2 Esdras
9:1 Odgovori mi tada i reče: Pažljivo odmjeri vrijeme
sebe: i kada vidiš dio prošlih znakova, koje sam rekao
ti prije,
9:2 Onda ćeš shvatiti, da je to isto vreme kada je
Najviši će početi posjećivati svijet koji je napravio.
9:3 Zato kad se vide zemljotresi i nemiri ljudi
u svijetu:
9:4 Onda ćeš dobro shvatiti da je Svevišnji govorio o njima
stvari iz dana koji su bili prije tebe, čak i od početka.
9:5 Jer kao što sve što je stvoreno na svijetu ima početak i kraj,
a kraj je očit:
9:6 Tako i vremena Svevišnjeg imaju jasne početke u čudu
i moćna djela, i završeci u efektima i znakovima.
9:7 I svaki koji će se spasiti i moći će pobjeći svojim
djela i vjerom u koju ste vjerovali,
9:8 Sačuvaću se od navedenih pogibelji i videće spasenje svoje u njemu
zemlju moju i unutar svojih granica, jer sam ih posvetio sebi od
početak.
9:9 Tada će oni biti u žalosnom slučaju, koji su sada zloupotrebili moje puteve; i
oni koji su ih bez obzira na to odbacili, boraviće u mukama.
9:10 Jer oni koji su u životu primili blagodati, a mene nisu poznali;
9:11 I oni koji su se gnušali mog zakona, dok su još imali slobodu, i kada
do sada im je mesto pokajanja bilo otvoreno, ne shvaćeno, ali
prezirao ga;
9:12 Isti to mora znati nakon smrti od bola.
9:13 I zato ne budi radoznao kako će bezbožnici biti kažnjeni, i
kada: ali pitaj kako će se spasti pravednik čiji je svijet,
i za koga je svijet stvoren.
9:14 Tada sam odgovorio i rekao:
9:15 Rekao sam ranije, i sada govori, i govorit ću to i kasnije,
da je mnogo više onih koji će propasti, nego onih koji će
biti spašen:
9:16 Kao što je talas veći od kapi.
9:17 A on mi odgovori govoreći: kakvo je polje, takvo je i sjeme;
kakvo je cvijeće, takve su i boje; kakav je radnik,
takav je i posao; i kakav je vinogradar sam, takav je i njegov
i stočarstvo: jer je to bilo vreme sveta.
9:18 I sada kada sam pripremio svet, koji još nije stvoren, čak ni za njih
da živim u tom sadašnjem životu, niko nije govorio protiv mene.
9:19 Jer tada su se svi pokoravali, a sada način na koji su stvoreni
u ovom svijetu koji je stvoren su pokvareni vječnim sjemenom, i a
zakona koji je nedokučiv osloboditi sebe.
9:20 Tako sam razmatrao svet, i gle, postojala je opasnost zbog
uređaja koji su u njega ušli.
9:21 I vidjeh, i mnogo ga poštedih, i sačuvah mi grožđe
grozd, i biljka velikog naroda.
9:22 Neka onda propadne mnoštvo koje se uzalud rodilo; i pusti moje grožđe
čuvaj se i moja biljka; jer sam ga uz veliki trud učinio savršenim.
9:23 Ipak, ako prestaneš još sedam dana, (ali ćeš
ne brzo u njima,
9:24 Ali idite u polje cvijeća, gdje nije izgrađena kuća, i jedite samo
poljsko cvijeće; ne okusite meso, ne pijte vino, ali jedite cvijeće
samo ;)
9:25 I molite se neprestano Svevišnjem, tada ću doći i razgovarati s njim
te.
9:26 Tako sam otišao u polje koje se zove Ardat, kao i on
naredio mi je; i tamo sam sedeo među cvećem i jeo sam
poljskog bilja, a meso istih me zadovoljilo.
9:27 Posle sedam dana sedoh na travu, i srce mi se uznemiri u meni,
kao i prije:
9:28 I otvorih usta svoja, i počeh govoriti pred Svevišnjim, i rekoh:
9:29 Gospode, ti koji nam se pokazuješ, pokazan si našim
očevi u pustinji, na mjestu gdje niko ne gazi, u jalovini
mestu, kada su izašli iz Egipta.
9:30 A ti si govorio govoreći: Čuj me, Izraele! i zapazi moje riječi, ti seme
od Jacoba.
9:31 Jer, evo, ja sijem svoj zakon u vas, i on će donijeti plod u vama, i
u njemu ćete biti počašćeni dovijeka.
9:32 Ali naši očevi, koji su primili zakon, ne držaše ga i ne držaše ga
naredbe tvoje: i premda ni plod zakona tvoga nije nestao
mogao, jer je bio tvoj;
9:33 Ali oni koji su to primili poginuše, jer ono što ne sačuvaše
bilo posijano u njima.
9:34 I, evo, običaj je, kada zemlja primi sjeme, ili more
brod, ili bilo koje plovilo meso ili piće, ono što je stradalo u čemu
bilo je posijano ili bačeno u,
9:35 I ono što je posejano, ili bačeno u to, ili primljeno, radi
propasti i ne ostaje s nama; ali s nama se nije tako dogodilo.
9:36 Jer mi koji smo primili zakon propadamo grijehom, a i srce naše
koja ga je primila
9:37 Bez obzira na to, zakon ne nestaje, nego ostaje u svojoj sili.
9:38 I kada sam govorio ove stvari u svom srcu, pogledao sam unazad svojim očima,
a s desne strane vidjeh ženu, i gle, tuguje i plače
sa velikim glasom, i bila je jako ožalošćena u srcu, a njena odjeća bila je
rentu, a na glavi joj je bio pepeo.
9:39 Onda sam pustio svoje misli da sam bio unutra i okrenuo me njoj,
9:40 I reče joj: Zašto plačeš? zašto si tako tužan
tvoj um?
9:41 A ona mi reče: Gospodine, pusti me da se oplakujem, i
dodaj moju tugu, jer sam jako uznemiren u svom umu i veoma sam doveden
nisko.
9:42 I rekoh joj: Šta ti je? reci mi.
9:43 Ona mi reče: Ja sam tvoja sluškinja bila nerotkinja i nisam imala djeteta,
iako sam imala muža trideset godina,
9:44 I tih trideset godina ništa drugo nisam radio dan i noć, i svaki sat,
ali učini moju, molitvu Svevišnjem.
9:45 Poslije trideset godina Bog me je uslišio, sluškinju tvoju, pogledao moju nesreću,
razmotrio moju nevolju i dao mi sina: i bio sam veoma sretan zbog njega, tako da
bio je i moj muž, i svi moji susjedi: i odali smo veliku čast
Svemogućem.
9:46 I hranio sam ga velikim trudom.
9:47 Dakle, kada je odrastao, i kada je došao trenutak da ima ženu, ja
napravio gozbu.