2 Korinćanima 2:1 Ali ovo sam odredio sam sa sobom, da vam više ne dolazim težina. 2:2 Jer ako vas zažalim, ko je onda onaj koji me raduje, osim isto što mi je žao? 2:3 I ovo isto napisah vama, da ne bih, kad dođem, tugovao od onih kojima bih se trebao radovati; imati poverenja u sve vas, to moja radost je radost svih vas. 2:4 Jer iz velike nevolje i tjeskobe srca pisah vam mnogo suza; ne da biste bili ožalošćeni, nego da biste znali ljubav koju imam u izobilju prema tebi. 2:5 Ali ako je ko naneo tugu, nije me ožalostio, nego delimično: to Možda vam neću previše naplatiti. 2:6 Takvom čoveku je dovoljna ova kazna koja je izrečena mnogi. 2:7 Tako da mu, naprotiv, radije oprostite i tješite ga, da možda takvog ne bi progutala prevelika tuga. 2:8 Zato vas molim da potvrdite svoju ljubav prema njemu. 2:9 Jer i ja u tu svrhu pisah da znam dokaz o vama, da li ste u svemu poslušni. 2:10 Kome vi oprostite bilo šta, opraštam i ja; jer ako sam i čemu oprostio stvar, kome sam to oprostio, za tvoje dobro sam to oprostio u osobi Hrista; 2:11 Da nas Sotona ne bi izvukao u prednost: jer mi nismo u neznanju o njemu uređaja. 2:12 Štaviše, kada sam došao u Troadu da propovedam Hristovo jevanđelje, i vrata otvorio mi se od Gospoda, 2:13 Nisam imao pokoja u svom duhu, jer nisam našao Tita svog brata: nego oprostivši se s njima, otišao sam odatle u Makedoniju. 2:14 Sada hvala Bogu, koji nas uvek navodi da trijumfujemo u Hristu, i pokazuje miris svoga znanja po nama na svakom mjestu. 2:15 Jer mi smo Bogu slatki miris Hristov u onima koji su spaseni, i u njima koji propadaju: 2:16 Za jednoga smo miris smrti do smrti; a drugom the miris života za život. A ko je dovoljan za ove stvari? 2:17 Jer nismo kao mnogi koji kvare riječ Božiju, nego kao od iskrenost, ali kao od Boga, pred Bogom govorimo u Hristu.