2 Esdras 3:1 Tridesete godine nakon propasti grada bio sam u Vavilonu, i ležao uznemiren na mom krevetu, a misli su mi se vrtele nad srcem: 3:2 Jer vidjeh pustoš Sionsku i bogatstvo onih koji su živjeli Babilon. 3:3 I moj duh se tako potresao, tako da sam počeo da govorim reči pune strah od Svevišnjeg, i rekao: 3:4 Gospode, koji vladaš, rekao si na početku, kada si posadi zemlju, i to sam, i naredio ljudima, 3:5 I dade telo Adamu bez duše, koje je delo ruke tvoje, i udahnuo si u njega dah života, i on je bio živjeli prije tebe. 3:6 I vodiš ga u raj koji je zasadila desnica tvoja, prije nego što se zemlja pojavila. 3:7 I ti si mu dao zapovest da voli put svoj prestupio, i odmah si odredio smrt u njemu i njegovom generacije, od kojih su proizašle nacije, plemena, ljudi i plemena broj. 3:8 I svaki je narod hodio po svojoj volji, i činio divne stvari pred tobom i prezreo tvoje zapovesti. 3:9 I opet si vremenom doveo potop na one koji nastanili u svijetu i uništili ih. 3:10 I dogodi se u svakom od njih, da kao što je Adamu bila smrt, takva je bila poplava na ove. 3:11 Ipak jednog od njih si ostavio, naime, Noja sa svojim domom, od kojih su došli svi pravednici. 3:12 I dogodi se, kada su oni koji su živjeli na zemlji počeli množili, i stekli im mnogo djece, i bili su veliki narod, ponovo su počeli da budu bezbožniji od prvih. 3:13 Sada kada su živeli tako zle pre tebe, ti si izabrao čovjek od njih koji se zvao Abraham. 3:14 Njega si volio, i samo njemu si pokazao svoju volju: 3:15 I sklopio s njim vječni savez, obećavajući mu da ćeš nikada ne bi napustio svoje potomstvo. 3:16 I njemu si dao Isaka, a Izaku si dao i Jakova i Ezava. Što se tiče Jakova, ti si ga odabrao sebi, i stavio ga od Izava: i tako je Jakov postao veliko mnoštvo. 3:17 I dogodi se da kad izvedeš njegovo potomstvo iz Egipta, ti doveo ih je na goru Sinaj. 3:18 I sagnuvši nebesa, učvrstio si zemlju, pokrenuo čitavu svijet, i zadrhtao dubine, i uznemirio ljude toga Dob. 3:19 I slava tvoja prođe kroz četiri vrata, ognjena i zemljotresna i vjetra i hladnoće; da bi mogao dati zakon sjemenu Jakova, i marljivost naraštaju Izraela. 3:20 Pa ipak im nisi oduzeo zlo srce, da tvoj zakon može doneti plod u njima. 3:21 Jer je prvi Adam koji je nosio zlo srce prestupio i bio prebroditi; i neka budu svi oni koji su od njega rođeni. 3:22 Tako je nemoć postala trajna; i zakon (također) u srcu ljudi sa zloćudnošću korena; tako da je dobro otišlo daleko, a zlo je i dalje boravilo. 3:23 Tako su vremena prošla, a godine su se završile: tada zar si podigao slugu, zvanog David: 3:24 Kome si naredio da sagradi grad imenu tvome i da prinese tamjan i poklone tebi u njemu. 3:25 Kad se to učini mnogo godina, napustiše oni koji su nastanjivali grad ti, 3:26 I u svemu je činio kao što su činili Adam i svi njegovi naraštaji: jer imali su i zlo srce: 3:27 I tako si predao svoj grad u ruke svojih neprijatelja. 3:28 Da li su onda njihova dela bolja od onih koji žive u Vavilonu? dakle imaju vlast nad Sionom? 3:29 Jer kada sam došao tamo i video bezbožnosti bez broja, onda moje Duša je u ovoj tridesetoj godini vidjela mnoge zlotvore, tako da mi je srce zatajilo ja. 3:30 Jer sam vidio kako ih trpiš da griješe, i poštedio si zle izvršioce: i uništio si svoj narod, i sačuvao svoje neprijatelje, a nije to označio. 3:31 Ne sećam se kako se može ostaviti ovaj put: jesu li oni onda iz Babilona bolje od onih sa Siona? 3:32 Ili ima li još nekog naroda koji te poznaje osim Izraela? ili šta naraštaj je tako vjerovao tvojim savezima kao Jakov? 3:33 A ipak se njihova nagrada ne pojavljuje, i njihov trud nema ploda, jer Prošao sam tu i tamo kroz neznabošce, i vidim da teku u bogatstvu i ne razmišljaj o zapovestima svojim. 3:34 Odmeri, dakle, našu zloću sada na vagi, a i njihovu koji žive u svetu; i tako se tvoje ime neće naći nigdje osim u Izrael. 3:35 Ili kada oni koji žive na zemlji nisu sagrešili? tvoj vid? ili koji su ljudi tako držali tvoje zapovijesti? 3:36 Naći ćeš da je Izrael po imenu držao tvoje propise; ali ne paganski.