2 Makabejci 14:1 Posle tri godine Juda je obavešten da je Dimitrije sin Seleuk, koji je ušao u raj Tripolisa sa velikom moći i mornarica, 14:2 Zauzeo je zemlju i ubio Antioha i Lisiju njegovog zaštitnika. 14:3 A jedan Alkim, koji je bio prvosveštenik, i oskvrni se svojevoljno u vremenima njihovog mešanja sa neznabošcima, videći to nikako se nije mogao spasiti, niti imati više pristupa svetom oltar, 14:4 Došao caru Dimitriju sto i pedesete godine, poklonivši mu zlatnu krunu, palmu i grane koji su se svečano koristili u hramu: i tako je tog dana držao svoj mir. 14:5 Ali pošto je dobio priliku da unapredi svoj glupi poduhvat, i koga je Demetrije pozvao u savjet i upitao kako stoje Jevreji pogođeni, a ono što su namjeravali, on je na to odgovorio: 14:6 Oni od Jevreja koje je nazvao Asijancima, čiji je kapetan Juda Makabejci, njeguju rat i pobune, i neće dozvoliti da ostalo bude u miru. 14:7 Zato ja, lišen časti svojih predaka, mislim na visoko sveštenstvo, sada sam došao ovamo: 14:8 Prvo, zaista zbog nehigijene brige koju imam o stvarima koje se odnose na kralj; i drugo, čak i za to namjeravam svoje dobro zemljaci: jer je sav naš narod u ne maloj bijedi kroz nesavjesno bavljenje njima gore navedenim. 14:9 Zato, o kralju, pošto znaš sve ovo, čuvaj se zemlju, i naš narod, koji je pritisnut sa svih strana, prema milost koju spremno pokazuješ svima. 14:10 Dokle god je Juda živ, nije moguće da država bude tiho. 14:11 O njemu se tek govorilo, nego o ostalim kraljevim prijateljima, budući da je zlonamjerno postavljen protiv Jude, više je kadio Demetrija. 14:12 I odmah pozva Nikanora, koji je bio gospodar slonova, i postavivši ga za upravitelja Judeje, poslao ga je, 14:13 Zapovjedivši mu da ubije Judu i da rastjera one koji su bili s njim, i da Alkim postane prvosveštenik velikog hrama. 14:14 Tada su neznabošci, koji su pobegli iz Judeje od Jude, došli u Nikanor po stadima, misleći da je šteta i nesreća Jevreja njihova blagostanje. 14:15 Sada kada su Jevreji čuli za Nikanorov dolazak, i da su neznabošci bili na njih, bacali su zemlju na njihove glave i molili se onome koji je uspostavio svoj narod zauvek i koji uvek pomaže njegov deo sa ispoljavanjem njegovog prisustva. 14:16 Tako su se na zapovest kapetana odmah udaljili odande i približio im se u gradu Desau. 14:17 Sada se Simon, Judin brat, pridružio borbi sa Nikanorom, ali je bio pomalo zbunjen zbog iznenadne tišine svojih neprijatelja. 14:18 Ipak, Nikanor, čuvši za muškost onih koji su bili sa Juda, i hrabrost koju su morali da se bore za svoju zemlju, ne usudio se probati stvar mačem. 14:19 Zbog toga je poslao Posidonija, Teodota i Matatiju da naprave mir. 14:20 Dakle, kada su se dugo savetovali o tome, a kapetan je to učinio upoznao je mnoštvo s tim, i pokazalo se da jesu svi jednoglasno, pristali su na zavjete, 14:21 I odredili dan da se sami sastanu: i kada dan došao, i postavljene su stolice za bilo koga od njih, 14:22 Ludas je stavio naoružane ljude spremne na pogodna mesta, da ne bi došlo do izdaje Neprijatelji bi trebali iznenada praktikovati: tako su napravili miroljubivo konferencija. 14:23 Nikanor ostade u Jerusalimu, i ne povrijedi, nego otpusti ljudi koji su hrlili k njemu. 14:24 I on nije hteo da skloni Judu iz očiju, jer voli covek iz srca 14:25 Molio ga je i da uzme ženu i da rodi djecu; pa se oženi, bio tih, i uzeo deo ovog života. 