Djela
16:1 Tada dođe u Derbiju i Listru, i gle, jedan učenik beše
tamo, po imenu Timotej, sin jedne žene, koja je bila Jevrejka,
i vjerovao; ali njegov otac je bio Grk:
16:2 O čemu su dobro izvijestila braća koja su bila u Listri i
Iconium.
16:3 On bi Pavle morao da pođe sa njim; i uzeo ga i obrezao
zbog Jevreja koji su bili u tim krajevima: jer su oni sve to znali
otac mu je bio Grk.
16:4 I dok su prolazili kroz gradove, dostavljali su im odredbe za
čuvati, koje su zaredili apostoli i starješine koji su bili u
Jerusalem.
16:5 I tako su se crkve utvrdile u vjeri i umnožile
broj dnevno.
16:6 Sada kada su prošli kroz Frigiju i oblast Galatiju, i
bilo im je zabranjeno od Duha Svetoga da propovijedaju riječ u Aziji,
16:7 Nakon što su došli u Miziju, pokušali su da odu u Bitiniju, ali
Duh ih nije trpio.
16:8 I prolazeći Miziju siđoše u Troadu.
16:9 I Pavlu se u noći javi vizija; Stajao je čovek od
Makedoniju, i molio ga govoreći: Dođi u Makedoniju i pomozi
nas.
16:10 I nakon što je video viziju, odmah smo pokušali da uđemo u nju
Makedonija, sigurno sabirajući da nas je Gospod pozvao da propovijedamo
jevanđelje njima.
16:11 Zbog toga smo izgubili od Troade, došli smo pravim kursom do
Samotrakiju, a sutradan u Neapolis;
16:12 A odatle u Filipe, koji su glavni grad tog dela
Makedonija, i kolonija: i mi smo bili u tom gradu živeći određene dane.
16:13 A u subotu smo izašli iz grada pored reke, gde se molila
bilo uobičajeno da se pravi; i sjeli smo i razgovarali sa ženama koje
pribegli tamo.
16:14 I neka žena po imenu Lidija, prodavačica purpura, iz grada
Tijatira, koja se klanjala Bogu, čula nas je: čije srce je Gospod otvorio,
da je pazila na ono što se govorilo o Pavlu.
16:15 I kad se krsti ona i njen ukućani, moliše nas govoreći:
Ako ste ocijenili da sam vjeran Gospodu, uđite u moju kuću i
ostati tamo. I ona nas je ograničavala.
16:16 I dogodi se, dok smo išli na molitvu, jedna devojka je opsednula
sa duhom gatanja nas je dočekao, što je njenim gospodarima donijelo mnogo dobiti
proricanjem:
16:17 Isti su pratili Pavla i nas, i vikali govoreći: Ovi ljudi su
sluge Boga Svevišnjega, koji nam pokazuju put spasenja.
16:18 I to je radila mnogo dana. Ali Pavle se, ožalošćen, okrenuo i rekao da
duh, zapovijedam ti u ime Isusa Krista da izađeš
ona. I izašao je isti sat.
16:19 I kada su njeni gospodari videli da je nestala nada u njihovu dobit, oni
uhvatio Pavla i Silu i odvukao ih na pijacu u
vladari,
16:20 I dovedoše ih pred sudije govoreći: Ovi ljudi, jer su Jevreji, čine
izuzetno smetaju našem gradu,
16:21 I učite običaje, koje nam nije dozvoljeno da primimo, niti da ih primimo
zapazite da su Rimljani.
16:22 I narod se zajedno podiže na njih, i sudije
skidali sa sebe odjeću i naredili da ih tuku.
16:23 I kad su na njih nanijeli mnogo udaraca, bacili su ih
zatvor, nalažući zatvoru da ih čuva na sigurnom:
16:24 Ko ih je, primivši takvu optužbu, strpao u unutrašnji zatvor,
i učvrstili noge u kockama.
16:25 A u ponoć Pavle i Sila se pomoliše i pevahu Bogu.
zatvorenici su ih čuli.
16:26 I odjednom je nastao veliki zemljotres, tako da su temelji od
zatvor je bio potresen: i odmah su se otvorila sva vrata, i
svima su olabavljene trake.
16:27 I čuvar zatvora se probudio iz sna i ugledao
vrata zatvora se otvaraju, on je izvukao mač i ubio bi se,
pretpostavljajući da su zarobljenici pobjegli.
16:28 Ali Pavle povika iz sveg glasa govoreći: Ne čini sebi zlo, jer smo mi
sve ovde.
16:29 Onda je pozvao svjetlo, iskočio, došao drhteći i pao
dole pred Pavlom i Silom,
16:30 I izvedoše ih i reče: Gospodo, šta treba da učinim da se spasem?
16:31 A oni rekoše: Veruj u Gospoda Isusa Hrista i bićeš
spašena i tvoja kuća.
16:32 I rekoše mu riječ Gospodnju i svima koji su bili unutra
njegova kuća.
16:33 I uze ih isti sat noći i opere im rane;
i kršten je, on i svi njegovi, odmah.
16:34 I kada ih je uveo u svoju kuću, stavio je pred njih meso,
i radovao se, vjerujući u Boga sa svim svojim domom.
16:35 A kad je dan, sudije poslaše sluge govoreći: Pustite
ti ljudi idu.
16:36 I reče čuvar tamnice ovo govoreći Pavlu: Sudije
poslao sam da vas puste: sada idite i idite u miru.
16:37 Ali Pavle im reče: Tukli su nas otvoreno bez osude,
Rimljani, i baciše nas u tamnicu; a sada su nas izbacili
privatno? nay verily; ali neka sami dođu i izvedu nas.
16:38 I narednici rekoše ove riječi sudijama: i oni
uplašili, kada su čuli da su Rimljani.
16:39 I dođoše i zamoliše ih, izvedoše ih i poželiše ih
da ode iz grada.
16:40 I iziđoše iz tamnice i uđoše u kuću Lidijinu.
i kad su vidjeli braću, utješili su ih i otišli.