2 Kings 7:1 Tada Elizej reče: Čujte riječ Gospodnju; Ovako govori GOSPOD: To sutra otprilike u ovo vrijeme prodat će se mjera finog brašna za a sikel i dvije mjere ječma za šekel na vratima Samarije. 7:2 Tada je gospodar na čiju ruku se kralj oslanjao odgovorio Božjem čovjeku, i reče: "Gle, kad bi Jahve napravio prozore na nebu, mogao bi ovu stvar." biti? A on reče: Evo, vidjet ćeš to svojim očima, ali ćeš ne jesti ih. 7:3 I bijahu četiri gubavca na ulazu na kapiju, i oni rekoše jedni drugima: Zašto sjedimo ovdje dok ne umremo? 7:4 Ako kažemo: Ući ćemo u grad, onda je glad u gradu, i tamo ćemo umrijeti: i ako ovdje mirno sjedimo, i mi ćemo umrijeti. Sad hajde dakle da padnemo u vojsku Sirijsku: ako oni spasi nas žive, živjet ćemo; i ako nas ubiju, samo ćemo umreti. 7:5 I ustadoše u sumrak da odu u tabor Sirijaca. i kada su došli do krajnjeg dijela logora Sirije, gle, tamo nije bilo čovjeka. 7:6 Jer je Jahve učinio da vojska Sirijska čuje buku kola, i buka konja, čak i buka velike vojske: i rekoše jedan drugome: Evo, kralj Izraela unajmio je protiv nas kraljevi Hetita i kraljevi Egipćana da naiđu nas. 7:7 Zbog toga su ustali i pobjegli u sumrak, i ostavili svoje šatore, i njihove konje i magarce, čak i logor kakav je bio, i pobjegli njihov život. 7:8 I kada su ovi gubavci došli do krajnjeg dela logora, otišli su u jedan šator, i jeli i pili, i odatle nosili srebro, i zlato i odjeću, i otišao i sakrio to; i ponovo došao, i ušao drugi šator, i odneo odande i otišao i sakrio ga. 7:9 Tada rekoše jedni drugima: Nije nam dobro, ovaj dan je dobar vijesti, i ćutimo: ako ostanemo do jutra, neki nestašluk će nas zadesiti: sada, dakle, dođi da idemo i kažemo kraljevog doma. 7:10 Dođoše i pozvaše gradskog vratara, i oni im rekoše: govoreći: Dođosmo u tabor Sirijaca, i gle, nema ga čovjek tamo, ni glas čovjeka, nego konji vezani, i magarci vezani, i šatori kakvi su bili. 7:11 I pozva vratare; i rekli su to kraljevoj kući unutra. 7:12 I kralj ustane u noći i reče svojim slugama: sada ću pokaži ti šta su nam Sirijci uradili. Oni znaju da smo gladni; zato su izašli iz logora da se sakriju u polju, govoreći: Kad izađu iz grada, uhvatit ćemo ih žive, i ući u grad. 7:13 A jedan od njegovih slugu odgovori i reče: Neka uzmu neki, molim te, pet od preostalih konja koji su ostali u gradu, (gle, oni su kao svo mnoštvo Izraela što je ostalo u njemu: gle, ja recimo, oni su kao i sva mnoštva Izraelaca koji su potrošeno:) i daj da pošaljemo pa da vidimo. 7:14 Uzeli su dakle dva konja; a kralj je poslao za vojsku od Sirijaca, govoreći: Idite i vidite. 7:15 I pođoše za njima do Jordana, i gle, sav je put bio pun odjeću i posuđe koje su Sirijci u žurbi bacili. I vratiše se glasnici i javiše kralju. 7:16 I narod iziđe i pohara šatore Sirijcima. Dakle a mjera finog brašna prodavala se za šekel, a dvije mjere ječma za šekel, po riječi Gospodnjoj. 7:17 I kralj je odredio gospodara na čiju se ruku oslanjao da ima nadzirao vrata: i narod ga je gazio na vratima, i on umro, kao što je rekao Božiji čovek, koji je govorio kada je kralj došao u njega. 7:18 I dogodi se kako je Božji čovjek govorio kralju govoreći: Dvije mjere ječma za šekel i mjera finog brašna za a šekel, biće sutra otprilike u ovo vreme na vratima Samarije: 7:19 I taj gospodar odgovori Božjem čovjeku i reče: Sada, gle, ako GOSPOD treba da napravi prozore na nebu, da li je tako nešto? a on je rekao, Gle, vidjet ćeš to svojim očima, ali nećeš jesti od toga. 7:20 I tako mu je palo, jer ga je narod gazio na kapiji, i on je umro.