2 Chronicles 30:1 I Ezekija posla svemu Izraelu i Judi, i pisaše pisma i njima Efrajim i Manaše, da dođu u dom Gospodnji u Jerusalem, da svetkuju Pashu Gospodu Bogu Izraelovu. 30:2 Jer se savjetovaše kralj i njegovi knezovi i svi skupštinu u Jerusalimu, da svetkuju Pashu drugog mjeseca. 30:3 Jer oni to tada nisu mogli zadržati, jer sveštenici nisu dovoljno se posvetili, a ni narod se nije okupio zajedno u Jerusalim. 30:4 I to se svidjelo kralju i cijeloj skupštini. 30:5 Tako su doneli dekret da se proglase po celom Izraelu, od Beer-Šebe do Dana, da dođu da slave Pashu Gospodu Bogu Izraelovu u Jeruzalemu, jer to nisu učinili od a dugo vremena u takvoj vrsti kako je napisano. 30:6 Tako su postove išle sa pismima kralja i njegovih prinčeva po cijelom Izraelu i Judi, i prema zapovijedi kralju govoreći: "Vi sinovi Izraelovi, vratite se Gospodu Bogu!" Abraham, Izak i Izrael, i on će se vratiti vašem ostatku, koji su pobjegli iz ruke asirskih kraljeva. 30:7 I ne budite kao vaši očevi i kao braća vaša, koja sagriješili protiv Jahve, Boga otaca svojih, koji je zato dao doveli su ih do pustoši, kao što vidite. 30:8 Sada ne budite tvrdoglavi, kao vaši očevi, nego se prepustite Gospodu i uđi u svetište njegovo koje je posvetio dovijeka: i služite Jahvi, Bogu svome, da je žar gnjeva njegova mogu se okrenuti od tebe. 30:9 Jer ako se opet obratite Gospodu, vaša braća i vaša djeca naći će samilost pred onima koji ih zarobljavaju, tako da oni ponovo će doći u ovu zemlju, jer je Gospod Bog vaš milostiv i milostiv, i neće odvratiti svoje lice od vas, ako se vratite njega. 30:10 Tako su stupovi prolazili od grada do grada kroz zemlju Jefremovu i Manasija do Zebuluna, ali su im se smijali i rugali se njima. 30:11 Ipak, ronioci Ašera i Manašea i Zebuluna su se ponizili i došli u Jerusalim. 30:12 Takođe je u Judi Božja ruka trebala dati jedno srce da to čine zapovijed kralja i knezova, po riječi Gospodnjoj. 30:13 I skupi se u Jerusalimu mnogo naroda da slavi praznik beskvasni hleb u drugom mesecu, veoma veliki džemat. 30:14 I oni ustadoše i uzeše žrtvenike koji su bili u Jerusalimu, i sve žrtvenici za tamjan su ih odnijeli i bacili u potok Kidron. 30:15 Zatim su ubili Pashu četrnaestog dana drugog mjeseca: a svećenici i leviti se postideše i posvetiše se, i unese žrtve paljenice u Dom Gospodnji. 30:16 I stadoše na svoje mjesto po svome načinu, po zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg: svećenici su škropili krvlju koju su primio od ruke Levita. 30:17 Jer je bilo mnogo u skupštini koji nisu bili posvećeni: stoga su Leviti bili zaduženi za ubijanje Pashe svaki koji nije bio čist, da ih posveti Gospodu. 30:18 Jer mnoštvo naroda, čak i mnogi od Efrajimovih i Manasijinih, Isahar i Zebulun se nisu očistili, ali su jeli Pasha drugačije nego što je napisano. Ali Ezekija se molio za njih, govoreći: Dobri GOSPOD oprosti svima 30:19 koji priprema njegovo srce da traži Boga, Gospoda Boga svojih otaca, iako ne bude očišćen prema pročišćenju svetište. 30:20 I Gospod usliši Ezekiju, i izliječi narod. 30:21 I sinovi Izrailjevi koji su bili prisutni u Jerusalimu održaše praznik beskvasnih hljeba sedam dana s velikom radošću: i Leviti i sveštenici su hvalili GOSPODA iz dana u dan, pevajući na glasnim instrumentima Gospodu. 30:22 I Ezekija je ugodno razgovarao sa svim levitima koji su poučavali dobre znanje o Gospodu, i jeli su tokom cijelog praznika sedam dana, prinose mirovne žrtve i ispovijedaju se Gospodu Bogu njihovom očevi. 30:23 I ceo zbor se savetuje da održi ostalih sedam dana, i oni sa radošću proveo ostalih sedam dana. 30:24 Jer Ezekija, kralj Jude, dade skupštini tisuću junadi i sedam hiljada ovaca; a prinčevi su dali zajednica hiljadu junadi i deset hiljada ovaca: i velika broj sveštenika se posvetio. 30:25 I sva zajednica Judina, sa svećenicima i levitima, i sav skup koji je izašao iz Izraela i stranci koji je došao iz zemlje Izraela, i koji je stanovao u Judi, radovao se. 30:26 I nastade velika radost u Jerusalimu, jer od vremena Solomona sina Davida, kralja Izraela, nije bilo sličnog u Jerusalimu. 30:27 Tada ustadoše svećenici Leviti i blagosloviše narod i njihov čuo se glas, i njihova je molitva doprla do njegovog svetog prebivališta, čak i do neba.