2 Korinćanima
7:1 Imajući dakle ova obećanja, ljubljeni, očistimo se
sebe od svake prljavštine tijela i duha, usavršavajući se
svetost u strahu Božijem.
7:2 Primite nas; nikome nismo povrijedili, nismo pokvarili nijednog čovjeka, jesmo
nije prevario nijednog čoveka.
7:3 Ne govorim ovo da vas osudim, jer sam ranije rekao da ste unutra
naša srca da umremo i živimo sa vama.
7:4 Velika je moja odvažnost govora prema vama, velika je moja slava za vas!
Ispunjen sam utjehom, izuzetno sam radostan u svim našim nevoljama.
7:5 Jer, kad dođosmo u Makedoniju, tijelo naše nije imalo pokoja osim mi
bili uznemireni sa svih strana; spolja su bile borbe, unutra su bili strahovi.
7:6 Ali Bog, koji tješi one koji su oboreni, utješio je nas
dolaskom Tita;
7:7 I ne samo njegovim dolaskom, nego i utjehom s kojom je bio
utješen u vama, kada nam je rekao vašu iskrenu želju, vašu žalost,
tvoj žarki um prema meni; tako da sam se više radovao.
7:8 Jer iako sam vas zažalio pismom, ne kajem se, iako jesam
pokajte se: jer vidim da vas je ista poslanica zažalila
bilo je to samo za jednu sezonu.
7:9 Sada se radujem, ne što ste bili zažaljeni, nego što ste ožalošćeni
pokajanje: jer ste bili ožalošćeni na pobožan način, da biste mogli
dobiti štetu od nas ni u čemu.
7:10 Jer božanstvena tuga čini pokajanje na spasenje za koje se ne pokaje:
ali tuga svijeta proizvodi smrt.
7:11 Jer gle, ovo isto što ste tugovali zbog bogobojaznog,
kakvu je to opreznost izazvala u vama, da, kakvo čišćenje od vas samih,
da, kakvo ogorčenje, da, kakav strah, da, kakva žestoka želja, da,
kakav žar, da, kakva osveta! U svemu ste sami sebe potvrdili
da budemo jasni po ovom pitanju.
7:12 Stoga, iako sam vam pisao, nisam to učinio za njegov cilj koji je imao
učinio krivo, niti za svoju stvar koja je stradala loše, već da je naša briga
jer bi ti se mogao pojaviti pred Bogom.
7:13 Stoga smo se utješili vašom utjehom: da, i to izuzetno
više smo se radovali zbog Titove radosti, jer je njegov duh bio osvežen
svi vi.
7:14 Jer ako sam mu se nečim pohvalio tobom, ne stidim se; ali kao
sve smo vam istinom govorili, pa i naše hvalisanje koje sam učinio
prije Tita, pronađena je istina.
7:15 I njegova unutrašnja naklonost je veća prema vama, dok on
sjeća se poslušnosti svih vas, kako ste sa strahom i trepetom
primio ga.
7:16 Stoga se radujem što imam povjerenja u vas u svemu.