2 Korinćanima
3:1 Da li počinjemo ponovo da se hvalimo? ili trebamo, kao neki drugi,
pohvalne poslanice vama, ili vaša pohvalna pisma?
3:2 Vi ste naša poslanica zapisana u našim srcima, poznata i čitana od svih ljudi:
3:3 S obzirom da ste očigledno proglašeni Hristovom poslanicom
služeno od nas, napisano ne mastilom, već Duhom
živi Bog; ne u kamenim pločama, već u mesnatim pločama srca.
3:4 I takvo poverenje imamo kroz Hrista prema Bogu:
3:5 Nije da smo sami sebi dovoljni da o bilo čemu razmišljamo
sebe; ali naša dovoljnost je od Boga;
3:6 Koji nas je i učinio sposobnim služiteljima Novoga zavjeta; ne od
slovo, ali od duha: jer slovo ubija, a duh daje
život.
3:7 Ali ako je služenje smrti, ispisano i uklesano u kamenje, bilo
slavno, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli postojano gledati
Mojsijevo lice za slavu njegovog lica; koja je slava trebala biti
uklonjeno:
3:8 Kako služba duha neće biti prilično slavna?
3:9 Jer ako je služba osude slava, mnogo više
služba pravednosti je veća u slavi.
3:10 Jer čak ni ono što je učinjeno slavnim nije imalo slavu u ovom pogledu
razlog slave koja se ističe.
3:11 Jer ako je ono što je uklonjeno bilo slavno, mnogo više od onoga što
ostaje slavan.
3:12 Videći dakle da imamo takvu nadu, koristimo veliku jasnoću govora:
3:13 A ne kao Mojsije, koji je stavio zavjesu na svoje lice, da su djeca njegova
Izrael nije mogao uporno gledati do kraja onoga što je ukinuto:
3:14 Ali njihovi umovi su bili zaslepljeni, jer do danas ostaje ista zavesa
neotkriveno u čitanju Starog zavjeta; što je učinjeno
daleko u Hristu.
3:15 Ali sve do dana današnjeg, kada se čita Mojsije, zastor je na njima
srce.
3:16 Ipak, kada se obrati Gospodu, zavesa će biti uzeta
daleko.
3:17 Sada je Gospod taj Duh; i gde je Duh Gospodnji, tamo
je sloboda.
3:18 Ali svi mi, otvorenim licem, gledamo kao u čaši slavu
Gospode, menjaju se u isti lik iz slave u slavu, čak i po
Duh Gospodnji.