2 Makabejci 15:1 Ali Nikanor, čuvši da su Juda i njegova družina u tvrđavi mjesta oko Samarije, riješeno bez ikakve opasnosti da ih napadne subotnji dan. 15:2 Ipak Jevreji koji su bili primorani da pođu s njim rekoše: Uništi! ne tako okrutno i varvarski, nego odajte počast tom danu, koji on, koji sve vidi, počastio je svetošću iznad svih drugih dana. 15:3 Tada je najnemilostiviji bijednik tražio, da li je unutra Moćni nebo, koji je naredio da se drži subotnji dan. 15:4 I kad rekoše: Na nebu je Gospod živi i moćni koji naredio da se sedmi dan drži: 15:5 Onda drugi reče: I ja sam takođe moćan na zemlji, i zapovedam uzeti oružje i obaviti kraljev posao. Ipak je dobio da nema izvršila se njegova zla volja. 15:6 Tako je Nikanor u velikoj gordosti i oholosti odlučio da postavi a javni spomenik njegove pobjede nad Judom i onima koji su bili s njim. 15:7 Ali Makabej je uvek bio siguran da će mu Gospod pomoći: 15:8 Zbog toga je ohrabrivao svoj narod da se ne boji dolaska neznabožaca protiv njih, ali da se prisete pomoći koju su imali u prethodnim vremenima primio s neba, a sada očekivati pobjedu i pomoć, koja treba im doći od Svemogućeg. 15:9 I tako ih tješiti iz zakona i proroka, i tako dalje stavljajući ih na pamet bitke koje su prethodno dobili, on ih je stvorio vedriji. 15:10 I kada im je uzburkao umove, dao im je zadatak, pokazujući im time laž neznabožaca i kršenje zakletve. 15:11 Tako je naoružao svakog od njih, ne toliko odbranom štitova i koplja, kao udobnim i dobrim rečima: i pored toga, rekao je njima san dostojan da se veruje, kao da je tako zaista bilo, koji nije ih malo obradovao. 15:12 I ovo je bila njegova vizija: Da Onija, koji je bio prvosveštenik, a čestit i dobar čovjek, prečasni u razgovoru, blag u stanju, takođe dobro izgovoreno i uvježbano od djeteta u svim vrlinama, podigavši ruke molio se za cijelo tijelo Jevreja. 15:13 Ovo je učinjeno, na sličan način se pojavio čovek sa sedom kosom, i izuzetno slavan, koji je bio divnog i izvrsnog veličanstva. 15:14 Tada Onija odgovori govoreći: Ovo je ljubavnik braće koji mnogo se moli za narod, i za sveti grad, naime, Jeremija Božiji prorok. 15:15 Nakon čega je Jeremija ispruživši desnu ruku dao Judi mač od zlato, i dajući ga ovako govorio, 15:16 Uzmi ovaj sveti mač, dar od Boga, kojim ćeš raniti protivnika. 15:17 Tako dobro utješen Judinim riječima, koje su bile vrlo dobre, i u stanju da ih podstakne na hrabrost i da ohrabri srca mladići, odlučili su da ne dižu logor, već da hrabro krenu na njih, i muški da pokuša stvar sukobom, jer grad a svetilište i hram su bili u opasnosti. 15:18 Za brigu koju su vodili za svoje žene, i svoju djecu, svoju braćo i narod, najmanje je imao račun s njima: ali najveći a glavni strah je bio za sveti hram. 15:19 Ni oni koji su bili u gradu nisu se ni najmanje brinuli, uznemireni za sukob u inostranstvu. 15:20 I sada, kada je sve izgledalo šta bi trebalo da bude suđenje, i neprijatelji već su se približili, i vojska je bila raspoređena, i zveri prikladno postavljeni, a konjanici postavljeni u krila, 15:21 Makabej je vidio dolazak mnoštva i ronilaca pripreme oklopa i žestina zvijeri, ispružene njegove ruke prema nebu, i zazvao Gospoda koji čini čuda, znajući da pobeda ne dolazi oružjem, već onako kako se čini dobrim njega, on ga daje onima koji su dostojni: 15:22 Stoga je u svojoj molitvi rekao ovako; O Gospode, jesi pošalji svog anđela u vrijeme Ezekije, kralja Judeje, i ubio si ga vojska Senaheribova sto šezdeset i pet hiljada: 15:23 Zato i sada, Gospode nebeski, pošalji dobrog anđela pred nama za strah i strah za njih; 15:24 I snagom ruke svoje neka ih obuze užas, koji dolaze protiv tvojih svetih ljudi da hule. I tako je završio. 15:25 Tada Nikanor i oni koji su bili s njim iziđoše naprijed s trubama i pjesme. 15:26 Ali Juda i njegovo društvo naišli su na neprijatelje prizivanjem i molitva. 15:27 Tako da se bore svojim rukama, a svojim se mole Bogu srca, ubili su ne manje od trideset i pet hiljada ljudi: jer do kraja pojavljivanje Boga bili su veoma obradovani. 15:28 Sada kada je bitka završena, vraćajući se ponovo sa radošću, oni su to znali Nikanor je ležao mrtav u svom pojasu. 15:29 Tada su napravili veliku viku i buku, hvaleći Svemogućeg u svojim vlastiti jezik. 15:30 I Juda, koji je oduvijek bio glavni branilac građana i tijelom i um, i koji je nastavio svoju ljubav prema svojim sunarodnicima ceo život, naredio da se odbije Nikanorova glava, a njegova ruka s ramena, i dovesti ih u Jerusalim. 15:31 I kad je bio tamo, i sazvao ih iz svog naroda zajedno, i postavio svećenike pred oltarom, posla po one koji su bili s tornja, 15:32 I pokaza im podlu Nikanorovu glavu i ruku tog bogohulnika, koju je s ponosnim hvalisanjem ispružio prema svetom hramu svemogućeg. 15:33 I kada je odsjekao jezik tom bezbožnom Nikanoru, zapovjedi da ga po komadima daju pticama i okače nagrada za njegovo ludilo pred hramom. 15:34 Tako je svaki hvalio do neba slavnog Gospoda govoreći: Neka je blagosloven onaj koji je svoje mjesto sačuvao neokaljanim. 15:35 Okačio je i Nikanorovu glavu na kulu, evidentno i manifestno znak svima u pomoć Gospodnju. 15:36 I zaredili su sve zajedničkim dekretom ni u kom slučaju da ne dopuste taj dan proći bez svečanosti, već da proslavimo trideseti dan dvanaesti mjesec, koji se na sirijskom jeziku zove Adar, dan ranije Mardochejev dan. 15:37 Tako je bilo sa Nikanorom: i od tog vremena pa nadalje Jevreji su imali grad u njihovoj vlasti. I ovdje ću završiti. 15:38 I ako sam dobro uradio, i kako to odgovara priči, to sam ja željeno: ali ako je vitko i podlo, to je ono što bih mogao postići do. 15:39 Jer kao što je štetno piti samo vino ili vodu; i dok se vino mešalo s vodom je prijatan i oduševljava okus: čak i tako govor fino uramljeno oduševljava uši onih koji čitaju priču. I evo biti kraj.