2 Kings 3:1 Joram, sin Ahabov, zacari se nad Izraelom u Samariji osamnaesta godina Josafata, kralja Jude, i vladao je dvanaest godina. 3:2 I činio je zlo u očima Gospodnjim; ali ne kao njegov otac, i kao njegova majka: jer je odbacio lik Baala koji je bio njegov otac napravio. 3:3 Ipak, prionuo je za grijehe Jeroboama, Nebatovog sina, koja je navela Izrael na grijeh; on nije otišao odatle. 3:4 A Meša, kralj Moaba, bio je gospodar ovaca i davan je kralju Izrael sto hiljada jaganjaca i sto hiljada ovnova, sa vuna. 3:5 Ali dogodilo se, kada je Ahab bio mrtav, da se kralj Moaba pobunio protiv kralja Izraela. 3:6 I kralj Joram iziđe iz Samarije u isto vrijeme i izbroji sve Izrael. 3:7 I ode i posla Jošafatu, kralju Judinom, govoreći: Kralj Moab se pobunio protiv mene: hoćeš li poći sa mnom protiv Moaba do bitka? A on reče: Ja ću ići gore: ja sam kao ti, moj narod kao tvoj ljudi, a moji konji kao tvoji konji. 3:8 I reče: kojim putem da idemo gore? A on je odgovorio: Put kroz pustinja Edoma. 3:9 Tako je otišao kralj Izraela, kralj Jude i kralj Edoma. i donijeli su kompas od sedam dana putovanja: i nije ga bilo vode za domaćina i za stoku koja ih je pratila. 3:10 A kralj Izraela reče: Jao! da je Jahve pozvao ovu trojicu kraljevi zajedno, da ih predamo u ruke Moabu! 3:11 Ali Josafat reče: "Nema li ovdje proroka Gospodnjeg da mi može li preko njega pitati GOSPODA? I jedan od slugu kralja Izraela odgovori i reče: Evo Elizeja, sina Šafatova, koji je prolio vodu na rukama Ilije. 3:12 I reče Josafat: Riječ je Gospodnja s njim. Dakle, kralj Izrael i Jošafat i kralj Edoma siđoše k njemu. 3:13 I reče Jelisej kralju Izrailjevom: Šta ja imam s tobom? dovedi se do proroka oca svoga i do proroka svojih majka. A kralj Izraela mu reče: "Ne, jer Jahve ima." sazvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moab. 3:14 I reče Jelisej: Živ je Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, sigurno, kad ne bih gledao na prisustvo kralja Jošafata Jude, ne bih gledao prema tebi, niti bih te vidio. 3:15 Ali sada mi dovedite ministranta. I to se dogodilo, kada je ministrant igrao, da je ruka Gospodnja došla na njega. 3:16 I reče: Ovako veli Gospod: Napunite ovu dolinu jarcima. 3:17 Jer ovako veli Gospod: Nećete videti vetra, niti ćete videti kiša; ipak će se ta dolina napuniti vodom da možete piti, i vi, i vaša stoka, i vaše životinje. 3:18 A ovo je samo laka stvar u očima Gospodnjim: on će izbaviti i Moavci u tvoju ruku. 3:19 I porazite svaki ograđeni grad, i svaki izabrani grad, i hoćete porušiti svako dobro drvo i zaustaviti sve izvore vode, i pokvariti svako dobro komad zemlje sa kamenjem. 3:20 I dogodi se ujutru, kada je prinošena ponuda mesa, da je, gle, došla voda putem Edoma, i bila je zemlja napunjen vodom. 3:21 I kada su svi Moavci čuli da su kraljevi došli da se bore protiv njih su sakupili sve koji su bili u stanju da obuku oklop, i prema gore i stajao na granici. 3:22 I ustadoše rano ujutro, i sunce obasja vodu, a Moavci su vidjeli vodu s druge strane crvenu kao krv: 3:23 A oni rekoše: Ovo je krv; kraljevi su sigurno pobijeni, i jesu porazili jedni druge: sada dakle, Moabe, do plijena. 3:24 I kada su došli u logor Izraelov, Izraelci su ustali i udari Moabce, tako da su oni pobjegli pred njima, ali su krenuli naprijed pobivši Moapce, čak iu njihovoj zemlji. 3:25 I razoriše gradove, i na svaki dobar komad zemlje baciše svaki svoj kamen i napuni ga; i zaustavili su sve bunare vode, i posjekli svo dobro drveće: samo su u Kirharaseth-u ostavili njihovo kamenje; ali praćke su to učinile i pobili. 3:26 I kada je kralj Moaba vidio da je bitka bila preteška za njega, on je uzeo sa sobom sedam stotina ljudi koji su vukli mačeve, da se probiju kralju Edomskom, ali nisu mogli. 3:27 Zatim je uzeo svog najstarijeg sina koji je trebao da vlada umesto njega, i prinio ga za žrtvu paljenicu na zidu. I bilo je super ogorčenost na Izraela, i oni odoše od njega i vratiše se u njega vlastitu zemlju.