2 Korinćanima 4:1 Dakle, videvši da imamo ovu službu, pošto smo primili milost, mi onesvijestiti se ne; 4:2 Ali su se odrekli skrivenih stvari nepoštenja, ne ulazeći lukavost, niti lažno rukovanje Božjom riječju; ali po manifestacija istine koja se preporučuje svakom čovjeku savest pred Bogom. 4:3 Ali ako je naše jevanđelje skriveno, skriveno je onima koji su izgubljeni: 4:4 U kojima je bog ovoga svijeta zaslijepio umove onih koji ne vjerujte, da ne bi svjetlost slavnog jevanđelja Krista, koji je Božja slika, treba da im sija. 4:5 Jer ne propovijedamo sebe, nego Krista Isusa Gospoda; i mi sami tvoje sluge za ime Isusa. 4:6 Jer Bog, koji je zapovjedio svjetlosti da zasija iz tame, zasja u našim srcima, da damo svjetlost spoznaje slave Božje lice Isusa Hrista. 4:7 Ali mi imamo ovo blago u zemljanim posudama, to je preuzvišenost moć može biti od Boga, a ne od nas. 4:8 Mi smo sa svih strana uznemireni, ali nismo u nevolji; zbunjeni smo, ali ne u očaju; 4:9 Progonjeni, ali ne i napušteni; odbačen, ali ne i uništen; 4:10 Uvek noseći u telu umiranje Gospoda Isusa, to je Isusov život bi se takođe mogao očitovati u našem tijelu. 4:11 Jer mi koji živimo uvek smo predani smrti radi Isusa, to Isusov život bi se takođe mogao očitovati u našem smrtnom tijelu. 4:12 Dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama. 4:13 Mi imamo isti duh vere, kako je napisano, I vjerovao, i zato sam govorio; takođe verujemo, i stoga govoriti; 4:14 Znajući da će Onaj koji je uskrisio Gospoda Isusa podići i nas Isuse, i predstavit će nas s tobom. 4:15 Jer sve je radi vas, da obilna milost prođe zahvalnost mnogih vraća se na slavu Božju. 4:16 Zbog čega ne padamo u nesvijest; ali iako naš vanjski čovjek nestane, ipak je unutrašnji čovek se obnavlja iz dana u dan. 4:17 Jer naša laka nevolja, koja je samo za trenutak, radi za nas a daleko veća i večna težina slave; 4:18 Dok ne gledamo na stvari koje se vide, nego na stvari koje se ne vide: jer stvari koje se vide su vremenske; ali stvari koji se ne vide su večni.