1. Solunjanima
2:1 I sami, braćo, znajte da smo ušli u vas, da nije bilo
uzalud:
2:2 Ali i posle toga smo ranije patili i bili smo sramotni
zamoljeni, kao što znate, u Filipima, bili smo smeli u našem Bogu da govorimo
vama evanđelje Božije sa mnogo svađe.
2:3 Jer naše ohrabrenje nije bilo na prijevaru, niti na nečistoću, niti na prijevaru:
2:4 Ali kao što nam je bilo dopušteno od Boga da nam se povjeri jevanđelje
tako govorimo; ne kao da ugodi ljudima, nego Bogu, koji iskušava naša srca.
2:5 Jer ni u jednom trenutku nismo koristili laskave reči, kao što znate, niti a
klobuk pohlepe; Bog je svjedok:
2:6 Ni od ljudi nismo tražili slavu, ni od vas, ni od drugih, kada smo
mogao biti težak, kao Hristovi apostoli.
2:7 Ali mi smo bili blagi među vama, kao što dojilja njeguje svoju djecu.
2:8 Tako da smo bili voljni da te imamo
prenio vam ne samo evanđelje Božje, nego i naše vlastite duše,
jer si nam bio drag.
2:9 Jer pamtite, braćo, naš trud i muke: za noćni rad
i dan, jer nikome od vas ne bismo bili zaduženi, propovijedali smo
vama evanđelje Božije.
2:10 Vi ste svjedoci, a i Bog, kako smo mi sveti i pravedni i neporočni
ponašali smo se među vama koji vjerujete:
2:11 Kao što znate kako smo svakoga od vas hrabrili, tješili i optuživali,
kao što otac radi njegova djeca,
2:12 Da biste hodili dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo
i slava.
2:13 Zbog toga i mi Bogu bez prestanka zahvaljujemo, jer kada vi
primili riječ Božju koju ste čuli od nas, niste je primili kao
reč ljudi, ali kao što je u istini, reč Božija, koja efektivno
djeluje i u vama koji vjerujete.
2:14 Jer vi, braćo, postadoste sljedbenici crkava Božjih koje u
Judeja je u Hristu Isusu: jer ste i vi patili kao što je
vaši sunarodnici, kao što imaju i Jevreje:
2:15 koji su i ubili Gospoda Isusa i svoje proroke, i imali
progonili nas; i ne ugađaju Bogu, i protivni su svim ljudima:
2:16 Zabranjujući nam da razgovaramo sa neznabošcima da bi se mogli spasiti, ispuniti
grijesi njihove uvijek, jer je gnjev došao na njih do kraja.
2:17 Ali mi, braćo, oduzeti smo od vas na kratko u prisustvu, ne
u srcu, trudio se što obilnije vidjeti tvoje lice s velikim
želja.
2:18 Zbog toga bismo mi hteli da dođemo k vama, čak i ja Pavle, jednom i opet; ali
Sotona nas je spriječio.
2:19 Jer šta je naša nada, ili radost, ili kruna radosti? Nisi ni ti unutra
prisustvo našeg Gospoda Isusa Hrista prilikom njegovog dolaska?
2:20 Jer vi ste naša slava i radost.