Djela
28:1 A kad su pobjegli, tada su znali da se ostrvo zove
Melita.
28:2 I varvarski narod nam je pokazao ne malo dobrote, jer su zapalili
vatru, i primio nas svakoga, zbog sadašnje kiše, i
zbog hladnoće.
28:3 I kada je Pavle skupio svežanj štapova i položio ih na
vatra, iz vrućine je izišla zmija i pričvrstila se za njegovu ruku.
28:4 I kada su varvari videli da mu otrovnica visi o ruci, oni
rekoše među sobom: Nema sumnje da je ovaj čovek ubica, koga, iako on
pobjegao je iz mora, a osveta ne dopušta da živi.
28:5 I otrese zver u vatru, i ne oseti ništa zlo.
28:6 Ali izgledali su kada je trebalo da nateče, ili da padne mrtav
iznenada: ali nakon što su dugo izgledali i videli da se ništa ne povredi
za njega su se predomislili i rekli da je on bog.
28:7 U istim odajama bili su posjedi poglavara ostrva,
čije je ime bilo Publije; koji nas je primio i smjestio tri dana
ljubazno.
28:8 I dogodi se da je Publijev otac ležao bolestan od groznice i
krvavog toka: u koji je Pavle ušao, pomolio se i položio svoje
ruke na njega i izliječio ga.
28:9 Pa kad se to učini, i drugi koji su imali bolesti na ostrvu,
došli i ozdravili:
28:10 Koji je i nas počastio mnogim počastima; a kada smo mi otišli, oni su se natovarili
nas sa stvarima koje su bile neophodne.
28:11 I posle tri meseca otputovasmo na Aleksandrijskom brodu koji je imao
prezimio na ostrvu, čiji su znak bili Kastor i Poluks.
28:12 I sletevši u Sirakuzu, ostali smo tamo tri dana.
28:13 I odatle smo uzeli kompas i došli u Regijum; i posle jednog
dana je puhalo jugo, a mi smo sutradan došli u Puteoli:
28:14 Gdje smo našli braću, i željeli smo da ostanemo s njima sedam dana:
i tako smo krenuli prema Rimu.
28:15 I odatle, kada su braća čula za nas, došli su nam u susret kao
do Appii foruma, i Tri taverne: koga je Pavle vidio, on
zahvalio Bogu i ohrabrio se.
28:16 I kada smo došli u Rim, centurion je predao zarobljenike
kapetan straže: ali Pavlu je dopušteno da živi sam s a
vojnik koji ga je zadržao.
28:17 I dogodi se da posle tri dana Pavle pozove poglavara
Jevreji zajedno, a kad se sabraše, reče im: Ljudi
i braćo, iako ništa nisam počinio protiv naroda, ili
običaji naših otaca, ali sam bio izbačen kao zarobljenik iz Jerusalima u
rukama Rimljana.
28:18 Ko bi me, kad su me pregledali, pustio, jer je bilo
nema uzroka smrti u meni.
28:19 Ali kada su Jevreji govorili protiv toga, bio sam primoran da se žalim
Cezar; nije za šta bih trebao optužiti svoju naciju.
28:20 Zbog toga sam vas pozvao da vas vidim i da progovorimo
s vama: jer sam za nadu Izraela vezan ovim
lanac.
28:21 A oni mu rekoše: Niti smo primili pisma iz Judeje
o tebi niko od braće koja su došla nije rekao ni govorio
bilo kakvu štetu od tebe.
28:22 Ali mi želimo da čujemo o tebi šta misliš, jer o ovome
sekte, znamo da se svuda protiv nje govori.
28:23 I kad su mu odredili dan, dođoše mnogi k njemu u njegov
smještaj; kome je izložio i posvjedočio kraljevstvo Božje,
uvjeravajući ih u vezi s Isusom, kako iz Mojsijevog zakona, tako i izvan njega
proroka, od jutra do večeri.
28:24 I jedni povjerovaše u ono što je rečeno, a neki ne povjerovaše.
28:25 I kada se nisu dogovorili među sobom, otišli su, nakon toga
Pavle je izgovorio jednu reč: Dobro je rekao Duh Sveti od Isaije
prorok naših očeva,
28:26 Govoreći: Idite ovom narodu i recite: Slušanje ćete čuti, i
ne razumijem; i gledajući vidjet ćete, a nećete primijetiti:
28:27 Jer je srce ovog naroda ojađeno, a uši su im tupe od
sluh, i oči su im zatvorene; da ne bi videli sa
njihovim očima, i čuju svojim ušima, i razumiju svojim srcem,
i treba da se preobrate, a ja treba da ih izlečim.
28:28 Neka vam, dakle, bude poznato da je spasenje Božije poslano
neznabošcima, i da će to čuti.
28:29 I kada je rekao ove reči, Jevreji su otišli i uživali
rasuđivanja među sobom.
28:30 A Pavle je živeo pune dve godine u svojoj unajmljenoj kući, i primio sve
koji mu je ušao,
28:31 Propovijedanje o kraljevstvu Božjem i učenje o onome što se tiče
Gospod Isus Hristos, sa svim pouzdanjem, niko mu ne brani.