2 Kings
7:1 Tada Elizej reče: Čujte riječ Gospodnju; Ovako govori GOSPOD: To
sutra otprilike u ovo vrijeme prodat će se mjera finog brašna za a
sikel i dvije mjere ječma za šekel na vratima Samarije.
7:2 Tada je gospodar na čiju ruku se kralj oslanjao odgovorio Božjem čovjeku, i
reče: "Gle, kad bi Jahve napravio prozore na nebu, mogao bi ovu stvar."
biti? A on reče: Evo, vidjet ćeš to svojim očima, ali ćeš
ne jesti ih.
7:3 I bijahu četiri gubavca na ulazu na kapiju, i oni
rekoše jedni drugima: Zašto sjedimo ovdje dok ne umremo?
7:4 Ako kažemo: Ući ćemo u grad, onda je glad u gradu,
i tamo ćemo umrijeti: i ako ovdje mirno sjedimo, i mi ćemo umrijeti. Sad
hajde dakle da padnemo u vojsku Sirijsku: ako oni
spasi nas žive, živjet ćemo; i ako nas ubiju, samo ćemo umreti.
7:5 I ustadoše u sumrak da odu u tabor Sirijaca.
i kada su došli do krajnjeg dijela logora Sirije,
gle, tamo nije bilo čovjeka.
7:6 Jer je Jahve učinio da vojska Sirijska čuje buku
kola, i buka konja, čak i buka velike vojske: i
rekoše jedan drugome: Evo, kralj Izraela unajmio je protiv nas
kraljevi Hetita i kraljevi Egipćana da naiđu
nas.
7:7 Zbog toga su ustali i pobjegli u sumrak, i ostavili svoje šatore, i
njihove konje i magarce, čak i logor kakav je bio, i pobjegli
njihov život.
7:8 I kada su ovi gubavci došli do krajnjeg dela logora, otišli su
u jedan šator, i jeli i pili, i odatle nosili srebro, i
zlato i odjeću, i otišao i sakrio to; i ponovo došao, i ušao
drugi šator, i odneo odande i otišao i sakrio ga.
7:9 Tada rekoše jedni drugima: Nije nam dobro, ovaj dan je dobar
vijesti, i ćutimo: ako ostanemo do jutra, neki
nestašluk će nas zadesiti: sada, dakle, dođi da idemo i kažemo
kraljevog doma.
7:10 Dođoše i pozvaše gradskog vratara, i oni im rekoše:
govoreći: Dođosmo u tabor Sirijaca, i gle, nema ga
čovjek tamo, ni glas čovjeka, nego konji vezani, i magarci vezani, i
šatori kakvi su bili.
7:11 I pozva vratare; i rekli su to kraljevoj kući unutra.
7:12 I kralj ustane u noći i reče svojim slugama: sada ću
pokaži ti šta su nam Sirijci uradili. Oni znaju da smo gladni;
zato su izašli iz logora da se sakriju u polju,
govoreći: Kad izađu iz grada, uhvatit ćemo ih žive, i
ući u grad.
7:13 A jedan od njegovih slugu odgovori i reče: Neka uzmu neki, molim te,
pet od preostalih konja koji su ostali u gradu, (gle,
oni su kao svo mnoštvo Izraela što je ostalo u njemu: gle, ja
recimo, oni su kao i sva mnoštva Izraelaca koji su
potrošeno:) i daj da pošaljemo pa da vidimo.
7:14 Uzeli su dakle dva konja; a kralj je poslao za vojsku
od Sirijaca, govoreći: Idite i vidite.
7:15 I pođoše za njima do Jordana, i gle, sav je put bio pun
odjeću i posuđe koje su Sirijci u žurbi bacili.
I vratiše se glasnici i javiše kralju.
7:16 I narod iziđe i pohara šatore Sirijcima. Dakle a
mjera finog brašna prodavala se za šekel, a dvije mjere ječma
za šekel, po riječi Gospodnjoj.
7:17 I kralj je odredio gospodara na čiju se ruku oslanjao da ima
nadzirao vrata: i narod ga je gazio na vratima, i on
umro, kao što je rekao Božiji čovek, koji je govorio kada je kralj došao u
njega.
7:18 I dogodi se kako je Božji čovjek govorio kralju govoreći:
Dvije mjere ječma za šekel i mjera finog brašna za a
šekel, biće sutra otprilike u ovo vreme na vratima Samarije:
7:19 I taj gospodar odgovori Božjem čovjeku i reče: Sada, gle, ako
GOSPOD treba da napravi prozore na nebu, da li je tako nešto? a on je rekao,
Gle, vidjet ćeš to svojim očima, ali nećeš jesti od toga.
7:20 I tako mu je palo, jer ga je narod gazio na kapiji,
i on je umro.