2 Makabejci
15:1 Ali Nikanor, čuvši da su Juda i njegova družina u tvrđavi
mjesta oko Samarije, riješeno bez ikakve opasnosti da ih napadne
subotnji dan.
15:2 Ipak Jevreji koji su bili primorani da pođu s njim rekoše: Uništi!
ne tako okrutno i varvarski, nego odajte počast tom danu, koji on,
koji sve vidi, počastio je svetošću iznad svih drugih dana.
15:3 Tada je najnemilostiviji bijednik tražio, da li je unutra Moćni
nebo, koji je naredio da se drži subotnji dan.
15:4 I kad rekoše: Na nebu je Gospod živi i moćni koji
naredio da se sedmi dan drži:
15:5 Onda drugi reče: I ja sam takođe moćan na zemlji, i zapovedam
uzeti oružje i obaviti kraljev posao. Ipak je dobio da nema
izvršila se njegova zla volja.
15:6 Tako je Nikanor u velikoj gordosti i oholosti odlučio da postavi a
javni spomenik njegove pobjede nad Judom i onima koji su bili s njim.
15:7 Ali Makabej je uvek bio siguran da će mu Gospod pomoći:
15:8 Zbog toga je ohrabrivao svoj narod da se ne boji dolaska neznabožaca
protiv njih, ali da se prisete pomoći koju su imali u prethodnim vremenima
primio s neba, a sada očekivati pobjedu i pomoć, koja
treba im doći od Svemogućeg.
15:9 I tako ih tješiti iz zakona i proroka, i tako dalje
stavljajući ih na pamet bitke koje su prethodno dobili, on ih je stvorio
vedriji.
15:10 I kada im je uzburkao umove, dao im je zadatak,
pokazujući im time laž neznabožaca i kršenje
zakletve.
15:11 Tako je naoružao svakog od njih, ne toliko odbranom štitova i
koplja, kao udobnim i dobrim rečima: i pored toga, rekao je
njima san dostojan da se veruje, kao da je tako zaista bilo, koji
nije ih malo obradovao.
15:12 I ovo je bila njegova vizija: Da Onija, koji je bio prvosveštenik, a
čestit i dobar čovjek, prečasni u razgovoru, blag u stanju,
takođe dobro izgovoreno i uvježbano od djeteta u svim vrlinama,
podigavši ruke molio se za cijelo tijelo Jevreja.
15:13 Ovo je učinjeno, na sličan način se pojavio čovek sa sedom kosom, i
izuzetno slavan, koji je bio divnog i izvrsnog veličanstva.
15:14 Tada Onija odgovori govoreći: Ovo je ljubavnik braće koji
mnogo se moli za narod, i za sveti grad, naime, Jeremija
Božiji prorok.
15:15 Nakon čega je Jeremija ispruživši desnu ruku dao Judi mač od
zlato, i dajući ga ovako govorio,
15:16 Uzmi ovaj sveti mač, dar od Boga, kojim ćeš raniti
protivnika.
15:17 Tako dobro utješen Judinim riječima, koje su bile vrlo dobre,
i u stanju da ih podstakne na hrabrost i da ohrabri srca
mladići, odlučili su da ne dižu logor, već da hrabro krenu
na njih, i muški da pokuša stvar sukobom, jer grad
a svetilište i hram su bili u opasnosti.
15:18 Za brigu koju su vodili za svoje žene, i svoju djecu, svoju
braćo i narod, najmanje je imao račun s njima: ali najveći
a glavni strah je bio za sveti hram.
15:19 Ni oni koji su bili u gradu nisu se ni najmanje brinuli, uznemireni
za sukob u inostranstvu.
15:20 I sada, kada je sve izgledalo šta bi trebalo da bude suđenje, i neprijatelji
već su se približili, i vojska je bila raspoređena, i zveri
prikladno postavljeni, a konjanici postavljeni u krila,
15:21 Makabej je vidio dolazak mnoštva i ronilaca
pripreme oklopa i žestina zvijeri, ispružene
njegove ruke prema nebu, i zazvao Gospoda koji čini čuda,
znajući da pobeda ne dolazi oružjem, već onako kako se čini dobrim
njega, on ga daje onima koji su dostojni:
15:22 Stoga je u svojoj molitvi rekao ovako; O Gospode, jesi
pošalji svog anđela u vrijeme Ezekije, kralja Judeje, i ubio si ga
vojska Senaheribova sto šezdeset i pet hiljada:
15:23 Zato i sada, Gospode nebeski, pošalji dobrog anđela pred nama za
strah i strah za njih;
15:24 I snagom ruke svoje neka ih obuze užas,
koji dolaze protiv tvojih svetih ljudi da hule. I tako je završio.
15:25 Tada Nikanor i oni koji su bili s njim iziđoše naprijed s trubama i
pjesme.
15:26 Ali Juda i njegovo društvo naišli su na neprijatelje prizivanjem i
molitva.
15:27 Tako da se bore svojim rukama, a svojim se mole Bogu
srca, ubili su ne manje od trideset i pet hiljada ljudi: jer do kraja
pojavljivanje Boga bili su veoma obradovani.
15:28 Sada kada je bitka završena, vraćajući se ponovo sa radošću, oni su to znali
Nikanor je ležao mrtav u svom pojasu.
15:29 Tada su napravili veliku viku i buku, hvaleći Svemogućeg u svojim
vlastiti jezik.
15:30 I Juda, koji je oduvijek bio glavni branilac građana i tijelom
i um, i koji je nastavio svoju ljubav prema svojim sunarodnicima ceo život,
naredio da se odbije Nikanorova glava, a njegova ruka s ramena,
i dovesti ih u Jerusalim.
15:31 I kad je bio tamo, i sazvao ih iz svog naroda zajedno, i postavio
svećenike pred oltarom, posla po one koji su bili s tornja,
15:32 I pokaza im podlu Nikanorovu glavu i ruku tog bogohulnika,
koju je s ponosnim hvalisanjem ispružio prema svetom hramu
svemogućeg.
15:33 I kada je odsjekao jezik tom bezbožnom Nikanoru, zapovjedi
da ga po komadima daju pticama i okače
nagrada za njegovo ludilo pred hramom.
15:34 Tako je svaki hvalio do neba slavnog Gospoda govoreći:
Neka je blagosloven onaj koji je svoje mjesto sačuvao neokaljanim.
15:35 Okačio je i Nikanorovu glavu na kulu, evidentno i manifestno
znak svima u pomoć Gospodnju.
15:36 I zaredili su sve zajedničkim dekretom ni u kom slučaju da ne dopuste taj dan
proći bez svečanosti, već da proslavimo trideseti dan
dvanaesti mjesec, koji se na sirijskom jeziku zove Adar, dan ranije
Mardochejev dan.
15:37 Tako je bilo sa Nikanorom: i od tog vremena pa nadalje Jevreji su imali
grad u njihovoj vlasti. I ovdje ću završiti.
15:38 I ako sam dobro uradio, i kako to odgovara priči, to sam ja
željeno: ali ako je vitko i podlo, to je ono što bih mogao postići
do.
15:39 Jer kao što je štetno piti samo vino ili vodu; i dok se vino mešalo
s vodom je prijatan i oduševljava okus: čak i tako govor fino
uramljeno oduševljava uši onih koji čitaju priču. I evo
biti kraj.