2 Esdras 6:1 I reče mi: U početku, kada je zemlja stvorena, prije granice svijeta su stajale, ili su vjetrovi ikada duvali, 6:2 Prije nego što je zagrmio i osvijetlio, ili ikada temelji raja bili položeni, 6:3 Prije nego što je lijepo cvijeće bilo viđeno, ili ikad, pokretne moći uspostavljen, prije nego što se okupilo nebrojeno mnoštvo anđela zajedno, 6:4 Ili su ikada visine vazduha bile podignute, pre mera nebeski svod je dobio ime, ili su ikada dimnjaci u Sionu bili vrući, 6:5 I pre nego što su sadašnje godine tražene, i ili ikada izumi oni koji su se sada okrenuli grijehu, prije nego što su bili zapečaćeni koji jesu skupio vjeru za blago: 6:6 Tada sam razmotrio ove stvari, i sve je postalo kroz mene sami, i ni kroz koga drugog: i po meni će biti okončani, i po niko drugi. 6:7 Tada odgovorim i rekoh: Šta će biti rastanak? puta? ili kada će biti kraj prvog i njegov početak to slijedi? 6:8 I reče mi: Od Abrahama do Izaka, kad su Jakov i Isav bili rođena od njega, Jakovljeva ruka je prvo držala petu Ezava. 6:9 Jer Isav je kraj svijeta, a Jakov je početak toga followeth. 6:10 Čovjekova ruka je između pete i ruke: drugo pitanje, Esdras, ne traži od tebe. 6:11 Odgovorih tada i rekoh: Gospode koji nosiš vlast, ako sam našao milost u tvojim ocima, 6:12 Molim te, pokaži svom sluzi kraj znakova svojih, od kojih si rastala me sinoć. 6:13 On odgovori i reče mi: Ustani na noge i čuj a moćan glas. 6:14 I to će biti kao veliki pokret; ali mesto gde si postolje se ne pomera. 6:15 I zato, kada govori, ne bojte se, jer je reč od kraj, i temelj zemlje se razume. 6:16 A zašto? jer govor ovih stvari drhti i potresa se: jer ono zna da se kraj ovih stvari mora promijeniti. 6:17 I dogodi se da kad to čuh ustadoh na noge, i poslušao, i gle, bio je glas koji je govorio, i zvuk to je bilo kao šum mnogih voda. 6:18 I reče: Evo dolaze dani da ću se početi približavati, i da posjetim one koji žive na zemlji, 6:19 I počeće da ih ispituje šta su oni koji su povredili nepravedno svojom nepravednošću, i kada je nevolja Sionska biće ispunjeni; 6:20 I kada će svijet, koji će početi nestajati, biti gotov, onda ću pokazati ove znakove: knjige će se otvoriti pred nebeski svod, i videće sve zajedno: 6:21 I djeca od godinu dana govoriće svojim glasovima, žene sa djetetom će roditi neblagovremenu djecu od tri ili četiri mjeseca stari, i oni će živjeti i biti podignuti. 6:22 I odjednom će se zasijana mesta pokazati nezasijanima, puna skladišta iznenada će se naći prazno: 6:23 I truba će dati zvuk, koji kad svaki čuje, oni odjednom će se uplašiti. 6:24 U to vreme prijatelji će se boriti jedni protiv drugih kao neprijatelji, i zemlja će stajati u strahu s onima koji žive u njoj, izvorima od fontana će stajati, i za tri sata neće trči. 6:25 Ko god ostane od svega ovoga što sam ti rekao, pobjeći će, i vidi moje spasenje i kraj tvoga svijeta. 6:26 I videće to ljudi koji budu primljeni, koji nisu okusili smrt od njihovog rođenja: i srca stanovnika će se promijeniti, i pretvorio u drugo značenje. 6:27 Jer će se zlo ugasiti, i prijevara će se ugasiti. 6:28 Što se tiče vjere, ona će procvjetati, pokvarenost će biti pobijeđena, i istina, koja je tako dugo bila bez ploda, biće objavljena. 6:29 I kad je razgovarao sa mnom, gle, ja sam malo-malo gledao njega pred kojim sam stajao. 6:30 I ove mi riječi reče; Došao sam da ti pokažem vrijeme noć koja dolazi. 