Djela 23:1 A Pavle, ozbiljno gledajući sabor, reče: Ljudi braćo, ja živjeli čiste savjesti pred Bogom do danas. 23:2 I prvosveštenik Ananija zapovjedi onima koji su stajali kraj njega da pobiju njega na usta. 23:3 Tada mu Pavle reče: Bog će te udariti, zide bijeli, jer ti sjediš da mi sudiš po zakonu i zapovijedaš da me pobiju suprotno zakonu? 23:4 A oni koji su stajali rekoše: grdite li prvosveštenika Božjeg? 23:5 Tada Pavle reče: Nisam znao, braćo, da je on bio prvosveštenik, jer pisano je: Ne govori rđavo o vladaru naroda svoga. 23:6 Ali kada je Pavle shvatio da su jedan deo sadukeji, a drugi Fariseji, povikao je u vijeću: Ljudi i braćo, ja sam Farisej, sin fariseja: nade i uskrsnuća mrtav sam doveden u pitanje. 23:7 I kad on to reče, nastane nesloga između fariseja i sadukeji: i mnoštvo se podijeli. 23:8 Jer sadukeji kažu da nema vaskrsenja, ni anđela, ni duh: ali fariseji priznaju i jedno i drugo. 23:9 I podiže se veliki vapaj, i književnici koji su bili od fariseja dio je ustao i borio se govoreći: Ne nalazimo zla u ovom čovjeku, ali ako a duh ili anđeo mu je govorio, nemojmo se boriti protiv Boga. 23:10 A kad je nastala velika nesloga, poglavar, bojeći se da ne Pavla je trebalo povući u komade, komandovao je vojnicima da siđe i da ga na silu uzme među njih i da ga dovede u dvorac. 23:11 I naredne noći Gospod stade kraj njega i reče: Budi dobar navijaj, Pavle: jer kako si svjedočio o meni u Jerusalimu, tako moraš i ti svjedoči i u Rimu. 23:12 I kad je dan, neki od Jevreja su se udružili i svezali sami pod prokletstvom, govoreći da neće ni jesti ni piti sve dok nisu ubili Paula. 23:13 I bilo ih je više od četrdeset koji su napravili ovu zaveru. 23:14 I dođoše prvosvešteničkim i starješinama i rekoše: vezali smo sami pod velikim prokletstvom, da nećemo jesti ništa dok ne budemo imali ubijen Paul. 23:15 Sada, dakle, vi sa vijećem kažite poglavaru da on sutra ga dovesti dole, kao da biste nešto pitali još savršenije u vezi s njim: i mi, ili kad god se on približi, spremni smo da ga ubijem. 23:16 I kada je sin Pavlove sestre čuo za njihovo čekanje, otišao je i ušao u zamak i rekao Pavlu. 23:17 Tada Pavle dozva jednog od stotnika i reče: Donesi ovo mladića kapetanu, jer on ima nešto reći njega. 23:18 On ga uze i odvede do poglavara i reče: Pavle zatvorenik me pozvao k sebi i molio me da dovedem ovog mladića tebe, koji ti ima nešto da kaže. 23:19 Tada ga poglavar uhvati za ruku i ode s njim u stranu nasamo, i upita ga: Šta mi to imaš za reći? 23:20 A on reče: Jevreji su se složili da te žele da ti hoćeš dovedite Pavla sutra u vijeće, kao da će se raspitati nešto savršenije od njega. 23:21 Ali ne popuštaj im, jer oni čekaju on od njih više od četrdeset ljudi, koji su se obavezali zakletvom, da oni neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju: a sada su spreman, tražim obećanje od tebe. 23:22 Tada je zapovjednik pustio mladića da ode i zapovjedio mu: Vidi ne govori nikome da si mi ovo pokazao. 23:23 I dozva dva centuriona govoreći: Pripremi dvije stotine vojnici da idu u Cezareju, a konjanici šezdeset i deset, i kopljanika dvije stotine, u trećem satu noći; 23:24 I opskrbite ih životinjama da polože Pavla i dovedu ga zdravog Feliksu, guverneru. 23:25 I napisao je pismo na ovaj način: 23:26 Klaudije Lisije najizvrsnijem namjesniku Feliksu šalje pozdrav. 23:27 Ovaj čovjek je uzet od Jevreja, i trebao je biti ubijen od njih: onda sam došao sa vojskom i spasio ga, shvativši da jeste a Roman. 23:28 I kada sam znao razlog zbog kojeg su ga optužili, ja sam izveo ga u njihovo vijeće: 23:29 Za koje sam smatrao da su optuženi za pitanja njihovog zakona, ali da jesu ništa nije optuženo što bi bilo dostojno smrti ili okova. 23:30 I kada mi je rečeno kako su Jevreji čekali čoveka, poslao sam odmah tebi i zapovjedi i svojim tužiteljima da kažu pred tobom šta su imali protiv njega. Zbogom. 23:31 Tada vojnici, kako im je zapoveđeno, uzeše Pavla i dovedoše ga noću do Antipatrisa. 23:32 Sutradan su ostavili konjanike da idu s njim i vratili se u dvorac: 23:33 Koji, kada su došli u Cezareju, i predali poslanicu sv namjesnik, predstavio je i Pavla pred njim. 23:34 I kada je guverner pročitao pismo, upitao je iz koje je pokrajine bio. A kad je shvatio da je iz Kilikije; 23:35 Čuću te, reče on, kad dođu i tvoji tužitelji. I on naredio da ga drže u Irodovoj sudnici.