2 Esdras 14:1 I dogodi se trećeg dana, sedoh pod hrast, i gle, čuo se glas iz jednog grma nasuprot mene i rekao: Esdras, Esdras. 14:2 I rekoh: Evo me, Gospode, i ustao sam na noge. 14:3 Tada mi reče: U žbunju sam se očito otkrio Mojsije, i razgovarao s njim, kada je moj narod služio u Egiptu: 14:4 I poslao sam ga i izveo svoj narod iz Egipta, i odveo ga u zemlju brdo gdje sam ga držao kraj sebe dugu sezonu, 14:5 I ispričaše mu mnoge čudesne stvari, i pokazaše mu tajne vremena i kraj; i zapovedi mu govoreći: 14:6 Ove riječi ćeš objaviti, a ove ćeš sakriti. 14:7 A sada ti kažem, 14:8 Da položiš u svoje srce znakove koje sam pokazao, i snove koje si vidio i tumačenja koja imaš čuo: 14:9 Jer ćeš biti oduzet od svih, i od sada ćeš ostani s mojim Sinom i sa onima koji su kao ti, do vremena završio. 14:10 Jer svijet je izgubio svoju mladost, i vremena počinju stariti. 14:11 Jer je svijet podijeljen na dvanaest dijelova, a deset njegovih dijelova je već nestalo i pola desetog dela: 14:12 I ostaje ono što je posle polovine desetog dela. 14:13 Sada, dakle, uredi kuću svoju i uteši narod svoj oni koji su u nevolji, a sada se odreknu korupcije, 14:14 Pusti od sebe smrtne misli, odbaci breme ljudi, odbaci sada slaba priroda, 14:15 I odbaci misli koje su ti najteže, i požuri se da pobegne od ovih vremena. 14:16 Jer će biti još veća zla od onih koja ste videli urađeno u nastavku. 14:17 Jer pogledajte koliko će svet biti slabiji kroz godine, toliko više će se zla povećati na onima koji u njemu žive. 14:18 Jer vrijeme je daleko bježalo, a lizing je na dohvat ruke: za sada požuruje buduću viziju koju si vidio. 14:19 Tada sam odgovorio pred tobom i rekao: 14:20 Gle, Gospode, ići ću, kako si mi zapovedio, i ukoriti ljudi koji su prisutni: ali oni koji će se kasnije roditi, koji će ih opomenuti? tako je svijet postavljen u tamu, a oni to žive u njima bez svetlosti. 14:21 Jer je tvoj zakon spaljen, zato niko ne zna šta se radi od tebe, ili posao koji će početi. 14:22 Ali ako sam našao milost pred tobom, pošalji Duha Svetoga u mene, i Napisaću sve što je urađeno na svetu od početka, koji su napisani u zakonu tvome, da ljudi nađu put tvoj, i da oni koji će živjeti u posljednjim danima može živjeti. 14:23 A on mi odgovori govoreći: Idi, skupi narod i reci im da te ne traže četrdeset dana. 14:24 Ali gle, ti pripremiš mnogo šimšira, i ponesi sa sobom Sareju, Dabria, Selemia, Ecanus i Asiel, ovih pet koji su spremni za pisanje brzo; 14:25 I dođi ovamo, i ja ću zapaliti sveću razumevanja u tvojoj srce, koje se neće ugasiti, dok se ne izvrše stvari koje počet ćeš pisati. 14:26 I kada to uradiš, neke stvari ćeš objaviti, a neke stvari pokazuj tajno mudrima: sutra ćeš ovoga časa početi pisati. 14:27 Onda sam izašao, kako je zapovedio, i sabrao sav narod zajedno, i rekao, 14:28 Čuj ove reči, Izraele. 14:29 Naši očevi u početku su bili stranci u Egiptu, odakle su i oni isporučeno je: 14:30 I primiše zakon života, koji nisu održali, koji i vi imate prestupio nakon njih. 14:31 Tada je zemlja, zemlja Sion, podeljena među vama ždrijebom: ali očevi vaši i vi sami činili ste nepravdu i niste držao puteve koje ti je Svevišnji zapovjedio. 14:32 I pošto je on pravedni sudija, on je od vas na vreme uzeo stvar koju ti je dao. 14:33 I sada ste vi ovde, i vaša braća među vama. 14:34 Stoga, ako je tako, vi ćete pokoriti svoj vlastiti razum, i reformirajte svoja srca, ostaćete živi i nakon smrti ostaćete dobiti milost. 14:35 Jer posle smrti će doći sud, kada ćemo ponovo živeti: i tada će se očitovati imena pravednika i djela bezbožni će biti proglašeni. 14:36 Zato neka niko ne dolazi k meni sada, niti traži za mnom ovih četrdeset dana. 14:37 Tako sam uzeo pet ljudi, kako mi je naredio, i otišli smo u polje, i ostao tamo. 14:38 I sutradan, gle, dozva me glas govoreći: Esdras, otvori usta i piće koje ti dajem da piješ. 14:39 Tada sam otvorio svoja usta, i gle, dohvatio mi je punu čašu, koja je bila pun kao da je bio vodom, ali boja je bila poput vatre. 14:40 I uzeo sam, i pio; i kad sam ga popio, moje srce je izgovorilo razum i mudrost rasli su u mojim grudima, jer je moj duh ojačao moje sjećanje: 14:41 I usta su mi se otvorila i više se nisu zatvorila. 14:42 Svevišnji je dao razum petorici ljudi, i oni su napisali divne vizije noći koje su ispričane, a koje nisu znali: i sjedili su četrdeset dana, i pisali su danju, a noću su jeli hljeb. 14:43 Što se mene tiče. Danju sam govorio, a noću nisam držao jezik za zubima. 14:44 Za četrdeset dana napisali su dvesta četiri knjige. 14:45 I dogodi se, kada se ispuni četrdeset dana, Svevišnji govorio, govoreći: Prvo što si napisao objavi javno, da je dostojni i nedostojni mogu to pročitati: 14:46 Ali čuvaj sedamdeset poslednjih, da ih predaš samo onima kao što su budi mudar među ljudima: 14:47 Jer u njima je izvor razuma, izvor mudrosti, i tok znanja. 14:48 I uradio sam to.