2 Makabejci
14:1 Posle tri godine Juda je obavešten da je Dimitrije sin
Seleuk, koji je ušao u raj Tripolisa sa velikom moći i
mornarica,
14:2 Zauzeo je zemlju i ubio Antioha i Lisiju njegovog zaštitnika.
14:3 A jedan Alkim, koji je bio prvosveštenik, i oskvrni se
svojevoljno u vremenima njihovog mešanja sa neznabošcima, videći to
nikako se nije mogao spasiti, niti imati više pristupa svetom
oltar,
14:4 Došao caru Dimitriju sto i pedesete godine,
poklonivši mu zlatnu krunu, palmu i grane
koji su se svečano koristili u hramu: i tako je tog dana držao svoj
mir.
14:5 Ali pošto je dobio priliku da unapredi svoj glupi poduhvat, i
koga je Demetrije pozvao u savjet i upitao kako stoje Jevreji
pogođeni, a ono što su namjeravali, on je na to odgovorio:
14:6 Oni od Jevreja koje je nazvao Asijancima, čiji je kapetan Juda
Makabejci, njeguju rat i pobune, i neće dozvoliti da ostalo bude
u miru.
14:7 Zato ja, lišen časti svojih predaka, mislim na visoko
sveštenstvo, sada sam došao ovamo:
14:8 Prvo, zaista zbog nehigijene brige koju imam o stvarima koje se odnose na
kralj; i drugo, čak i za to namjeravam svoje dobro
zemljaci: jer je sav naš narod u ne maloj bijedi kroz
nesavjesno bavljenje njima gore navedenim.
14:9 Zato, o kralju, pošto znaš sve ovo, čuvaj se
zemlju, i naš narod, koji je pritisnut sa svih strana, prema
milost koju spremno pokazuješ svima.
14:10 Dokle god je Juda živ, nije moguće da država bude
tiho.
14:11 O njemu se tek govorilo, nego o ostalim kraljevim prijateljima,
budući da je zlonamjerno postavljen protiv Jude, više je kadio Demetrija.
14:12 I odmah pozva Nikanora, koji je bio gospodar slonova, i
postavivši ga za upravitelja Judeje, poslao ga je,
14:13 Zapovjedivši mu da ubije Judu i da rastjera one koji su bili s njim,
i da Alkim postane prvosveštenik velikog hrama.
14:14 Tada su neznabošci, koji su pobegli iz Judeje od Jude, došli u Nikanor
po stadima, misleći da je šteta i nesreća Jevreja njihova
blagostanje.
14:15 Sada kada su Jevreji čuli za Nikanorov dolazak, i da su neznabošci bili
na njih, bacali su zemlju na njihove glave i molili se
onome koji je uspostavio svoj narod zauvek i koji uvek pomaže
njegov deo sa ispoljavanjem njegovog prisustva.
14:16 Tako su se na zapovest kapetana odmah udaljili
odande i približio im se u gradu Desau.
14:17 Sada se Simon, Judin brat, pridružio borbi sa Nikanorom, ali je bio
pomalo zbunjen zbog iznenadne tišine svojih neprijatelja.
14:18 Ipak, Nikanor, čuvši za muškost onih koji su bili sa
Juda, i hrabrost koju su morali da se bore za svoju zemlju,
ne usudio se probati stvar mačem.
14:19 Zbog toga je poslao Posidonija, Teodota i Matatiju da naprave
mir.
14:20 Dakle, kada su se dugo savetovali o tome, a kapetan je to učinio
upoznao je mnoštvo s tim, i pokazalo se da jesu
svi jednoglasno, pristali su na zavjete,
14:21 I odredili dan da se sami sastanu: i kada dan
došao, i postavljene su stolice za bilo koga od njih,
14:22 Ludas je stavio naoružane ljude spremne na pogodna mesta, da ne bi došlo do izdaje
Neprijatelji bi trebali iznenada praktikovati: tako su napravili miroljubivo
konferencija.
14:23 Nikanor ostade u Jerusalimu, i ne povrijedi, nego otpusti
ljudi koji su hrlili k njemu.
14:24 I on nije hteo da skloni Judu iz očiju, jer voli
covek iz srca
14:25 Molio ga je i da uzme ženu i da rodi djecu; pa se oženi,
bio tih, i uzeo deo ovog života.
