Djela 20:1 I pošto je nemir prestao, Pavle dozva učenike, i zagrlio ih i otišao u Makedoniju. 20:2 I kada je prošao te krajeve i dao im mnogo opomena, došao je u Grčku, 20:3 I tu osta tri meseca. I kada su ga Jevreji čekali, kao i on namjeravao da otplovi u Siriju, namjeravao se vratiti preko Makedonije. 20:4 I tamo ga je pratio u Aziju Sopater iz Bereje; i od Solunjani, Aristarh i Sekund; i Gaj iz Derbe, i Timotheus; a iz Azije Tihik i Trofim. 20:5 Ovi koji su išli prije zadržali su se za nas u Troadi. 20:6 I otplovismo iz Filipa nakon dana beskvasnih kruhova, i došao je k njima u Troadu za pet dana; gde smo boravili sedam dana. 20:7 I prvog dana u sedmici, kada su se učenici okupili da lomiti hljeb, Pavle im je propovijedao, spreman da sutra krene; i nastavio svoj govor do ponoći. 20:8 I bilo je mnogo svetla u gornjoj odaji, gde su bila okupljeni zajedno. 20:9 I sede na prozoru neki mladić po imenu Evtih pao u dubok san: i dok je Pavle dugo propovedao, potonuo je sa snom, pao sa trećeg potkrovlja i bio mrtav podignut. 20:10 I Pavle siđe, pade na njega i zagrlivši ga reče: Ne muči se. sebe; jer je njegov život u njemu. 20:11 Kada je dakle opet došao gore, prelomio hleb i jeo, i pričao je dugo, čak do svanuća, pa je otišao. 20:12 I dovedoše mladića živog, i nemalo se utješiše. 20:13 I prije smo otišli na brod, i otplovili u Asos, tamo s namjerom da primi Pavla: jer je tako odredio, misleći da ide pješke. 20:14 I kada se sreo s nama u Asosu, primili smo ga i došli u Mitilenu. 20:15 I otplovismo odande, i dođosmo sutradan na Hios; i sledećeg dana stigli smo na Samos i ostali u Trogiliju; i sljedeći dana kada smo došli u Milet. 20:16 Jer Pavle je odlučio da doplovi do Efesa, jer neće potrošiti vrijeme u Aziji: jer je požurio, ako mu je to bilo moguće, da stigne Jerusalim na dan Pedesetnice. 20:17 I iz Mileta posla u Efes i pozva starešine crkva. 20:18 I kad dođoše k njemu, reče im: Znate, iz prvi dan kada sam došao u Aziju, na kakav sam način bio s vama u svim godišnjim dobima, 20:19 Služenje Gospodu sa svom poniznošću uma, i sa mnogo suza, i iskušenja, koja su me zadesila čekanjem Jevreja: 20:20 I kako nisam zadržao ništa što bi vama bilo korisno, a što sam imao pokazivao te i učio te javno, i od kuće do kuće, 20:21 Svedočenje i Jevrejima i Grcima, pokajanje prema Boga i vere u Gospoda našeg Isusa Hrista. 20:22 A sada, gle, idem vezan duhom u Jerusalim, ne znajući stvari koje će me tamo zadesiti: 20:23 Samo da Duh Sveti svjedoči u svakom gradu govoreći da veže i nevolje me trpe. 20:24 Ali ništa od toga me ne pokreće, niti mi je drag život sebe, da bih završio svoj kurs sa radošću, i službu, koje sam primio od Gospoda Isusa, da svjedočim o evanđelju milost Božija. 20:25 A sada, gle, znam da svi vi, među koje sam išao propovedajući kraljevstvo Božje, neće više vidjeti moje lice. 20:26 Zato vas vodim da zabilježite ovaj dan, da sam čist od krvi svih muškaraca. 20:27 Jer nisam se klonio da vam objavim sav Božji savet. 20:28 Pazite dakle na sebe i na sve stado koje vas je Duh Sveti postavio nadglednicima, da hranite Crkvu Božju, koju je kupio svojom krvlju. 20:29 Jer znam ovo da će po mom odlasku ući ljuti vukovi među vama, ne štedeći stado. 20:30 I od vas samih će se pojaviti ljudi koji će govoriti izopačene stvari odvući učenike za sobom. 20:31 Zato gledajte i zapamtite da sam za tri godine prestao da ne opominje svaku noć i dan sa suzama. 20:32 I sada vas, braćo, preporučam Bogu i riječi milosti njegove, koji te može izgraditi i dati ti među svima baštinu oni koji su posvećeni. 20:33 Nisam poželeo ničije srebro, zlato ili odeću. 20:34 Da, i sami znate, da su ove ruke služile meni potrepštine i onima koji su bili sa mnom. 20:35 Sve sam vam pokazao, kako treba da podupirete tako trudeći se slabe, i da se setimo reči Gospoda Isusa, kako je rekao: To je blagosloveniji davati nego primati. 20:36 I kada je to rekao, kleknu i pomoli se sa svima njima. 20:37 I svi su zaplakali, pali Pavlu na vrat i poljubili ga, 20:38 Najviše tugujući zbog reči koje je izgovorio, da vide njegovog lica više nema. I oni su ga otpratili do broda.