1. Solunjanima
3:1 Zato, kada više nismo mogli da trpimo, smatrali smo da je dobro da nas ostave
samo u Atini;
3:2 I posla Timoteja, našeg brata i slugu Božijeg, i našeg
saradnik u evanđelju Hristovom, da vas utvrdi i uteši
ti što se tiče tvoje vjere:
3:3 Da nikog čoveka ne pokreću ove nevolje: sami znate
da smo za to imenovani.
3:4 Jer, zaista, kad smo bili s vama, rekli smo vam prije da treba
trpeti nevolje; čak i kako se to dogodilo, a vi znate.
3:5 Iz tog razloga, kada više nisam mogao da trpim, poslao sam da vas upoznam
vjeru, da vas na neki način ne iskuša kušač i naš trud
biti uzaludan.
3:6 Ali sada kada je Timotej došao od vas k nama i doneo nam dobro
vijesti o vašoj vjeri i dobročinstvu, i kojih se dobro sjećate
nas uvek, u velikoj želji da nas vidi, kao što i mi da vidimo tebe:
3:7 Stoga, braćo, mi smo se utješili nad vama u svoj svojoj nevolji
i nevolja svojom vjerom:
3:8 Jer sada živimo, ako čvrsto stojite u Gospodu.
3:9 Jer kakvu zahvalnost možemo još jednom Bogu izraziti za vas, za svu radost
čime se radujemo radi vas pred Bogom našim;
3:10 Noć i dan se silno moleći da vidimo tvoje lice i moć
savršeni ono što nedostaje vašoj vjeri?
3:11 Sam Bog i Otac naš, i Gospod naš Isus Hristos, upravljaju našim
put do tebe.
3:12 I učini da vas Gospod umnoži i obiluje ljubavlju jedni prema drugima,
i prema svim ljudima, kao što mi činimo prema vama:
3:13 On može do kraja utvrditi vaša srca nepogrešiva u svetosti prije
Bog, čak i naš Otac, na dolasku Gospoda našeg Isusa Hrista sa svima
njegovi sveci.