2 Korinćanima
2:1 Ali ovo sam odredio sam sa sobom, da vam više ne dolazim
težina.
2:2 Jer ako vas zažalim, ko je onda onaj koji me raduje, osim
isto što mi je žao?
2:3 I ovo isto napisah vama, da ne bih, kad dođem, tugovao
od onih kojima bih se trebao radovati; imati poverenja u sve vas, to
moja radost je radost svih vas.
2:4 Jer iz velike nevolje i tjeskobe srca pisah vam
mnogo suza; ne da biste bili ožalošćeni, nego da biste znali
ljubav koju imam u izobilju prema tebi.
2:5 Ali ako je ko naneo tugu, nije me ožalostio, nego delimično: to
Možda vam neću previše naplatiti.
2:6 Takvom čoveku je dovoljna ova kazna koja je izrečena
mnogi.
2:7 Tako da mu, naprotiv, radije oprostite i tješite ga,
da možda takvog ne bi progutala prevelika tuga.
2:8 Zato vas molim da potvrdite svoju ljubav prema njemu.
2:9 Jer i ja u tu svrhu pisah da znam dokaz o vama,
da li ste u svemu poslušni.
2:10 Kome vi oprostite bilo šta, opraštam i ja; jer ako sam i čemu oprostio
stvar, kome sam to oprostio, za tvoje dobro sam to oprostio u osobi
Hrista;
2:11 Da nas Sotona ne bi izvukao u prednost: jer mi nismo u neznanju o njemu
uređaja.
2:12 Štaviše, kada sam došao u Troadu da propovedam Hristovo jevanđelje, i vrata
otvorio mi se od Gospoda,
2:13 Nisam imao pokoja u svom duhu, jer nisam našao Tita svog brata: nego
oprostivši se s njima, otišao sam odatle u Makedoniju.
2:14 Sada hvala Bogu, koji nas uvek navodi da trijumfujemo u Hristu,
i pokazuje miris svoga znanja po nama na svakom mjestu.
2:15 Jer mi smo Bogu slatki miris Hristov u onima koji su spaseni,
i u njima koji propadaju:
2:16 Za jednoga smo miris smrti do smrti; a drugom the
miris života za život. A ko je dovoljan za ove stvari?
2:17 Jer nismo kao mnogi koji kvare riječ Božiju, nego kao od
iskrenost, ali kao od Boga, pred Bogom govorimo u Hristu.