2 Esdras 9:1 Odgovori mi tada i reče: Pažljivo odmjeri vrijeme sebe: i kada vidiš dio prošlih znakova, koje sam rekao ti prije, 9:2 Onda ćeš shvatiti, da je to isto vreme kada je Najviši će početi posjećivati svijet koji je napravio. 9:3 Zato kad se vide zemljotresi i nemiri ljudi u svijetu: 9:4 Onda ćeš dobro shvatiti da je Svevišnji govorio o njima stvari iz dana koji su bili prije tebe, čak i od početka. 9:5 Jer kao što sve što je stvoreno na svijetu ima početak i kraj, a kraj je očit: 9:6 Tako i vremena Svevišnjeg imaju jasne početke u čudu i moćna djela, i završeci u efektima i znakovima. 9:7 I svaki koji će se spasiti i moći će pobjeći svojim djela i vjerom u koju ste vjerovali, 9:8 Sačuvaću se od navedenih pogibelji i videće spasenje svoje u njemu zemlju moju i unutar svojih granica, jer sam ih posvetio sebi od početak. 9:9 Tada će oni biti u žalosnom slučaju, koji su sada zloupotrebili moje puteve; i oni koji su ih bez obzira na to odbacili, boraviće u mukama. 9:10 Jer oni koji su u životu primili blagodati, a mene nisu poznali; 9:11 I oni koji su se gnušali mog zakona, dok su još imali slobodu, i kada do sada im je mesto pokajanja bilo otvoreno, ne shvaćeno, ali prezirao ga; 9:12 Isti to mora znati nakon smrti od bola. 9:13 I zato ne budi radoznao kako će bezbožnici biti kažnjeni, i kada: ali pitaj kako će se spasti pravednik čiji je svijet, i za koga je svijet stvoren. 9:14 Tada sam odgovorio i rekao: 9:15 Rekao sam ranije, i sada govori, i govorit ću to i kasnije, da je mnogo više onih koji će propasti, nego onih koji će biti spašen: 9:16 Kao što je talas veći od kapi. 9:17 A on mi odgovori govoreći: kakvo je polje, takvo je i sjeme; kakvo je cvijeće, takve su i boje; kakav je radnik, takav je i posao; i kakav je vinogradar sam, takav je i njegov i stočarstvo: jer je to bilo vreme sveta. 9:18 I sada kada sam pripremio svet, koji još nije stvoren, čak ni za njih da živim u tom sadašnjem životu, niko nije govorio protiv mene. 9:19 Jer tada su se svi pokoravali, a sada način na koji su stvoreni u ovom svijetu koji je stvoren su pokvareni vječnim sjemenom, i a zakona koji je nedokučiv osloboditi sebe. 9:20 Tako sam razmatrao svet, i gle, postojala je opasnost zbog uređaja koji su u njega ušli. 9:21 I vidjeh, i mnogo ga poštedih, i sačuvah mi grožđe grozd, i biljka velikog naroda. 9:22 Neka onda propadne mnoštvo koje se uzalud rodilo; i pusti moje grožđe čuvaj se i moja biljka; jer sam ga uz veliki trud učinio savršenim. 9:23 Ipak, ako prestaneš još sedam dana, (ali ćeš ne brzo u njima, 9:24 Ali idite u polje cvijeća, gdje nije izgrađena kuća, i jedite samo poljsko cvijeće; ne okusite meso, ne pijte vino, ali jedite cvijeće samo ;) 9:25 I molite se neprestano Svevišnjem, tada ću doći i razgovarati s njim te. 9:26 Tako sam otišao u polje koje se zove Ardat, kao i on naredio mi je; i tamo sam sedeo među cvećem i jeo sam poljskog bilja, a meso istih me zadovoljilo. 9:27 Posle sedam dana sedoh na travu, i srce mi se uznemiri u meni, kao i prije: 9:28 I otvorih usta svoja, i počeh govoriti pred Svevišnjim, i rekoh: 9:29 Gospode, ti koji nam se pokazuješ, pokazan si našim očevi u pustinji, na mjestu gdje niko ne gazi, u jalovini mestu, kada su izašli iz Egipta. 9:30 A ti si govorio govoreći: Čuj me, Izraele! i zapazi moje riječi, ti seme od Jacoba. 9:31 Jer, evo, ja sijem svoj zakon u vas, i on će donijeti plod u vama, i u njemu ćete biti počašćeni dovijeka. 9:32 Ali naši očevi, koji su primili zakon, ne držaše ga i ne držaše ga naredbe tvoje: i premda ni plod zakona tvoga nije nestao mogao, jer je bio tvoj; 9:33 Ali oni koji su to primili poginuše, jer ono što ne sačuvaše bilo posijano u njima. 9:34 I, evo, običaj je, kada zemlja primi sjeme, ili more brod, ili bilo koje plovilo meso ili piće, ono što je stradalo u čemu bilo je posijano ili bačeno u, 9:35 I ono što je posejano, ili bačeno u to, ili primljeno, radi propasti i ne ostaje s nama; ali s nama se nije tako dogodilo. 9:36 Jer mi koji smo primili zakon propadamo grijehom, a i srce naše koja ga je primila 9:37 Bez obzira na to, zakon ne nestaje, nego ostaje u svojoj sili. 9:38 I kada sam govorio ove stvari u svom srcu, pogledao sam unazad svojim očima, a s desne strane vidjeh ženu, i gle, tuguje i plače sa velikim glasom, i bila je jako ožalošćena u srcu, a njena odjeća bila je rentu, a na glavi joj je bio pepeo. 9:39 Onda sam pustio svoje misli da sam bio unutra i okrenuo me njoj, 9:40 I reče joj: Zašto plačeš? zašto si tako tužan tvoj um? 9:41 A ona mi reče: Gospodine, pusti me da se oplakujem, i dodaj moju tugu, jer sam jako uznemiren u svom umu i veoma sam doveden nisko. 9:42 I rekoh joj: Šta ti je? reci mi. 9:43 Ona mi reče: Ja sam tvoja sluškinja bila nerotkinja i nisam imala djeteta, iako sam imala muža trideset godina, 9:44 I tih trideset godina ništa drugo nisam radio dan i noć, i svaki sat, ali učini moju, molitvu Svevišnjem. 9:45 Poslije trideset godina Bog me je uslišio, sluškinju tvoju, pogledao moju nesreću, razmotrio moju nevolju i dao mi sina: i bio sam veoma sretan zbog njega, tako da bio je i moj muž, i svi moji susjedi: i odali smo veliku čast Svemogućem. 9:46 I hranio sam ga velikim trudom. 9:47 Dakle, kada je odrastao, i kada je došao trenutak da ima ženu, ja napravio gozbu.