2 Chronicles
30:1 I Ezekija posla svemu Izraelu i Judi, i pisaše pisma i njima
Efrajim i Manaše, da dođu u dom Gospodnji u
Jerusalem, da svetkuju Pashu Gospodu Bogu Izraelovu.
30:2 Jer se savjetovaše kralj i njegovi knezovi i svi
skupštinu u Jerusalimu, da svetkuju Pashu drugog mjeseca.
30:3 Jer oni to tada nisu mogli zadržati, jer sveštenici nisu
dovoljno se posvetili, a ni narod se nije okupio
zajedno u Jerusalim.
30:4 I to se svidjelo kralju i cijeloj skupštini.
30:5 Tako su doneli dekret da se proglase po celom Izraelu,
od Beer-Šebe do Dana, da dođu da slave Pashu
Gospodu Bogu Izraelovu u Jeruzalemu, jer to nisu učinili od a
dugo vremena u takvoj vrsti kako je napisano.
30:6 Tako su postove išle sa pismima kralja i njegovih prinčeva
po cijelom Izraelu i Judi, i prema zapovijedi
kralju govoreći: "Vi sinovi Izraelovi, vratite se Gospodu Bogu!"
Abraham, Izak i Izrael, i on će se vratiti vašem ostatku,
koji su pobjegli iz ruke asirskih kraljeva.
30:7 I ne budite kao vaši očevi i kao braća vaša, koja
sagriješili protiv Jahve, Boga otaca svojih, koji je zato dao
doveli su ih do pustoši, kao što vidite.
30:8 Sada ne budite tvrdoglavi, kao vaši očevi, nego se prepustite
Gospodu i uđi u svetište njegovo koje je posvetio
dovijeka: i služite Jahvi, Bogu svome, da je žar gnjeva njegova
mogu se okrenuti od tebe.
30:9 Jer ako se opet obratite Gospodu, vaša braća i vaša djeca
naći će samilost pred onima koji ih zarobljavaju, tako da oni
ponovo će doći u ovu zemlju, jer je Gospod Bog vaš milostiv i
milostiv, i neće odvratiti svoje lice od vas, ako se vratite
njega.
30:10 Tako su stupovi prolazili od grada do grada kroz zemlju Jefremovu i
Manasija do Zebuluna, ali su im se smijali i rugali se
njima.
30:11 Ipak, ronioci Ašera i Manašea i Zebuluna su se ponizili
i došli u Jerusalim.
30:12 Takođe je u Judi Božja ruka trebala dati jedno srce da to čine
zapovijed kralja i knezova, po riječi Gospodnjoj.
30:13 I skupi se u Jerusalimu mnogo naroda da slavi praznik
beskvasni hleb u drugom mesecu, veoma veliki džemat.
30:14 I oni ustadoše i uzeše žrtvenike koji su bili u Jerusalimu, i sve
žrtvenici za tamjan su ih odnijeli i bacili u potok
Kidron.
30:15 Zatim su ubili Pashu četrnaestog dana drugog mjeseca:
a svećenici i leviti se postideše i posvetiše se,
i unese žrtve paljenice u Dom Gospodnji.
30:16 I stadoše na svoje mjesto po svome načinu, po zakonu
Mojsija, čovjeka Božjeg: svećenici su škropili krvlju koju su
primio od ruke Levita.
30:17 Jer je bilo mnogo u skupštini koji nisu bili posvećeni:
stoga su Leviti bili zaduženi za ubijanje Pashe
svaki koji nije bio čist, da ih posveti Gospodu.
30:18 Jer mnoštvo naroda, čak i mnogi od Efrajimovih i Manasijinih,
Isahar i Zebulun se nisu očistili, ali su jeli
Pasha drugačije nego što je napisano. Ali Ezekija se molio za njih,
govoreći: Dobri GOSPOD oprosti svima
30:19 koji priprema njegovo srce da traži Boga, Gospoda Boga svojih otaca,
iako ne bude očišćen prema pročišćenju
svetište.
30:20 I Gospod usliši Ezekiju, i izliječi narod.
30:21 I sinovi Izrailjevi koji su bili prisutni u Jerusalimu održaše praznik
beskvasnih hljeba sedam dana s velikom radošću: i Leviti i
sveštenici su hvalili GOSPODA iz dana u dan, pevajući na glasnim instrumentima
Gospodu.
30:22 I Ezekija je ugodno razgovarao sa svim levitima koji su poučavali dobre
znanje o Gospodu, i jeli su tokom cijelog praznika sedam dana,
prinose mirovne žrtve i ispovijedaju se Gospodu Bogu njihovom
očevi.
30:23 I ceo zbor se savetuje da održi ostalih sedam dana, i oni
sa radošću proveo ostalih sedam dana.
30:24 Jer Ezekija, kralj Jude, dade skupštini tisuću
junadi i sedam hiljada ovaca; a prinčevi su dali
zajednica hiljadu junadi i deset hiljada ovaca: i velika
broj sveštenika se posvetio.
30:25 I sva zajednica Judina, sa svećenicima i levitima, i
sav skup koji je izašao iz Izraela i stranci koji
je došao iz zemlje Izraela, i koji je stanovao u Judi, radovao se.
30:26 I nastade velika radost u Jerusalimu, jer od vremena Solomona
sina Davida, kralja Izraela, nije bilo sličnog u Jerusalimu.
30:27 Tada ustadoše svećenici Leviti i blagosloviše narod i njihov
čuo se glas, i njihova je molitva doprla do njegovog svetog prebivališta,
čak i do neba.