14:26 Ali Alkim, videći ljubav koja je bila među njima, i razmišljajući savezi koji su sklopljeni, došao je kod Demetrija i rekao mu to Nikanor nije bio dobro pogođen prema državi; za to je odredio Juda, izdajnik svog carstva, da bude kraljev nasljednik. 14:27 Tada je kralj bio bijesan i provociran optužbama najopakiji čovek, pisao je Nikanoru, označavajući da je mnogo nezadovoljan zavetima i zapovedajući mu da pošalje Zarobljenik Makabeja u svoj žurbi u Antiohiju. 14:28 Kada je to doslo do Nikanorova slusanja, bio je veoma zbunjen u sebi, i ozbiljno je shvatio da treba poništiti članke koji su bili dogovoreno, čovjek nije kriv. 14:29 Ali pošto nije bilo posla protiv kralja, on je pazio na svoje vreme da ovo postignem politikom. 14:30 Ipak, kada je Makabej video da je Nikanor počeo da bude grub prema njemu i da ga je grublje molio nego što je bio uobičajen, shvativši da takvo kiselo ponašanje nije došlo od dobra, okupio se zajedno sa nekoliko svojih ljudi, i povukao se iz Nikanora. 14:31 Ali drugi, znajući da ga je Judina politika značajno sprečila, došao u veliki i sveti hram, i naredio sveštenicima, da prinosili su svoje uobičajene žrtve, da bi mu izbavili čovjeka. 14:32 I kada su se zakleli da ne mogu reći gde je čovek ko je tražio, 14:33 Ispružio je desnu ruku prema hramu i zakleo se ovako: Ako mi ne izbavite Judu kao zarobljenika, legaću ovaj Božji hram čak sa zemljom, i ja ću srušiti oltar, i podići značajan hram Bacchusu. 14:34 Posle ovih reči je otišao. Tada su sveštenici podigli ruke prema nebu, i molili ga koji je uvijek bio njihov branilac nacija, govoreći na ovaj način; 14:35 Ti, Gospodaru svih stvari, koji ne trebaš ništa, bio si zadovoljan što hram prebivališta tvoga neka bude među nama: 14:36 Zato sada, o sveti Gospodaru svake svetosti, čuvaj ovu kuću zauvijek neoskvrnjeni, koji je u poslednje vreme očišćen, i začepi svaka nepravedna usta. 14:37 Bio je optužen Nikanoru neki Razis, jedan od starešina Jerusalim, zaljubljenik u svoje sunarodnike, i čovek od veoma dobrog izveštaja, koji jer je njegova dobrota nazvana ocem Jevreja. 14:38 Jer u pređašnja vremena, kada se nisu mešali sa sobom Nejevreji, bio je optužen za judaizam i hrabro je ugrozio svoj tijelo i život sa svom žestinom za jevrejsku religiju. 14:39 Tako je Nikanor, voljan da objavi mržnju koju je gajio Jevrejima, poslao preko pet stotina ratnika da ga odvedu: 14:40 Jer je mislio da je uzeo da nanese Jevrejima mnogo bola. 14:41 Sada kada je mnoštvo htelo da zauzme toranj i nasilno slomi u vanjska vrata, i naredio da se donese vatra da je spali, on spreman da bude uzet sa svih strana pao je na njegov mač; 14:42 Odabrati radije da umrete muški, nego da dođete u ruke zao, da bude zlostavljan drugačije nego što se činilo njegovim plemenitim rođenjem: 14:43 Ali promašivši njegov udar zbog žurbe, mnoštvo takođe žuri unutra vrata, on hrabro potrča do zida i muški se spusti među najdebljim od njih. 14:44 Ali oni su brzo uzvratili, i kada je napravljen prostor, on je pao usred praznine. 14:45 Ipak, dok je u njemu još bio dah, bio je upaljen ljutnja, ustao je; i iako je njegova krv šikljala kao izljevi vode, i njegove rane su bile teške, ali je ipak trčao kroz sredinu gužva; i stojeći na strmoj steni, 14:46 Kada mu je krv sada sasvim nestala, izvukao je svoja crijeva i uzevši ih u svoje ruke, bacio ih je na gomilu i pozvao na Gospodara života i duha da ga ponovo obnovi, on tako umro.