1. Solunjanima 2:1 I sami, braćo, znajte da smo ušli u vas, da nije bilo uzalud: 2:2 Ali i posle toga smo ranije patili i bili smo sramotni zamoljeni, kao što znate, u Filipima, bili smo smeli u našem Bogu da govorimo vama evanđelje Božije sa mnogo svađe. 2:3 Jer naše ohrabrenje nije bilo na prijevaru, niti na nečistoću, niti na prijevaru: 2:4 Ali kao što nam je bilo dopušteno od Boga da nam se povjeri jevanđelje tako govorimo; ne kao da ugodi ljudima, nego Bogu, koji iskušava naša srca. 2:5 Jer ni u jednom trenutku nismo koristili laskave reči, kao što znate, niti a klobuk pohlepe; Bog je svjedok: 2:6 Ni od ljudi nismo tražili slavu, ni od vas, ni od drugih, kada smo mogao biti težak, kao Hristovi apostoli. 2:7 Ali mi smo bili blagi među vama, kao što dojilja njeguje svoju djecu. 2:8 Tako da smo bili voljni da te imamo prenio vam ne samo evanđelje Božje, nego i naše vlastite duše, jer si nam bio drag. 2:9 Jer pamtite, braćo, naš trud i muke: za noćni rad i dan, jer nikome od vas ne bismo bili zaduženi, propovijedali smo vama evanđelje Božije. 2:10 Vi ste svjedoci, a i Bog, kako smo mi sveti i pravedni i neporočni ponašali smo se među vama koji vjerujete: 2:11 Kao što znate kako smo svakoga od vas hrabrili, tješili i optuživali, kao što otac radi njegova djeca, 2:12 Da biste hodili dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slava. 2:13 Zbog toga i mi Bogu bez prestanka zahvaljujemo, jer kada vi primili riječ Božju koju ste čuli od nas, niste je primili kao reč ljudi, ali kao što je u istini, reč Božija, koja efektivno djeluje i u vama koji vjerujete. 2:14 Jer vi, braćo, postadoste sljedbenici crkava Božjih koje u Judeja je u Hristu Isusu: jer ste i vi patili kao što je vaši sunarodnici, kao što imaju i Jevreje: 2:15 koji su i ubili Gospoda Isusa i svoje proroke, i imali progonili nas; i ne ugađaju Bogu, i protivni su svim ljudima: 2:16 Zabranjujući nam da razgovaramo sa neznabošcima da bi se mogli spasiti, ispuniti grijesi njihove uvijek, jer je gnjev došao na njih do kraja. 2:17 Ali mi, braćo, oduzeti smo od vas na kratko u prisustvu, ne u srcu, trudio se što obilnije vidjeti tvoje lice s velikim želja. 2:18 Zbog toga bismo mi hteli da dođemo k vama, čak i ja Pavle, jednom i opet; ali Sotona nas je spriječio. 2:19 Jer šta je naša nada, ili radost, ili kruna radosti? Nisi ni ti unutra prisustvo našeg Gospoda Isusa Hrista prilikom njegovog dolaska? 2:20 Jer vi ste naša slava i radost.