Djela 16:1 Tada dođe u Derbiju i Listru, i gle, jedan učenik beše tamo, po imenu Timotej, sin jedne žene, koja je bila Jevrejka, i vjerovao; ali njegov otac je bio Grk: 16:2 O čemu su dobro izvijestila braća koja su bila u Listri i Iconium. 16:3 On bi Pavle morao da pođe sa njim; i uzeo ga i obrezao zbog Jevreja koji su bili u tim krajevima: jer su oni sve to znali otac mu je bio Grk. 16:4 I dok su prolazili kroz gradove, dostavljali su im odredbe za čuvati, koje su zaredili apostoli i starješine koji su bili u Jerusalem. 16:5 I tako su se crkve utvrdile u vjeri i umnožile broj dnevno. 16:6 Sada kada su prošli kroz Frigiju i oblast Galatiju, i bilo im je zabranjeno od Duha Svetoga da propovijedaju riječ u Aziji, 16:7 Nakon što su došli u Miziju, pokušali su da odu u Bitiniju, ali Duh ih nije trpio. 16:8 I prolazeći Miziju siđoše u Troadu. 16:9 I Pavlu se u noći javi vizija; Stajao je čovek od Makedoniju, i molio ga govoreći: Dođi u Makedoniju i pomozi nas. 16:10 I nakon što je video viziju, odmah smo pokušali da uđemo u nju Makedonija, sigurno sabirajući da nas je Gospod pozvao da propovijedamo jevanđelje njima. 16:11 Zbog toga smo izgubili od Troade, došli smo pravim kursom do Samotrakiju, a sutradan u Neapolis; 16:12 A odatle u Filipe, koji su glavni grad tog dela Makedonija, i kolonija: i mi smo bili u tom gradu živeći određene dane. 16:13 A u subotu smo izašli iz grada pored reke, gde se molila bilo uobičajeno da se pravi; i sjeli smo i razgovarali sa ženama koje pribegli tamo. 16:14 I neka žena po imenu Lidija, prodavačica purpura, iz grada Tijatira, koja se klanjala Bogu, čula nas je: čije srce je Gospod otvorio, da je pazila na ono što se govorilo o Pavlu. 16:15 I kad se krsti ona i njen ukućani, moliše nas govoreći: Ako ste ocijenili da sam vjeran Gospodu, uđite u moju kuću i ostati tamo. I ona nas je ograničavala. 16:16 I dogodi se, dok smo išli na molitvu, jedna devojka je opsednula sa duhom gatanja nas je dočekao, što je njenim gospodarima donijelo mnogo dobiti proricanjem: 16:17 Isti su pratili Pavla i nas, i vikali govoreći: Ovi ljudi su sluge Boga Svevišnjega, koji nam pokazuju put spasenja. 16:18 I to je radila mnogo dana. Ali Pavle se, ožalošćen, okrenuo i rekao da duh, zapovijedam ti u ime Isusa Krista da izađeš ona. I izašao je isti sat. 16:19 I kada su njeni gospodari videli da je nestala nada u njihovu dobit, oni uhvatio Pavla i Silu i odvukao ih na pijacu u vladari, 16:20 I dovedoše ih pred sudije govoreći: Ovi ljudi, jer su Jevreji, čine izuzetno smetaju našem gradu, 16:21 I učite običaje, koje nam nije dozvoljeno da primimo, niti da ih primimo zapazite da su Rimljani. 16:22 I narod se zajedno podiže na njih, i sudije skidali sa sebe odjeću i naredili da ih tuku. 16:23 I kad su na njih nanijeli mnogo udaraca, bacili su ih zatvor, nalažući zatvoru da ih čuva na sigurnom: 16:24 Ko ih je, primivši takvu optužbu, strpao u unutrašnji zatvor, i učvrstili noge u kockama. 16:25 A u ponoć Pavle i Sila se pomoliše i pevahu Bogu. zatvorenici su ih čuli. 16:26 I odjednom je nastao veliki zemljotres, tako da su temelji od zatvor je bio potresen: i odmah su se otvorila sva vrata, i svima su olabavljene trake. 16:27 I čuvar zatvora se probudio iz sna i ugledao vrata zatvora se otvaraju, on je izvukao mač i ubio bi se, pretpostavljajući da su zarobljenici pobjegli. 16:28 Ali Pavle povika iz sveg glasa govoreći: Ne čini sebi zlo, jer smo mi sve ovde. 16:29 Onda je pozvao svjetlo, iskočio, došao drhteći i pao dole pred Pavlom i Silom, 16:30 I izvedoše ih i reče: Gospodo, šta treba da učinim da se spasem? 16:31 A oni rekoše: Veruj u Gospoda Isusa Hrista i bićeš spašena i tvoja kuća. 16:32 I rekoše mu riječ Gospodnju i svima koji su bili unutra njegova kuća. 16:33 I uze ih isti sat noći i opere im rane; i kršten je, on i svi njegovi, odmah. 16:34 I kada ih je uveo u svoju kuću, stavio je pred njih meso, i radovao se, vjerujući u Boga sa svim svojim domom. 16:35 A kad je dan, sudije poslaše sluge govoreći: Pustite ti ljudi idu. 16:36 I reče čuvar tamnice ovo govoreći Pavlu: Sudije poslao sam da vas puste: sada idite i idite u miru. 16:37 Ali Pavle im reče: Tukli su nas otvoreno bez osude, Rimljani, i baciše nas u tamnicu; a sada su nas izbacili privatno? nay verily; ali neka sami dođu i izvedu nas. 16:38 I narednici rekoše ove riječi sudijama: i oni uplašili, kada su čuli da su Rimljani. 16:39 I dođoše i zamoliše ih, izvedoše ih i poželiše ih da ode iz grada. 16:40 I iziđoše iz tamnice i uđoše u kuću Lidijinu. i kad su vidjeli braću, utješili su ih i otišli.