada: ali nakon što su dugo izgledali i videli da se ništa ne povredi za njega su se predomislili i rekli da je on bog. 28:7 U istim odajama bili su posjedi poglavara ostrva, čije je ime bilo Publije; koji nas je primio i smjestio tri dana ljubazno. 28:8 I dogodi se da je Publijev otac ležao bolestan od groznice i krvavog toka: u koji je Pavle ušao, pomolio se i položio svoje ruke na njega i izliječio ga. 28:9 Pa kad se to učini, i drugi koji su imali bolesti na ostrvu, došli i ozdravili: 28:10 Koji je i nas počastio mnogim počastima; a kada smo mi otišli, oni su se natovarili nas sa stvarima koje su bile neophodne. 28:11 I posle tri meseca otputovasmo na Aleksandrijskom brodu koji je imao prezimio na ostrvu, čiji su znak bili Kastor i Poluks. 28:12 I sletevši u Sirakuzu, ostali smo tamo tri dana. 28:13 I odatle smo uzeli kompas i došli u Regijum; i posle jednog dana je puhalo jugo, a mi smo sutradan došli u Puteoli: 28:14 Gdje smo našli braću, i željeli smo da ostanemo s njima sedam dana: i tako smo krenuli prema Rimu. 28:15 I odatle, kada su braća čula za nas, došli su nam u susret kao do Appii foruma, i Tri taverne: koga je Pavle vidio, on zahvalio Bogu i ohrabrio se. 28:16 I kada smo došli u Rim, centurion je predao zarobljenike kapetan straže: ali Pavlu je dopušteno da živi sam s a vojnik koji ga je zadržao. 28:17 I dogodi se da posle tri dana Pavle pozove poglavara Jevreji zajedno, a kad se sabraše, reče im: Ljudi i braćo, iako ništa nisam počinio protiv naroda, ili običaji naših otaca, ali sam bio izbačen kao zarobljenik iz Jerusalima u rukama Rimljana. 28:18 Ko bi me, kad su me pregledali, pustio, jer je bilo nema uzroka smrti u meni. 28:19 Ali kada su Jevreji govorili protiv toga, bio sam primoran da se žalim Cezar; nije za šta bih trebao optužiti svoju naciju. 28:20 Zbog toga sam vas pozvao da vas vidim i da progovorimo s vama: jer sam za nadu Izraela vezan ovim lanac. 28:21 A oni mu rekoše: Niti smo primili pisma iz Judeje o tebi niko od braće koja su došla nije rekao ni govorio bilo kakvu štetu od tebe. 28:22 Ali mi želimo da čujemo o tebi šta misliš, jer o ovome sekte, znamo da se svuda protiv nje govori. 28:23 I kad su mu odredili dan, dođoše mnogi k njemu u njegov smještaj; kome je izložio i posvjedočio kraljevstvo Božje, uvjeravajući ih u vezi s Isusom, kako iz Mojsijevog zakona, tako i izvan njega proroka, od jutra do večeri. 28:24 I jedni povjerovaše u ono što je rečeno, a neki ne povjerovaše. 28:25 I kada se nisu dogovorili među sobom, otišli su, nakon toga Pavle je izgovorio jednu reč: Dobro je rekao Duh Sveti od Isaije prorok naših očeva, 28:26 Govoreći: Idite ovom narodu i recite: Slušanje ćete čuti, i ne razumijem; i gledajući vidjet ćete, a nećete primijetiti: 28:27 Jer je srce ovog naroda ojađeno, a uši su im tupe od sluh, i oči su im zatvorene; da ne bi videli sa njihovim očima, i čuju svojim ušima, i razumiju svojim srcem, i treba da se preobrate, a ja treba da ih izlečim. 28:28 Neka vam, dakle, bude poznato da je spasenje Božije poslano neznabošcima, i da će to čuti. 28:29 I kada je rekao ove reči, Jevreji su otišli i uživali rasuđivanja među sobom. 28:30 A Pavle je živeo pune dve godine u svojoj unajmljenoj kući, i primio sve koji mu je ušao, 28:31 Propovijedanje o kraljevstvu Božjem i učenje o onome što se tiče Gospod Isus Hristos, sa svim pouzdanjem, niko mu ne brani.