2 Korinćanima 6:1 Mi vas dakle, kao radnici zajedno s njim, molimo da primite ne uzalud Božija milost. 6:2 (Jer on kaže: Čuo sam te u vrijeme milo i u dan spasenje sam ti pomogao: evo, sada je vrijeme prihvaćeno; gle, sada je dan spasenja.) 6:3 Bez uvrede ni u čemu, da se ministarstvo ne krivi: 6:4 Ali u svemu odobravamo sebe kao službenike Božje, u mnogo čemu strpljenja, u nevoljama, u potrebi, u nevoljama, 6:5 U prugama, u zatvorima, u nemirima, u trudovima, u posmatranju, u posta; 6:6 Po čistoti, po znanju, po dugotrpljivosti, po dobroti, po Svetom Duh, ljubavlju nelikovanom, 6:7 Rečju istine, silom Božjom, oklopom pravednost s desne i s lijeve strane, 6:8 Častom i sramotom, zlim izvještajem i dobrim izvještajem: kao varalice, a opet istinito; 6:9 Kao nepoznato, a ipak dobro poznato; kao umirući, a gle, živimo; as kažnjen, a ne ubijen; 6:10 Kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a čineći mnoge bogatima; as nemaju ništa, a posjeduju sve stvari. 6:11 O, Korinćani, naša su vam usta otvorena, naše srce je prošireno. 6:12 Niste stegnuti u nama, nego ste stegnuti u svojoj utrobi. 6:13 Sada za nadoknadu u istom, (govorim kao svojoj djeci,) budite takođe uvećana. 6:14 Ne budite u nejednakom jaram s nevjernicima: za kakvo zajedništvo ima li pravednosti s nepravdom? i kakvo zajedništvo ima svjetlost sa mrakom? 6:15 I kakva je saglasnost Hrista sa Belijalom? ili koji deo ima on to vjeruje sa nevjernikom? 6:16 I kakav sporazum ima hram Božiji sa idolima? jer vi ste hram živoga Boga; kao što je Bog rekao, ja ću stanovati u njima, i hodati u njima; i ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod. 6:17 Zato izađite između njih i razdvojite se, govori Gospod, i ne dirajte nečiste stvari; i ja ću te primiti, 6:18 I biće vam Otac, a vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod Svemogući.