Djela
20:1 I pošto je nemir prestao, Pavle dozva učenike, i
zagrlio ih i otišao u Makedoniju.
20:2 I kada je prošao te krajeve i dao im mnogo
opomena, došao je u Grčku,
20:3 I tu osta tri meseca. I kada su ga Jevreji čekali, kao i on
namjeravao da otplovi u Siriju, namjeravao se vratiti preko Makedonije.
20:4 I tamo ga je pratio u Aziju Sopater iz Bereje; i od
Solunjani, Aristarh i Sekund; i Gaj iz Derbe, i
Timotheus; a iz Azije Tihik i Trofim.
20:5 Ovi koji su išli prije zadržali su se za nas u Troadi.
20:6 I otplovismo iz Filipa nakon dana beskvasnih kruhova, i
došao je k njima u Troadu za pet dana; gde smo boravili sedam dana.
20:7 I prvog dana u sedmici, kada su se učenici okupili da
lomiti hljeb, Pavle im je propovijedao, spreman da sutra krene; i
nastavio svoj govor do ponoći.
20:8 I bilo je mnogo svetla u gornjoj odaji, gde su bila
okupljeni zajedno.
20:9 I sede na prozoru neki mladić po imenu Evtih
pao u dubok san: i dok je Pavle dugo propovedao, potonuo je
sa snom, pao sa trećeg potkrovlja i bio mrtav podignut.
20:10 I Pavle siđe, pade na njega i zagrlivši ga reče: Ne muči se.
sebe; jer je njegov život u njemu.
20:11 Kada je dakle opet došao gore, prelomio hleb i jeo,
i pričao je dugo, čak do svanuća, pa je otišao.
20:12 I dovedoše mladića živog, i nemalo se utješiše.
20:13 I prije smo otišli na brod, i otplovili u Asos, tamo s namjerom da
primi Pavla: jer je tako odredio, misleći da ide pješke.
20:14 I kada se sreo s nama u Asosu, primili smo ga i došli u Mitilenu.
20:15 I otplovismo odande, i dođosmo sutradan na Hios; i
sledećeg dana stigli smo na Samos i ostali u Trogiliju; i sljedeći
dana kada smo došli u Milet.
20:16 Jer Pavle je odlučio da doplovi do Efesa, jer neće potrošiti
vrijeme u Aziji: jer je požurio, ako mu je to bilo moguće, da stigne
Jerusalim na dan Pedesetnice.
20:17 I iz Mileta posla u Efes i pozva starešine
crkva.
20:18 I kad dođoše k njemu, reče im: Znate, iz
prvi dan kada sam došao u Aziju, na kakav sam način bio s vama
u svim godišnjim dobima,
20:19 Služenje Gospodu sa svom poniznošću uma, i sa mnogo suza, i
iskušenja, koja su me zadesila čekanjem Jevreja:
20:20 I kako nisam zadržao ništa što bi vama bilo korisno, a što sam imao
pokazivao te i učio te javno, i od kuće do kuće,
20:21 Svedočenje i Jevrejima i Grcima, pokajanje prema
Boga i vere u Gospoda našeg Isusa Hrista.
20:22 A sada, gle, idem vezan duhom u Jerusalim, ne znajući
stvari koje će me tamo zadesiti:
20:23 Samo da Duh Sveti svjedoči u svakom gradu govoreći da veže i
nevolje me trpe.
20:24 Ali ništa od toga me ne pokreće, niti mi je drag život
sebe, da bih završio svoj kurs sa radošću, i službu,
koje sam primio od Gospoda Isusa, da svjedočim o evanđelju
milost Božija.
20:25 A sada, gle, znam da svi vi, među koje sam išao propovedajući
kraljevstvo Božje, neće više vidjeti moje lice.
20:26 Zato vas vodim da zabilježite ovaj dan, da sam čist od krvi
svih muškaraca.
20:27 Jer nisam se klonio da vam objavim sav Božji savet.
20:28 Pazite dakle na sebe i na sve stado
koje vas je Duh Sveti postavio nadglednicima, da hranite Crkvu Božju,
koju je kupio svojom krvlju.
20:29 Jer znam ovo da će po mom odlasku ući ljuti vukovi
među vama, ne štedeći stado.
20:30 I od vas samih će se pojaviti ljudi koji će govoriti izopačene stvari
odvući učenike za sobom.
20:31 Zato gledajte i zapamtite da sam za tri godine prestao
da ne opominje svaku noć i dan sa suzama.
20:32 I sada vas, braćo, preporučam Bogu i riječi milosti njegove,
koji te može izgraditi i dati ti među svima baštinu
oni koji su posvećeni.
20:33 Nisam poželeo ničije srebro, zlato ili odeću.
20:34 Da, i sami znate, da su ove ruke služile meni
potrepštine i onima koji su bili sa mnom.
20:35 Sve sam vam pokazao, kako treba da podupirete tako trudeći se
slabe, i da se setimo reči Gospoda Isusa, kako je rekao: To
je blagosloveniji davati nego primati.
20:36 I kada je to rekao, kleknu i pomoli se sa svima njima.
20:37 I svi su zaplakali, pali Pavlu na vrat i poljubili ga,
20:38 Najviše tugujući zbog reči koje je izgovorio, da vide
njegovog lica više nema. I oni su ga otpratili do broda.