2 Kings
3:1 Joram, sin Ahabov, zacari se nad Izraelom u Samariji
osamnaesta godina Josafata, kralja Jude, i vladao je dvanaest godina.
3:2 I činio je zlo u očima Gospodnjim; ali ne kao njegov otac,
i kao njegova majka: jer je odbacio lik Baala koji je bio njegov otac
napravio.
3:3 Ipak, prionuo je za grijehe Jeroboama, Nebatovog sina,
koja je navela Izrael na grijeh; on nije otišao odatle.
3:4 A Meša, kralj Moaba, bio je gospodar ovaca i davan je kralju
Izrael sto hiljada jaganjaca i sto hiljada ovnova, sa
vuna.
3:5 Ali dogodilo se, kada je Ahab bio mrtav, da se kralj Moaba pobunio
protiv kralja Izraela.
3:6 I kralj Joram iziđe iz Samarije u isto vrijeme i izbroji sve
Izrael.
3:7 I ode i posla Jošafatu, kralju Judinom, govoreći: Kralj
Moab se pobunio protiv mene: hoćeš li poći sa mnom protiv Moaba do
bitka? A on reče: Ja ću ići gore: ja sam kao ti, moj narod kao tvoj
ljudi, a moji konji kao tvoji konji.
3:8 I reče: kojim putem da idemo gore? A on je odgovorio: Put kroz
pustinja Edoma.
3:9 Tako je otišao kralj Izraela, kralj Jude i kralj Edoma.
i donijeli su kompas od sedam dana putovanja: i nije ga bilo
vode za domaćina i za stoku koja ih je pratila.
3:10 A kralj Izraela reče: Jao! da je Jahve pozvao ovu trojicu
kraljevi zajedno, da ih predamo u ruke Moabu!
3:11 Ali Josafat reče: "Nema li ovdje proroka Gospodnjeg da mi
može li preko njega pitati GOSPODA? I jedan od slugu kralja Izraela
odgovori i reče: Evo Elizeja, sina Šafatova, koji je prolio vodu
na rukama Ilije.
3:12 I reče Josafat: Riječ je Gospodnja s njim. Dakle, kralj
Izrael i Jošafat i kralj Edoma siđoše k njemu.
3:13 I reče Jelisej kralju Izrailjevom: Šta ja imam s tobom?
dovedi se do proroka oca svoga i do proroka svojih
majka. A kralj Izraela mu reče: "Ne, jer Jahve ima."
sazvao ova tri kralja da ih preda u ruke
Moab.
3:14 I reče Jelisej: Živ je Gospod nad vojskama, pred kojim stojim,
sigurno, kad ne bih gledao na prisustvo kralja Jošafata
Jude, ne bih gledao prema tebi, niti bih te vidio.
3:15 Ali sada mi dovedite ministranta. I to se dogodilo, kada je ministrant
igrao, da je ruka Gospodnja došla na njega.
3:16 I reče: Ovako veli Gospod: Napunite ovu dolinu jarcima.
3:17 Jer ovako veli Gospod: Nećete videti vetra, niti ćete videti
kiša; ipak će se ta dolina napuniti vodom da možete piti,
i vi, i vaša stoka, i vaše životinje.
3:18 A ovo je samo laka stvar u očima Gospodnjim: on će izbaviti
i Moavci u tvoju ruku.
3:19 I porazite svaki ograđeni grad, i svaki izabrani grad, i hoćete
porušiti svako dobro drvo i zaustaviti sve izvore vode, i pokvariti svako dobro
komad zemlje sa kamenjem.
3:20 I dogodi se ujutru, kada je prinošena ponuda mesa,
da je, gle, došla voda putem Edoma, i bila je zemlja
napunjen vodom.
3:21 I kada su svi Moavci čuli da su kraljevi došli da se bore
protiv njih su sakupili sve koji su bili u stanju da obuku oklop, i
prema gore i stajao na granici.
3:22 I ustadoše rano ujutro, i sunce obasja vodu,
a Moavci su vidjeli vodu s druge strane crvenu kao krv:
3:23 A oni rekoše: Ovo je krv; kraljevi su sigurno pobijeni, i jesu
porazili jedni druge: sada dakle, Moabe, do plijena.
3:24 I kada su došli u logor Izraelov, Izraelci su ustali i
udari Moabce, tako da su oni pobjegli pred njima, ali su krenuli naprijed
pobivši Moapce, čak iu njihovoj zemlji.
3:25 I razoriše gradove, i na svaki dobar komad zemlje baciše
svaki svoj kamen i napuni ga; i zaustavili su sve bunare
vode, i posjekli svo dobro drveće: samo su u Kirharaseth-u ostavili
njihovo kamenje; ali praćke su to učinile i pobili.
3:26 I kada je kralj Moaba vidio da je bitka bila preteška za njega, on je
uzeo sa sobom sedam stotina ljudi koji su vukli mačeve, da se probiju
kralju Edomskom, ali nisu mogli.
3:27 Zatim je uzeo svog najstarijeg sina koji je trebao da vlada umesto njega, i
prinio ga za žrtvu paljenicu na zidu. I bilo je super
ogorčenost na Izraela, i oni odoše od njega i vratiše se u njega
vlastitu zemlju.