2 Korinćanima 3:1 Da li počinjemo ponovo da se hvalimo? ili trebamo, kao neki drugi, pohvalne poslanice vama, ili vaša pohvalna pisma? 3:2 Vi ste naša poslanica zapisana u našim srcima, poznata i čitana od svih ljudi: 3:3 S obzirom da ste očigledno proglašeni Hristovom poslanicom služeno od nas, napisano ne mastilom, već Duhom živi Bog; ne u kamenim pločama, već u mesnatim pločama srca. 3:4 I takvo poverenje imamo kroz Hrista prema Bogu: 3:5 Nije da smo sami sebi dovoljni da o bilo čemu razmišljamo sebe; ali naša dovoljnost je od Boga; 3:6 Koji nas je i učinio sposobnim služiteljima Novoga zavjeta; ne od slovo, ali od duha: jer slovo ubija, a duh daje život. 3:7 Ali ako je služenje smrti, ispisano i uklesano u kamenje, bilo slavno, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli postojano gledati Mojsijevo lice za slavu njegovog lica; koja je slava trebala biti uklonjeno: 3:8 Kako služba duha neće biti prilično slavna? 3:9 Jer ako je služba osude slava, mnogo više služba pravednosti je veća u slavi. 3:10 Jer čak ni ono što je učinjeno slavnim nije imalo slavu u ovom pogledu razlog slave koja se ističe. 3:11 Jer ako je ono što je uklonjeno bilo slavno, mnogo više od onoga što ostaje slavan. 3:12 Videći dakle da imamo takvu nadu, koristimo veliku jasnoću govora: 3:13 A ne kao Mojsije, koji je stavio zavjesu na svoje lice, da su djeca njegova Izrael nije mogao uporno gledati do kraja onoga što je ukinuto: 3:14 Ali njihovi umovi su bili zaslepljeni, jer do danas ostaje ista zavesa neotkriveno u čitanju Starog zavjeta; što je učinjeno daleko u Hristu. 3:15 Ali sve do dana današnjeg, kada se čita Mojsije, zastor je na njima srce. 3:16 Ipak, kada se obrati Gospodu, zavesa će biti uzeta daleko. 3:17 Sada je Gospod taj Duh; i gde je Duh Gospodnji, tamo je sloboda. 3:18 Ali svi mi, otvorenim licem, gledamo kao u čaši slavu Gospode, menjaju se u isti lik iz slave u slavu, čak i po Duh Gospodnji.