2 Esdras
14:1 I dogodi se trećeg dana, sedoh pod hrast, i gle,
čuo se glas iz jednog grma nasuprot mene i rekao: Esdras,
Esdras.
14:2 I rekoh: Evo me, Gospode, i ustao sam na noge.
14:3 Tada mi reče: U žbunju sam se očito otkrio
Mojsije, i razgovarao s njim, kada je moj narod služio u Egiptu:
14:4 I poslao sam ga i izveo svoj narod iz Egipta, i odveo ga u zemlju
brdo gdje sam ga držao kraj sebe dugu sezonu,
14:5 I ispričaše mu mnoge čudesne stvari, i pokazaše mu tajne
vremena i kraj; i zapovedi mu govoreći:
14:6 Ove riječi ćeš objaviti, a ove ćeš sakriti.
14:7 A sada ti kažem,
14:8 Da položiš u svoje srce znakove koje sam pokazao, i
snove koje si vidio i tumačenja koja imaš
čuo:
14:9 Jer ćeš biti oduzet od svih, i od sada ćeš
ostani s mojim Sinom i sa onima koji su kao ti, do vremena
završio.
14:10 Jer svijet je izgubio svoju mladost, i vremena počinju stariti.
14:11 Jer je svijet podijeljen na dvanaest dijelova, a deset njegovih dijelova je
već nestalo i pola desetog dela:
14:12 I ostaje ono što je posle polovine desetog dela.
14:13 Sada, dakle, uredi kuću svoju i uteši narod svoj
oni koji su u nevolji, a sada se odreknu korupcije,
14:14 Pusti od sebe smrtne misli, odbaci breme ljudi, odbaci
sada slaba priroda,
14:15 I odbaci misli koje su ti najteže, i požuri se
da pobegne od ovih vremena.
14:16 Jer će biti još veća zla od onih koja ste videli
urađeno u nastavku.
14:17 Jer pogledajte koliko će svet biti slabiji kroz godine, toliko
više će se zla povećati na onima koji u njemu žive.
14:18 Jer vrijeme je daleko bježalo, a lizing je na dohvat ruke: za sada
požuruje buduću viziju koju si vidio.
14:19 Tada sam odgovorio pred tobom i rekao:
14:20 Gle, Gospode, ići ću, kako si mi zapovedio, i ukoriti
ljudi koji su prisutni: ali oni koji će se kasnije roditi, koji
će ih opomenuti? tako je svijet postavljen u tamu, a oni to
žive u njima bez svetlosti.
14:21 Jer je tvoj zakon spaljen, zato niko ne zna šta se radi
od tebe, ili posao koji će početi.
14:22 Ali ako sam našao milost pred tobom, pošalji Duha Svetoga u mene, i
Napisaću sve što je urađeno na svetu od početka,
koji su napisani u zakonu tvome, da ljudi nađu put tvoj, i da oni
koji će živjeti u posljednjim danima može živjeti.
14:23 A on mi odgovori govoreći: Idi, skupi narod i
reci im da te ne traže četrdeset dana.
14:24 Ali gle, ti pripremiš mnogo šimšira, i ponesi sa sobom Sareju,
Dabria, Selemia, Ecanus i Asiel, ovih pet koji su spremni za pisanje
brzo;
14:25 I dođi ovamo, i ja ću zapaliti sveću razumevanja u tvojoj
srce, koje se neće ugasiti, dok se ne izvrše stvari koje
počet ćeš pisati.
14:26 I kada to uradiš, neke stvari ćeš objaviti, a neke stvari
pokazuj tajno mudrima: sutra ćeš ovoga časa
početi pisati.
14:27 Onda sam izašao, kako je zapovedio, i sabrao sav narod
zajedno, i rekao,
14:28 Čuj ove reči, Izraele.
14:29 Naši očevi u početku su bili stranci u Egiptu, odakle su i oni
isporučeno je:
14:30 I primiše zakon života, koji nisu održali, koji i vi imate
prestupio nakon njih.
14:31 Tada je zemlja, zemlja Sion, podeljena među vama ždrijebom: ali
očevi vaši i vi sami činili ste nepravdu i niste
držao puteve koje ti je Svevišnji zapovjedio.
14:32 I pošto je on pravedni sudija, on je od vas na vreme uzeo
stvar koju ti je dao.
14:33 I sada ste vi ovde, i vaša braća među vama.
14:34 Stoga, ako je tako, vi ćete pokoriti svoj vlastiti razum, i
reformirajte svoja srca, ostaćete živi i nakon smrti ostaćete
dobiti milost.
14:35 Jer posle smrti će doći sud, kada ćemo ponovo živeti: i
tada će se očitovati imena pravednika i djela
bezbožni će biti proglašeni.
14:36 Zato neka niko ne dolazi k meni sada, niti traži za mnom ovih četrdeset
dana.
14:37 Tako sam uzeo pet ljudi, kako mi je naredio, i otišli smo u polje,
i ostao tamo.
14:38 I sutradan, gle, dozva me glas govoreći: Esdras, otvori
usta i piće koje ti dajem da piješ.
14:39 Tada sam otvorio svoja usta, i gle, dohvatio mi je punu čašu, koja je bila
pun kao da je bio vodom, ali boja je bila poput vatre.
14:40 I uzeo sam, i pio; i kad sam ga popio, moje srce je izgovorilo
razum i mudrost rasli su u mojim grudima, jer je moj duh ojačao
moje sjećanje:
14:41 I usta su mi se otvorila i više se nisu zatvorila.
14:42 Svevišnji je dao razum petorici ljudi, i oni su napisali
divne vizije noći koje su ispričane, a koje nisu znali: i
sjedili su četrdeset dana, i pisali su danju, a noću su jeli
hljeb.
14:43 Što se mene tiče. Danju sam govorio, a noću nisam držao jezik za zubima.
14:44 Za četrdeset dana napisali su dvesta četiri knjige.
14:45 I dogodi se, kada se ispuni četrdeset dana, Svevišnji
govorio, govoreći: Prvo što si napisao objavi javno, da je
dostojni i nedostojni mogu to pročitati:
14:46 Ali čuvaj sedamdeset poslednjih, da ih predaš samo onima kao što su
budi mudar među ljudima:
14:47 Jer u njima je izvor razuma, izvor mudrosti, i
tok znanja.
14:48 I uradio sam to.