2 Korinćanima
6:1 Mi vas dakle, kao radnici zajedno s njim, molimo da primite
ne uzalud Božija milost.
6:2 (Jer on kaže: Čuo sam te u vrijeme milo i u dan
spasenje sam ti pomogao: evo, sada je vrijeme prihvaćeno;
gle, sada je dan spasenja.)
6:3 Bez uvrede ni u čemu, da se ministarstvo ne krivi:
6:4 Ali u svemu odobravamo sebe kao službenike Božje, u mnogo čemu
strpljenja, u nevoljama, u potrebi, u nevoljama,
6:5 U prugama, u zatvorima, u nemirima, u trudovima, u posmatranju, u
posta;
6:6 Po čistoti, po znanju, po dugotrpljivosti, po dobroti, po Svetom
Duh, ljubavlju nelikovanom,
6:7 Rečju istine, silom Božjom, oklopom
pravednost s desne i s lijeve strane,
6:8 Častom i sramotom, zlim izvještajem i dobrim izvještajem: kao varalice,
a opet istinito;
6:9 Kao nepoznato, a ipak dobro poznato; kao umirući, a gle, živimo; as
kažnjen, a ne ubijen;
6:10 Kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a čineći mnoge bogatima; as
nemaju ništa, a posjeduju sve stvari.
6:11 O, Korinćani, naša su vam usta otvorena, naše srce je prošireno.
6:12 Niste stegnuti u nama, nego ste stegnuti u svojoj utrobi.
6:13 Sada za nadoknadu u istom, (govorim kao svojoj djeci,) budite
takođe uvećana.
6:14 Ne budite u nejednakom jaram s nevjernicima: za kakvo zajedništvo
ima li pravednosti s nepravdom? i kakvo zajedništvo ima svjetlost
sa mrakom?
6:15 I kakva je saglasnost Hrista sa Belijalom? ili koji deo ima on to
vjeruje sa nevjernikom?
6:16 I kakav sporazum ima hram Božiji sa idolima? jer vi ste
hram živoga Boga; kao što je Bog rekao, ja ću stanovati u njima, i
hodati u njima; i ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.
6:17 Zato izađite između njih i razdvojite se, govori Gospod,
i ne dirajte nečiste stvari; i ja ću te primiti,
6:18 I biće vam Otac, a vi ćete biti moji sinovi i kćeri,
govori Gospod Svemogući.