Djela
23:1 A Pavle, ozbiljno gledajući sabor, reče: Ljudi braćo, ja
živjeli čiste savjesti pred Bogom do danas.
23:2 I prvosveštenik Ananija zapovjedi onima koji su stajali kraj njega da pobiju
njega na usta.
23:3 Tada mu Pavle reče: Bog će te udariti, zide bijeli, jer
ti sjediš da mi sudiš po zakonu i zapovijedaš da me pobiju
suprotno zakonu?
23:4 A oni koji su stajali rekoše: grdite li prvosveštenika Božjeg?
23:5 Tada Pavle reče: Nisam znao, braćo, da je on bio prvosveštenik, jer
pisano je: Ne govori rđavo o vladaru naroda svoga.
23:6 Ali kada je Pavle shvatio da su jedan deo sadukeji, a drugi
Fariseji, povikao je u vijeću: Ljudi i braćo, ja sam
Farisej, sin fariseja: nade i uskrsnuća
mrtav sam doveden u pitanje.
23:7 I kad on to reče, nastane nesloga između fariseja
i sadukeji: i mnoštvo se podijeli.
23:8 Jer sadukeji kažu da nema vaskrsenja, ni anđela, ni
duh: ali fariseji priznaju i jedno i drugo.
23:9 I podiže se veliki vapaj, i književnici koji su bili od fariseja
dio je ustao i borio se govoreći: Ne nalazimo zla u ovom čovjeku, ali ako a
duh ili anđeo mu je govorio, nemojmo se boriti protiv Boga.
23:10 A kad je nastala velika nesloga, poglavar, bojeći se da ne
Pavla je trebalo povući u komade, komandovao je vojnicima
da siđe i da ga na silu uzme među njih i da ga dovede
u dvorac.
23:11 I naredne noći Gospod stade kraj njega i reče: Budi dobar
navijaj, Pavle: jer kako si svjedočio o meni u Jerusalimu, tako moraš i ti
svjedoči i u Rimu.
23:12 I kad je dan, neki od Jevreja su se udružili i svezali
sami pod prokletstvom, govoreći da neće ni jesti ni piti
sve dok nisu ubili Paula.
23:13 I bilo ih je više od četrdeset koji su napravili ovu zaveru.
23:14 I dođoše prvosvešteničkim i starješinama i rekoše: vezali smo
sami pod velikim prokletstvom, da nećemo jesti ništa dok ne budemo imali
ubijen Paul.
23:15 Sada, dakle, vi sa vijećem kažite poglavaru da on
sutra ga dovesti dole, kao da biste nešto pitali
još savršenije u vezi s njim: i mi, ili kad god se on približi, spremni smo
da ga ubijem.
23:16 I kada je sin Pavlove sestre čuo za njihovo čekanje, otišao je i
ušao u zamak i rekao Pavlu.
23:17 Tada Pavle dozva jednog od stotnika i reče: Donesi ovo
mladića kapetanu, jer on ima nešto reći
njega.
23:18 On ga uze i odvede do poglavara i reče: Pavle
zatvorenik me pozvao k sebi i molio me da dovedem ovog mladića
tebe, koji ti ima nešto da kaže.
23:19 Tada ga poglavar uhvati za ruku i ode s njim u stranu
nasamo, i upita ga: Šta mi to imaš za reći?
23:20 A on reče: Jevreji su se složili da te žele da ti hoćeš
dovedite Pavla sutra u vijeće, kao da će se raspitati
nešto savršenije od njega.
23:21 Ali ne popuštaj im, jer oni čekaju on od njih
više od četrdeset ljudi, koji su se obavezali zakletvom, da oni
neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju: a sada su
spreman, tražim obećanje od tebe.
23:22 Tada je zapovjednik pustio mladića da ode i zapovjedio mu: Vidi
ne govori nikome da si mi ovo pokazao.
23:23 I dozva dva centuriona govoreći: Pripremi dvije stotine
vojnici da idu u Cezareju, a konjanici šezdeset i deset, i
kopljanika dvije stotine, u trećem satu noći;
23:24 I opskrbite ih životinjama da polože Pavla i dovedu ga zdravog
Feliksu, guverneru.
23:25 I napisao je pismo na ovaj način:
23:26 Klaudije Lisije najizvrsnijem namjesniku Feliksu šalje pozdrav.
23:27 Ovaj čovjek je uzet od Jevreja, i trebao je biti ubijen od njih:
onda sam došao sa vojskom i spasio ga, shvativši da jeste
a Roman.
23:28 I kada sam znao razlog zbog kojeg su ga optužili, ja sam
izveo ga u njihovo vijeće:
23:29 Za koje sam smatrao da su optuženi za pitanja njihovog zakona, ali da jesu
ništa nije optuženo što bi bilo dostojno smrti ili okova.
23:30 I kada mi je rečeno kako su Jevreji čekali čoveka, poslao sam
odmah tebi i zapovjedi i svojim tužiteljima da kažu
pred tobom šta su imali protiv njega. Zbogom.
23:31 Tada vojnici, kako im je zapoveđeno, uzeše Pavla i dovedoše ga
noću do Antipatrisa.
23:32 Sutradan su ostavili konjanike da idu s njim i vratili se u
dvorac:
23:33 Koji, kada su došli u Cezareju, i predali poslanicu sv
namjesnik, predstavio je i Pavla pred njim.
23:34 I kada je guverner pročitao pismo, upitao je iz koje je pokrajine
bio. A kad je shvatio da je iz Kilikije;
23:35 Čuću te, reče on, kad dođu i tvoji tužitelji. I on
naredio da ga drže u Irodovoj sudnici.