2 Esdras
3:1 Tridesete godine nakon propasti grada bio sam u Vavilonu, i
ležao uznemiren na mom krevetu, a misli su mi se vrtele nad srcem:
3:2 Jer vidjeh pustoš Sionsku i bogatstvo onih koji su živjeli
Babilon.
3:3 I moj duh se tako potresao, tako da sam počeo da govorim reči pune
strah od Svevišnjeg, i rekao:
3:4 Gospode, koji vladaš, rekao si na početku, kada si
posadi zemlju, i to sam, i naredio ljudima,
3:5 I dade telo Adamu bez duše, koje je delo
ruke tvoje, i udahnuo si u njega dah života, i on je bio
živjeli prije tebe.
3:6 I vodiš ga u raj koji je zasadila desnica tvoja,
prije nego što se zemlja pojavila.
3:7 I ti si mu dao zapovest da voli put svoj
prestupio, i odmah si odredio smrt u njemu i njegovom
generacije, od kojih su proizašle nacije, plemena, ljudi i plemena
broj.
3:8 I svaki je narod hodio po svojoj volji, i činio divne stvari
pred tobom i prezreo tvoje zapovesti.
3:9 I opet si vremenom doveo potop na one koji
nastanili u svijetu i uništili ih.
3:10 I dogodi se u svakom od njih, da kao što je Adamu bila smrt, takva je bila
poplava na ove.
3:11 Ipak jednog od njih si ostavio, naime, Noja sa svojim domom,
od kojih su došli svi pravednici.
3:12 I dogodi se, kada su oni koji su živjeli na zemlji počeli
množili, i stekli im mnogo djece, i bili su veliki narod,
ponovo su počeli da budu bezbožniji od prvih.
3:13 Sada kada su živeli tako zle pre tebe, ti si izabrao
čovjek od njih koji se zvao Abraham.
3:14 Njega si volio, i samo njemu si pokazao svoju volju:
3:15 I sklopio s njim vječni savez, obećavajući mu da ćeš
nikada ne bi napustio svoje potomstvo.
3:16 I njemu si dao Isaka, a Izaku si dao i Jakova
i Ezava. Što se tiče Jakova, ti si ga odabrao sebi, i stavio ga od Izava:
i tako je Jakov postao veliko mnoštvo.
3:17 I dogodi se da kad izvedeš njegovo potomstvo iz Egipta, ti
doveo ih je na goru Sinaj.
3:18 I sagnuvši nebesa, učvrstio si zemlju, pokrenuo čitavu
svijet, i zadrhtao dubine, i uznemirio ljude toga
Dob.
3:19 I slava tvoja prođe kroz četiri vrata, ognjena i zemljotresna i
vjetra i hladnoće; da bi mogao dati zakon sjemenu
Jakova, i marljivost naraštaju Izraela.
3:20 Pa ipak im nisi oduzeo zlo srce, da tvoj zakon
može doneti plod u njima.
3:21 Jer je prvi Adam koji je nosio zlo srce prestupio i bio
prebroditi; i neka budu svi oni koji su od njega rođeni.
3:22 Tako je nemoć postala trajna; i zakon (također) u srcu
ljudi sa zloćudnošću korena; tako da je dobro otišlo
daleko, a zlo je i dalje boravilo.
3:23 Tako su vremena prošla, a godine su se završile: tada
zar si podigao slugu, zvanog David:
3:24 Kome si naredio da sagradi grad imenu tvome i da prinese
tamjan i poklone tebi u njemu.
3:25 Kad se to učini mnogo godina, napustiše oni koji su nastanjivali grad
ti,
3:26 I u svemu je činio kao što su činili Adam i svi njegovi naraštaji: jer
imali su i zlo srce:
3:27 I tako si predao svoj grad u ruke svojih neprijatelja.
3:28 Da li su onda njihova dela bolja od onih koji žive u Vavilonu?
dakle imaju vlast nad Sionom?
3:29 Jer kada sam došao tamo i video bezbožnosti bez broja, onda moje
Duša je u ovoj tridesetoj godini vidjela mnoge zlotvore, tako da mi je srce zatajilo
ja.
3:30 Jer sam vidio kako ih trpiš da griješe, i poštedio si zle
izvršioce: i uništio si svoj narod, i sačuvao svoje neprijatelje,
a nije to označio.
3:31 Ne sećam se kako se može ostaviti ovaj put: jesu li oni onda iz Babilona
bolje od onih sa Siona?
3:32 Ili ima li još nekog naroda koji te poznaje osim Izraela? ili šta
naraštaj je tako vjerovao tvojim savezima kao Jakov?
3:33 A ipak se njihova nagrada ne pojavljuje, i njihov trud nema ploda, jer
Prošao sam tu i tamo kroz neznabošce, i vidim da teku
u bogatstvu i ne razmišljaj o zapovestima svojim.
3:34 Odmeri, dakle, našu zloću sada na vagi, a i njihovu
koji žive u svetu; i tako se tvoje ime neće naći nigdje osim u
Izrael.
3:35 Ili kada oni koji žive na zemlji nisu sagrešili?
tvoj vid? ili koji su ljudi tako držali tvoje zapovijesti?
3:36 Naći ćeš da je Izrael po imenu držao tvoje propise; ali ne
paganski.