6:31 Ako se budeš molio još više i ponovo postio sedam dana, reći ću ti veće stvari po danu nego što sam čuo. 6:32 Jer se glas tvoj čuje pred Svevišnjim, jer je Moćni vidio tvoje pravedno postupanje, on je vidio i tvoju čednost koju imaš imao još od svoje mladosti. 6:33 I zato me posla da ti pokažem sve ove stvari i da kažem tebi, utješi se i ne boj se 6:34 I ne žurite sa prošlim vremenima, da mislite isprazne stvari, to nemoj žuriti od posljednjih vremena. 6:35 I dogodi se posle toga, da opet plakah i postih sedam dana na sličan način, da ispunim tri sedmice koje mi je rekao. 6:36 I u osmoj noći moje srce se ponovo uznemiri u meni, i počeh govoriti pred Svevišnjim. 6:37 Jer je moj duh bio veoma zapaljen, i moja duša je bila u nevolji. 6:38 I rekoh, Gospode, ti si govorio od početka stvaranja, čak i prvog dana, i tako rekao; Neka budu stvoreni nebo i zemlja; i tvoja riječ je bila savršeno djelo. 6:39 I tada je bio duh, i tama i tišina su bili sa svih strana; zvuk ljudskog glasa još nije bio formiran. 6:40 Tada si naredio da lepo svetlo izađe iz svojih blaga, da tvoj rad bi se mogao pojaviti. 6:41 Drugog dana stvorio si duh nebeskog svoda, i naredio da se razdvoji i da napravi podjelu između vode, da jedan dio može popeti, a drugi ostati ispod. 6:42 Trećeg dana si naredio da se sakupi voda u sedmom dijelu zemlje: šest tapsa si osušio i sačuvao njih, s namjerom da neke od njih Bog posadi i obradi mogao bi ti poslužiti. 6:43 Jer čim je tvoja reč izašla, delo je obavljeno. 6:44 Jer odmah beše veliki i nebrojeni plodovi, i mnogi i ronioci užici za ukus, i cvijeće nepromjenjive boje, i mirisi divnog mirisa: i to je učinjeno treći dan. 6:45 Četvrtog dana si naredio da sunce zasija, i mjesec joj daje svjetlost, a zvijezde treba da budu u redu: 6:46 I dade im nalog da služe ljudima, što je trebalo učiniti. 6:47 Petog dana si rekao sedmom dijelu, gdje vode bili okupljeni da bi trebalo da donese živa bića, ptice i ribe: i tako se dogodilo. 6:48 Jer nijema voda i bez života iznedrila je živa bića na svome zapovest Božja, da svi ljudi hvale čudesna dela tvoja. 6:49 Onda si odredio dva živa bića, ono koje si nazvao Henoh i drugi Levijatan; 6:50 I odvojio jedno od drugog: za sedmi dio, naime, gde se voda skupila, možda ih oboje ne drži. 6:51 Enohu si dao jedan dio, koji se osušio treći dan, treba da živi u istom delu, gde je hiljadu brda: 6:52 Ali Levijatanu si dao sedmi dio, naime, vlažan; i čuvao si ga da ga pojedu koga hoćeš i kada. 6:53 Šestog dana dao si zapovijed zemlji, to prije tebi bi trebalo da donese zveri, stoku i gmizavce: 6:54 A nakon ovih i Adama, koga si učinio gospodarom svih svojih stvorenja: od njega smo svi mi, a i ljudi koje si ti izabrao. 6:55 Sve ovo rekoh pred tobom, Gospode, jer si ti stvorio svet za naše dobro 6:56 Što se tiče drugih ljudi, koji takođe dolaze od Adama, ti si to rekao oni su ništa, nego su kao pljuvački: i uporedili su se sa obilje ih do kapi koja padne sa posude. 6:57 A sada, Gospode, gle, ovi neznabošci, koji su oduvek bili na glasu kao ništa, počeli su da nam gospodare i da nas proždiru. 6:58 Ali mi narod tvoj, koje si nazvao svojim prvencem, svojim jedinim rođeni, i tvoj žarki ljubavnik, predani su u njihove ruke. 6:59 Ako je svijet sada stvoren radi nas, zašto ne posjedujemo naslijeđe sa svijetom? koliko će ovo trajati?