1 Samuel 26:1 I Zifi dođoše Šaulu u Gibu govoreći: Zar se David ne krije sebe na brdu Hahila, koje je ispred Ješimona? 26:2 Tada Šaul ustade i siđe u pustinju Zif, s trojicom hiljadu izabranih ljudi Izraelovih s njim, da traže Davida u pustinji od Ziph. 26:3 Šaul se utabori na brdu Hahila, što je ispred Ješimona, pored put. Ali David je ostao u pustinji i vidio je da dolazi Saul za njim u pustinju. 26:4 David je stoga poslao uhode i shvatio da je Saul ušao veoma delo. 26:5 I David ustade i dođe na mjesto gdje se Šaul utabori gledao mjesto gdje je ležao Saul i Abner, sin Nerov, kapetan a Šaul je ležao u rovu, a narod se utaborio o njemu. 26:6 Tada David odgovori i reče Ahimeleku Hetitu i Avišaju sina Serujinog, Joabovog brata, govoreći: "Ko će sa mnom sići Saul u logor? A Abišaj reče: "Sići ću s tobom." 26:7 Tako David i Avišaj dođoše narodu noću; i gle, Šaul ležaše spava u rovu, a koplje mu je zabodeno u zemlju ali Abner i ljudi su ležali oko njega. 26:8 Tada Avišaj reče Davidu: Bog je predao tvog neprijatelja u tvoje ruku danas: sada, dakle, dozvoli mi da ga udarim, molim te, sa kopljem čak do zemlje odjednom, i neću ga udariti drugi put vrijeme. 26:9 I reče David Avišaju: Ne uništavaj ga, jer ko se može protegnuti svoju ruku protiv Gospodnjeg pomazanika, i biti nevin? 26:10 David dalje reče: Živ je Jahve, Jahve će ga udariti; ili njegov dan će doći da umre; ili će sići u bitku i poginuti. 26:11 Ne daj Jahve da ispružim ruku svoju na Gospodnju pomazan: ali, molim te, uzmi sada koplje koje je kod njega oslonac, i krstarenje vode, i pusti nas. 26:12 Tako je David uzeo koplje i lonac s vodom iz Šaulove potpore; i otjerali su ih, i niko to nije vidio, niti znao, niti se probudio: jer svi su spavali; jer je pao dubok san od Gospoda njima. 26:13 Tada David pređe na drugu stranu i stade na vrh brda daleko; veliki prostor između njih: 26:14 David je povikao narodu i Abneru, sinu Nerovom, govoreći: Zar ne odgovaraš, Abnere? Tada odgovori Abner i reče: Ko si ti taj krik kralju? 26:15 A David reče Abneru: "Nisi li ti hrabar čovjek?" i ko voli te u Izraelu? zašto onda nisi zadržao svog gospodara kralja? za ušao je jedan od ljudi da uništi kralja tvog gospodara. 26:16 Ovo nije dobro što si uradio. Živ GOSPOD, jesi dostojni smrti, jer niste sačuvali svog gospodara, Gospodnjeg pomazan. A sada pogledajte gdje je kraljevo koplje i vodena krstarica to mu je bilo uz pomoć. 26:17 I Saul pozna Davidov glas i reče: "Je li ovo tvoj glas, sine moj Davide?" A David reče: To je moj glas, moj gospodaru, kralju. 26:18 A on reče: Zašto moj gospodar tako progoni svog slugu? za šta sam uradio? ili kakvo je zlo u mojoj ruci? 26:19 Dakle, molim te, neka moj gospodar kralj čuje riječi svojih sluga. Ako te je Jahve pokrenuo protiv mene, neka prihvati prinos: ali ako su djeca ljudska, neka su prokleti pred njima LORD; jer su me danas istjerali da ne živim baština Gospodnja, govoreći: idi, služi drugim bogovima. 26:20 Dakle, neka krv moja ne padne na zemlju pred licem GOSPOD: jer je kralj Izraelov izašao da traži buvu, kao kad jedna lovi jarebicu u planinama. 26:21 Tada reče Saul: zgriješio sam, vrati se, sine moj Davide, jer neću više učini ti zlo, jer je moja duša danas bila dragocjena u tvojim očima: gle, ja sam se izveo budalu i jako sam pogriješio. 26:22 A David odgovori i reče: Evo kraljevog koplja! i neka jedan od mladići dolaze i donose ga. 26:23 GOSPOD će dati svakom čovjeku njegovu pravednost i njegovu vjernost; za Jahve te danas predade u moje ruke, ali ja se nisam protezao ispruži ruku moju na pomazanika Gospodnjeg. 26:24 I gle, kao što je tvoj život bio mnogo postavljen do danas u mojim očima, tako neka život moj neka bude u očima Gospodnjim, i neka me izbavi od svih nevolja. 26:25 Tada Šaul reče Davidu: "Blagoslovljen si, sine moj Davide! činite velike stvari, a takođe ćete i dalje prevladati. Tako je David otišao svojim putem, a Saul se vratio na svoje mjesto.