Djela 22:1 Ljudi, braćo i očevi, čujte moju odbranu koju sada iznosim ti. 22:2 (I kad su čuli da im je govorio na hebrejskom jeziku, oni ćutao je još više: i on kaže,) 22:3 Ja sam zaista čovek koji sam Jevrej, rođen u Tarzu, gradu u Kilikiji, ali odgajan u ovom gradu pred Gamalijelovim nogama, i poučen u skladu sa savršen način zakona otaca i bio je revan prema njemu Bože, kao što ste svi danas. 22:4 I progonih ovaj put do smrti, vezujući i predajući zatvori i muškarce i žene. 22:5 Kao što i prvosveštenik svedoči za mene, i sve imanje starješine: od kojih sam i ja primao pisma braći i odlazio kod njih Damask, da dovede one koji su tamo bili vezani u Jerusalim, da budu kažnjen. 22:6 I dogodilo se da, dok sam išao na svoje putovanje i približavao se Damask oko podne, odjednom je s neba zasjala velika svjetlost oko mene. 22:7 I padoh na zemlju i začuh glas koji mi govori: Savle! Savle, zašto me progoniš? 22:8 A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on mi reče: Ja sam Isus Nazaret, koga ti progoniš. 22:9 I oni koji bijahu sa mnom vidješe svjetlost i uplaše se; ali nisu čuli glas onoga koji mi je govorio. 22:10 I rekoh: šta da radim, Gospode? I Gospod mi reče: Ustani i idite u Damask; i tamo će ti biti rečeno o svim stvarima koje su određeni za tebe da radiš. 22:11 I kada nisam mogao da vidim za slavu te svetlosti, vođen od strane ruku onih koji su bili sa mnom, došao sam u Damask. 22:12 I jedan Ananija, pobožan čovek po zakonu, koji ima dobar izveštaj od svih Jevreja koji su tamo živeli, 22:13 Priđe mi, stade i reče mi: Brate Saule, primi vid. I istog časa kad sam ga pogledao. 22:14 A on reče: Bog otaca naših te je izabrao da si ti trebao bi znati njegovu volju, i vidjeti da je Samo Jedan, i trebao bi čuti glas njegovih usta. 22:15 Jer ćeš biti njegov svjedok svim ljudima onoga što si vidio i čuo. 22:16 A sada zašto kasniš? ustani i krsti se i operi svoje grijehe, prizivanje imena Gospodnjeg. 22:17 I dogodi se, kad sam opet došao u Jerusalim, čak dok sam se molio u hramu, bio sam u transu; 22:18 I vide ga kako mi govori: Požuri i iziđi brzo Jerusalim: jer neće primiti tvoje svjedočanstvo o meni. 22:19 A ja rekoh: Gospode, oni znaju da sam svakog zatvarao i tukao sinagogi one koji su vjerovali u tebe: 22:20 I kad se prolila krv mučenika tvoga Stefana, i ja sam stajao uz, i pristajući na njegovu smrt, i zadržao njihovu odjeću ubio ga. 22:21 A on mi reče: Idi, jer ću te poslati daleko odavde u Gentiles. 22:22 I dali su mu slušanje ove riječi, a onda su podigli svoje glasove, i rekoše: Udalji se takvog sa zemlje, jer nije odgovara da treba da živi. 22:23 I dok su vikali i skidali svoju odjeću i bacali prašinu u zrak, 22:24 Kapetan je naredio da ga uvedu u zamak i pozvao da ga treba ispitati bičevanjem; da bi mogao znati zašto tako su plakali protiv njega. 22:25 I dok su ga vezali tangama, Pavle je rekao centurionu da stajao po strani, Da li ti je dozvoljeno bičevati čovjeka koji je Rimljanin, i neosuđen? 22:26 Kad je stotnik to čuo, otišao je i rekao poglavaru: govoreći: Pazi šta radiš, jer je ovaj čovjek Rimljanin. 22:27 Tada dođe poglavar i reče mu: Reci mi jesi li ti Roman? Rekao je, da. 22:28 A poglavar odgovori: Sa velikom svotom stekao sam ovo sloboda. I Pavle je rekao: Ali ja sam rođen slobodan. 22:29 Tada odmah odoše od njega koji je trebalo da ga ispitaju: i glavni kapetan se takođe uplašio, pošto je znao da je on Romana, i zato što ga je vezao. 22:30 Sutradan, jer bi znao za šta je bio optužen od Jevreja, oslobodio ga je okova i zapovedao da se pojave glavari svećenički i sav njihov sabor i doleše Pavla, i postavi ga pred njih.