14:26 Ali Alkim, videći ljubav koja je bila među njima, i razmišljajući
savezi koji su sklopljeni, došao je kod Demetrija i rekao mu to
Nikanor nije bio dobro pogođen prema državi; za to je odredio
Juda, izdajnik svog carstva, da bude kraljev nasljednik.
14:27 Tada je kralj bio bijesan i provociran optužbama
najopakiji čovek, pisao je Nikanoru, označavajući da je mnogo
nezadovoljan zavetima i zapovedajući mu da pošalje
Zarobljenik Makabeja u svoj žurbi u Antiohiju.
14:28 Kada je to doslo do Nikanorova slusanja, bio je veoma zbunjen u sebi,
i ozbiljno je shvatio da treba poništiti članke koji su bili
dogovoreno, čovjek nije kriv.
14:29 Ali pošto nije bilo posla protiv kralja, on je pazio na svoje vreme
da ovo postignem politikom.
14:30 Ipak, kada je Makabej video da je Nikanor počeo da bude grub
prema njemu i da ga je grublje molio nego što je bio uobičajen,
shvativši da takvo kiselo ponašanje nije došlo od dobra, okupio se
zajedno sa nekoliko svojih ljudi, i povukao se iz Nikanora.
14:31 Ali drugi, znajući da ga je Judina politika značajno sprečila,
došao u veliki i sveti hram, i naredio sveštenicima, da
prinosili su svoje uobičajene žrtve, da bi mu izbavili čovjeka.
14:32 I kada su se zakleli da ne mogu reći gde je čovek ko je
tražio,
14:33 Ispružio je desnu ruku prema hramu i zakleo se
ovako: Ako mi ne izbavite Judu kao zarobljenika, legaću
ovaj Božji hram čak sa zemljom, i ja ću srušiti
oltar, i podići značajan hram Bacchusu.
14:34 Posle ovih reči je otišao. Tada su sveštenici podigli ruke
prema nebu, i molili ga koji je uvijek bio njihov branilac
nacija, govoreći na ovaj način;
14:35 Ti, Gospodaru svih stvari, koji ne trebaš ništa, bio si zadovoljan što
hram prebivališta tvoga neka bude među nama:
14:36 Zato sada, o sveti Gospodaru svake svetosti, čuvaj ovu kuću zauvijek
neoskvrnjeni, koji je u poslednje vreme očišćen, i začepi svaka nepravedna usta.
14:37 Bio je optužen Nikanoru neki Razis, jedan od starešina
Jerusalim, zaljubljenik u svoje sunarodnike, i čovek od veoma dobrog izveštaja, koji
jer je njegova dobrota nazvana ocem Jevreja.
14:38 Jer u pređašnja vremena, kada se nisu mešali sa sobom
Nejevreji, bio je optužen za judaizam i hrabro je ugrozio svoj
tijelo i život sa svom žestinom za jevrejsku religiju.
14:39 Tako je Nikanor, voljan da objavi mržnju koju je gajio Jevrejima, poslao
preko pet stotina ratnika da ga odvedu:
14:40 Jer je mislio da je uzeo da nanese Jevrejima mnogo bola.
14:41 Sada kada je mnoštvo htelo da zauzme toranj i nasilno slomi
u vanjska vrata, i naredio da se donese vatra da je spali, on
spreman da bude uzet sa svih strana pao je na njegov mač;
14:42 Odabrati radije da umrete muški, nego da dođete u ruke
zao, da bude zlostavljan drugačije nego što se činilo njegovim plemenitim rođenjem:
14:43 Ali promašivši njegov udar zbog žurbe, mnoštvo takođe žuri unutra
vrata, on hrabro potrča do zida i muški se spusti
među najdebljim od njih.
14:44 Ali oni su brzo uzvratili, i kada je napravljen prostor, on je pao
usred praznine.
14:45 Ipak, dok je u njemu još bio dah, bio je upaljen
ljutnja, ustao je; i iako je njegova krv šikljala kao izljevi vode,
i njegove rane su bile teške, ali je ipak trčao kroz sredinu
gužva; i stojeći na strmoj steni,
14:46 Kada mu je krv sada sasvim nestala, izvukao je svoja crijeva i
uzevši ih u svoje ruke, bacio ih je na gomilu i pozvao
na Gospodara života i duha da ga ponovo obnovi, on tako
umro.