2 Esdras
6:1 I reče mi: U početku, kada je zemlja stvorena, prije
granice svijeta su stajale, ili su vjetrovi ikada duvali,
6:2 Prije nego što je zagrmio i osvijetlio, ili ikada temelji raja
bili položeni,
6:3 Prije nego što je lijepo cvijeće bilo viđeno, ili ikad, pokretne moći
uspostavljen, prije nego što se okupilo nebrojeno mnoštvo anđela
zajedno,
6:4 Ili su ikada visine vazduha bile podignute, pre mera
nebeski svod je dobio ime, ili su ikada dimnjaci u Sionu bili vrući,
6:5 I pre nego što su sadašnje godine tražene, i ili ikada izumi
oni koji su se sada okrenuli grijehu, prije nego što su bili zapečaćeni koji jesu
skupio vjeru za blago:
6:6 Tada sam razmotrio ove stvari, i sve je postalo kroz mene
sami, i ni kroz koga drugog: i po meni će biti okončani, i po
niko drugi.
6:7 Tada odgovorim i rekoh: Šta će biti rastanak?
puta? ili kada će biti kraj prvog i njegov početak
to slijedi?
6:8 I reče mi: Od Abrahama do Izaka, kad su Jakov i Isav bili
rođena od njega, Jakovljeva ruka je prvo držala petu Ezava.
6:9 Jer Isav je kraj svijeta, a Jakov je početak toga
followeth.
6:10 Čovjekova ruka je između pete i ruke: drugo pitanje,
Esdras, ne traži od tebe.
6:11 Odgovorih tada i rekoh: Gospode koji nosiš vlast, ako sam našao
milost u tvojim ocima,
6:12 Molim te, pokaži svom sluzi kraj znakova svojih, od kojih si
rastala me sinoć.
6:13 On odgovori i reče mi: Ustani na noge i čuj a
moćan glas.
6:14 I to će biti kao veliki pokret; ali mesto gde si
postolje se ne pomera.
6:15 I zato, kada govori, ne bojte se, jer je reč od
kraj, i temelj zemlje se razume.
6:16 A zašto? jer govor ovih stvari drhti i potresa se: jer
ono zna da se kraj ovih stvari mora promijeniti.
6:17 I dogodi se da kad to čuh ustadoh na noge, i
poslušao, i gle, bio je glas koji je govorio, i zvuk
to je bilo kao šum mnogih voda.
6:18 I reče: Evo dolaze dani da ću se početi približavati, i
da posjetim one koji žive na zemlji,
6:19 I počeće da ih ispituje šta su oni koji su povredili
nepravedno svojom nepravednošću, i kada je nevolja Sionska
biće ispunjeni;
6:20 I kada će svijet, koji će početi nestajati, biti gotov,
onda ću pokazati ove znakove: knjige će se otvoriti pred
nebeski svod, i videće sve zajedno:
6:21 I djeca od godinu dana govoriće svojim glasovima, žene
sa djetetom će roditi neblagovremenu djecu od tri ili četiri mjeseca
stari, i oni će živjeti i biti podignuti.
6:22 I odjednom će se zasijana mesta pokazati nezasijanima, puna skladišta
iznenada će se naći prazno:
6:23 I truba će dati zvuk, koji kad svaki čuje, oni
odjednom će se uplašiti.
6:24 U to vreme prijatelji će se boriti jedni protiv drugih kao neprijatelji, i
zemlja će stajati u strahu s onima koji žive u njoj, izvorima
od fontana će stajati, i za tri sata neće
trči.
6:25 Ko god ostane od svega ovoga što sam ti rekao, pobjeći će,
i vidi moje spasenje i kraj tvoga svijeta.
6:26 I videće to ljudi koji budu primljeni, koji nisu okusili smrt
od njihovog rođenja: i srca stanovnika će se promijeniti, i
pretvorio u drugo značenje.
6:27 Jer će se zlo ugasiti, i prijevara će se ugasiti.
6:28 Što se tiče vjere, ona će procvjetati, pokvarenost će biti pobijeđena, i
istina, koja je tako dugo bila bez ploda, biće objavljena.
6:29 I kad je razgovarao sa mnom, gle, ja sam malo-malo gledao
njega pred kojim sam stajao.
6:30 I ove mi riječi reče; Došao sam da ti pokažem vrijeme
noć koja dolazi.
