1. Solunjanima 3:1 Zato, kada više nismo mogli da trpimo, smatrali smo da je dobro da nas ostave samo u Atini; 3:2 I posla Timoteja, našeg brata i slugu Božijeg, i našeg saradnik u evanđelju Hristovom, da vas utvrdi i uteši ti što se tiče tvoje vjere: 3:3 Da nikog čoveka ne pokreću ove nevolje: sami znate da smo za to imenovani. 3:4 Jer, zaista, kad smo bili s vama, rekli smo vam prije da treba trpeti nevolje; čak i kako se to dogodilo, a vi znate. 3:5 Iz tog razloga, kada više nisam mogao da trpim, poslao sam da vas upoznam vjeru, da vas na neki način ne iskuša kušač i naš trud biti uzaludan. 3:6 Ali sada kada je Timotej došao od vas k nama i doneo nam dobro vijesti o vašoj vjeri i dobročinstvu, i kojih se dobro sjećate nas uvek, u velikoj želji da nas vidi, kao što i mi da vidimo tebe: 3:7 Stoga, braćo, mi smo se utješili nad vama u svoj svojoj nevolji i nevolja svojom vjerom: 3:8 Jer sada živimo, ako čvrsto stojite u Gospodu. 3:9 Jer kakvu zahvalnost možemo još jednom Bogu izraziti za vas, za svu radost čime se radujemo radi vas pred Bogom našim; 3:10 Noć i dan se silno moleći da vidimo tvoje lice i moć savršeni ono što nedostaje vašoj vjeri? 3:11 Sam Bog i Otac naš, i Gospod naš Isus Hristos, upravljaju našim put do tebe. 3:12 I učini da vas Gospod umnoži i obiluje ljubavlju jedni prema drugima, i prema svim ljudima, kao što mi činimo prema vama: 3:13 On može do kraja utvrditi vaša srca nepogrešiva u svetosti prije Bog, čak i naš Otac, na dolasku Gospoda našeg Isusa Hrista sa svima njegovi sveci.