Djela
22:1 Ljudi, braćo i očevi, čujte moju odbranu koju sada iznosim
ti.
22:2 (I kad su čuli da im je govorio na hebrejskom jeziku, oni
ćutao je još više: i on kaže,)
22:3 Ja sam zaista čovek koji sam Jevrej, rođen u Tarzu, gradu u Kilikiji, ali
odgajan u ovom gradu pred Gamalijelovim nogama, i poučen u skladu sa
savršen način zakona otaca i bio je revan prema njemu
Bože, kao što ste svi danas.
22:4 I progonih ovaj put do smrti, vezujući i predajući
zatvori i muškarce i žene.
22:5 Kao što i prvosveštenik svedoči za mene, i sve imanje
starješine: od kojih sam i ja primao pisma braći i odlazio kod njih
Damask, da dovede one koji su tamo bili vezani u Jerusalim, da budu
kažnjen.
22:6 I dogodilo se da, dok sam išao na svoje putovanje i približavao se
Damask oko podne, odjednom je s neba zasjala velika svjetlost
oko mene.
22:7 I padoh na zemlju i začuh glas koji mi govori: Savle!
Savle, zašto me progoniš?
22:8 A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on mi reče: Ja sam Isus
Nazaret, koga ti progoniš.
22:9 I oni koji bijahu sa mnom vidješe svjetlost i uplaše se; ali
nisu čuli glas onoga koji mi je govorio.
22:10 I rekoh: šta da radim, Gospode? I Gospod mi reče: Ustani i
idite u Damask; i tamo će ti biti rečeno o svim stvarima koje
su određeni za tebe da radiš.
22:11 I kada nisam mogao da vidim za slavu te svetlosti, vođen od strane
ruku onih koji su bili sa mnom, došao sam u Damask.
22:12 I jedan Ananija, pobožan čovek po zakonu, koji ima dobar izveštaj
od svih Jevreja koji su tamo živeli,
22:13 Priđe mi, stade i reče mi: Brate Saule, primi
vid. I istog časa kad sam ga pogledao.
22:14 A on reče: Bog otaca naših te je izabrao da si ti
trebao bi znati njegovu volju, i vidjeti da je Samo Jedan, i trebao bi čuti
glas njegovih usta.
22:15 Jer ćeš biti njegov svjedok svim ljudima onoga što si vidio i
čuo.
22:16 A sada zašto kasniš? ustani i krsti se i operi svoje
grijehe, prizivanje imena Gospodnjeg.
22:17 I dogodi se, kad sam opet došao u Jerusalim, čak
dok sam se molio u hramu, bio sam u transu;
22:18 I vide ga kako mi govori: Požuri i iziđi brzo
Jerusalim: jer neće primiti tvoje svjedočanstvo o meni.
22:19 A ja rekoh: Gospode, oni znaju da sam svakog zatvarao i tukao
sinagogi one koji su vjerovali u tebe:
22:20 I kad se prolila krv mučenika tvoga Stefana, i ja sam stajao
uz, i pristajući na njegovu smrt, i zadržao njihovu odjeću
ubio ga.
22:21 A on mi reče: Idi, jer ću te poslati daleko odavde u
Gentiles.
22:22 I dali su mu slušanje ove riječi, a onda su podigli svoje
glasove, i rekoše: Udalji se takvog sa zemlje, jer nije
odgovara da treba da živi.
22:23 I dok su vikali i skidali svoju odjeću i bacali prašinu u
zrak,
22:24 Kapetan je naredio da ga uvedu u zamak i pozvao
da ga treba ispitati bičevanjem; da bi mogao znati zašto
tako su plakali protiv njega.
22:25 I dok su ga vezali tangama, Pavle je rekao centurionu da
stajao po strani, Da li ti je dozvoljeno bičevati čovjeka koji je Rimljanin, i
neosuđen?
22:26 Kad je stotnik to čuo, otišao je i rekao poglavaru:
govoreći: Pazi šta radiš, jer je ovaj čovjek Rimljanin.
22:27 Tada dođe poglavar i reče mu: Reci mi jesi li ti
Roman? Rekao je, da.
22:28 A poglavar odgovori: Sa velikom svotom stekao sam ovo
sloboda. I Pavle je rekao: Ali ja sam rođen slobodan.
22:29 Tada odmah odoše od njega koji je trebalo da ga ispitaju:
i glavni kapetan se takođe uplašio, pošto je znao da je on
Romana, i zato što ga je vezao.
22:30 Sutradan, jer bi znao za šta je
bio optužen od Jevreja, oslobodio ga je okova i zapovedao
da se pojave glavari svećenički i sav njihov sabor i doleše Pavla,
i postavi ga pred njih.