6:31 Ako se budeš molio još više i ponovo postio sedam dana, reći ću ti
veće stvari po danu nego što sam čuo.
6:32 Jer se glas tvoj čuje pred Svevišnjim, jer je Moćni vidio
tvoje pravedno postupanje, on je vidio i tvoju čednost koju imaš
imao još od svoje mladosti.
6:33 I zato me posla da ti pokažem sve ove stvari i da kažem
tebi, utješi se i ne boj se
6:34 I ne žurite sa prošlim vremenima, da mislite isprazne stvari, to
nemoj žuriti od posljednjih vremena.
6:35 I dogodi se posle toga, da opet plakah i postih sedam dana
na sličan način, da ispunim tri sedmice koje mi je rekao.
6:36 I u osmoj noći moje srce se ponovo uznemiri u meni, i počeh
govoriti pred Svevišnjim.
6:37 Jer je moj duh bio veoma zapaljen, i moja duša je bila u nevolji.
6:38 I rekoh, Gospode, ti si govorio od početka stvaranja,
čak i prvog dana, i tako rekao; Neka budu stvoreni nebo i zemlja; i
tvoja riječ je bila savršeno djelo.
6:39 I tada je bio duh, i tama i tišina su bili sa svih strana;
zvuk ljudskog glasa još nije bio formiran.
6:40 Tada si naredio da lepo svetlo izađe iz svojih blaga, da
tvoj rad bi se mogao pojaviti.
6:41 Drugog dana stvorio si duh nebeskog svoda, i
naredio da se razdvoji i da napravi podjelu između
vode, da jedan dio može popeti, a drugi ostati ispod.
6:42 Trećeg dana si naredio da se sakupi voda
u sedmom dijelu zemlje: šest tapsa si osušio i sačuvao
njih, s namjerom da neke od njih Bog posadi i obradi
mogao bi ti poslužiti.
6:43 Jer čim je tvoja reč izašla, delo je obavljeno.
6:44 Jer odmah beše veliki i nebrojeni plodovi, i mnogi i
ronioci užici za ukus, i cvijeće nepromjenjive boje, i
mirisi divnog mirisa: i to je učinjeno treći dan.
6:45 Četvrtog dana si naredio da sunce zasija, i
mjesec joj daje svjetlost, a zvijezde treba da budu u redu:
6:46 I dade im nalog da služe ljudima, što je trebalo učiniti.
6:47 Petog dana si rekao sedmom dijelu, gdje vode
bili okupljeni da bi trebalo da donese živa bića, ptice i
ribe: i tako se dogodilo.
6:48 Jer nijema voda i bez života iznedrila je živa bića na svome
zapovest Božja, da svi ljudi hvale čudesna dela tvoja.
6:49 Onda si odredio dva živa bića, ono koje si nazvao
Henoh i drugi Levijatan;
6:50 I odvojio jedno od drugog: za sedmi dio, naime,
gde se voda skupila, možda ih oboje ne drži.
6:51 Enohu si dao jedan dio, koji se osušio treći dan,
treba da živi u istom delu, gde je hiljadu brda:
6:52 Ali Levijatanu si dao sedmi dio, naime, vlažan; i
čuvao si ga da ga pojedu koga hoćeš i kada.
6:53 Šestog dana dao si zapovijed zemlji, to prije
tebi bi trebalo da donese zveri, stoku i gmizavce:
6:54 A nakon ovih i Adama, koga si učinio gospodarom svih svojih stvorenja:
od njega smo svi mi, a i ljudi koje si ti izabrao.
6:55 Sve ovo rekoh pred tobom, Gospode, jer si ti stvorio
svet za naše dobro
6:56 Što se tiče drugih ljudi, koji takođe dolaze od Adama, ti si to rekao
oni su ništa, nego su kao pljuvački: i uporedili su se sa
obilje ih do kapi koja padne sa posude.
6:57 A sada, Gospode, gle, ovi neznabošci, koji su oduvek bili na glasu kao
ništa, počeli su da nam gospodare i da nas proždiru.
6:58 Ali mi narod tvoj, koje si nazvao svojim prvencem, svojim jedinim
rođeni, i tvoj žarki ljubavnik, predani su u njihove ruke.
6:59 Ako je svijet sada stvoren radi nas, zašto ne posjedujemo
naslijeđe sa svijetom? koliko će ovo trajati?