2 Korinćanima
4:1 Dakle, videvši da imamo ovu službu, pošto smo primili milost, mi
onesvijestiti se ne;
4:2 Ali su se odrekli skrivenih stvari nepoštenja, ne ulazeći
lukavost, niti lažno rukovanje Božjom riječju; ali po
manifestacija istine koja se preporučuje svakom čovjeku
savest pred Bogom.
4:3 Ali ako je naše jevanđelje skriveno, skriveno je onima koji su izgubljeni:
4:4 U kojima je bog ovoga svijeta zaslijepio umove onih koji
ne vjerujte, da ne bi svjetlost slavnog jevanđelja Krista, koji je
Božja slika, treba da im sija.
4:5 Jer ne propovijedamo sebe, nego Krista Isusa Gospoda; i mi sami
tvoje sluge za ime Isusa.
4:6 Jer Bog, koji je zapovjedio svjetlosti da zasija iz tame, zasja
u našim srcima, da damo svjetlost spoznaje slave Božje
lice Isusa Hrista.
4:7 Ali mi imamo ovo blago u zemljanim posudama, to je preuzvišenost
moć može biti od Boga, a ne od nas.
4:8 Mi smo sa svih strana uznemireni, ali nismo u nevolji; zbunjeni smo, ali
ne u očaju;
4:9 Progonjeni, ali ne i napušteni; odbačen, ali ne i uništen;
4:10 Uvek noseći u telu umiranje Gospoda Isusa, to je
Isusov život bi se takođe mogao očitovati u našem tijelu.
4:11 Jer mi koji živimo uvek smo predani smrti radi Isusa, to
Isusov život bi se takođe mogao očitovati u našem smrtnom tijelu.
4:12 Dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama.
4:13 Mi imamo isti duh vere, kako je napisano, I
vjerovao, i zato sam govorio; takođe verujemo, i stoga
govoriti;
4:14 Znajući da će Onaj koji je uskrisio Gospoda Isusa podići i nas
Isuse, i predstavit će nas s tobom.
4:15 Jer sve je radi vas, da obilna milost prođe
zahvalnost mnogih vraća se na slavu Božju.
4:16 Zbog čega ne padamo u nesvijest; ali iako naš vanjski čovjek nestane, ipak je
unutrašnji čovek se obnavlja iz dana u dan.
4:17 Jer naša laka nevolja, koja je samo za trenutak, radi za nas a
daleko veća i večna težina slave;
4:18 Dok ne gledamo na stvari koje se vide, nego na stvari koje
se ne vide: jer stvari koje se vide su vremenske; ali stvari
koji se ne vide su večni.