1 Samuel
26:1 I Zifi dođoše Šaulu u Gibu govoreći: Zar se David ne krije
sebe na brdu Hahila, koje je ispred Ješimona?
26:2 Tada Šaul ustade i siđe u pustinju Zif, s trojicom
hiljadu izabranih ljudi Izraelovih s njim, da traže Davida u pustinji
od Ziph.
26:3 Šaul se utabori na brdu Hahila, što je ispred Ješimona, pored
put. Ali David je ostao u pustinji i vidio je da dolazi Saul
za njim u pustinju.
26:4 David je stoga poslao uhode i shvatio da je Saul ušao
veoma delo.
26:5 I David ustade i dođe na mjesto gdje se Šaul utabori
gledao mjesto gdje je ležao Saul i Abner, sin Nerov, kapetan
a Šaul je ležao u rovu, a narod se utaborio
o njemu.
26:6 Tada David odgovori i reče Ahimeleku Hetitu i Avišaju
sina Serujinog, Joabovog brata, govoreći: "Ko će sa mnom sići
Saul u logor? A Abišaj reče: "Sići ću s tobom."
26:7 Tako David i Avišaj dođoše narodu noću; i gle, Šaul ležaše
spava u rovu, a koplje mu je zabodeno u zemlju
ali Abner i ljudi su ležali oko njega.
26:8 Tada Avišaj reče Davidu: Bog je predao tvog neprijatelja u tvoje
ruku danas: sada, dakle, dozvoli mi da ga udarim, molim te, sa
kopljem čak do zemlje odjednom, i neću ga udariti drugi put
vrijeme.
26:9 I reče David Avišaju: Ne uništavaj ga, jer ko se može protegnuti
svoju ruku protiv Gospodnjeg pomazanika, i biti nevin?
26:10 David dalje reče: Živ je Jahve, Jahve će ga udariti; ili
njegov dan će doći da umre; ili će sići u bitku i poginuti.
26:11 Ne daj Jahve da ispružim ruku svoju na Gospodnju
pomazan: ali, molim te, uzmi sada koplje koje je kod njega
oslonac, i krstarenje vode, i pusti nas.
26:12 Tako je David uzeo koplje i lonac s vodom iz Šaulove potpore; i
otjerali su ih, i niko to nije vidio, niti znao, niti se probudio: jer
svi su spavali; jer je pao dubok san od Gospoda
njima.
26:13 Tada David pređe na drugu stranu i stade na vrh brda
daleko; veliki prostor između njih:
26:14 David je povikao narodu i Abneru, sinu Nerovom, govoreći:
Zar ne odgovaraš, Abnere? Tada odgovori Abner i reče: Ko si ti
taj krik kralju?
26:15 A David reče Abneru: "Nisi li ti hrabar čovjek?" i ko voli
te u Izraelu? zašto onda nisi zadržao svog gospodara kralja? za
ušao je jedan od ljudi da uništi kralja tvog gospodara.
26:16 Ovo nije dobro što si uradio. Živ GOSPOD, jesi
dostojni smrti, jer niste sačuvali svog gospodara, Gospodnjeg
pomazan. A sada pogledajte gdje je kraljevo koplje i vodena krstarica
to mu je bilo uz pomoć.
26:17 I Saul pozna Davidov glas i reče: "Je li ovo tvoj glas, sine moj Davide?"
A David reče: To je moj glas, moj gospodaru, kralju.
26:18 A on reče: Zašto moj gospodar tako progoni svog slugu? za
šta sam uradio? ili kakvo je zlo u mojoj ruci?
26:19 Dakle, molim te, neka moj gospodar kralj čuje riječi svojih
sluga. Ako te je Jahve pokrenuo protiv mene, neka prihvati
prinos: ali ako su djeca ljudska, neka su prokleti pred njima
LORD; jer su me danas istjerali da ne živim
baština Gospodnja, govoreći: idi, služi drugim bogovima.
26:20 Dakle, neka krv moja ne padne na zemlju pred licem
GOSPOD: jer je kralj Izraelov izašao da traži buvu, kao kad jedna
lovi jarebicu u planinama.
26:21 Tada reče Saul: zgriješio sam, vrati se, sine moj Davide, jer neću više
učini ti zlo, jer je moja duša danas bila dragocjena u tvojim očima:
gle, ja sam se izveo budalu i jako sam pogriješio.
26:22 A David odgovori i reče: Evo kraljevog koplja! i neka jedan od
mladići dolaze i donose ga.
26:23 GOSPOD će dati svakom čovjeku njegovu pravednost i njegovu vjernost; za
Jahve te danas predade u moje ruke, ali ja se nisam protezao
ispruži ruku moju na pomazanika Gospodnjeg.
26:24 I gle, kao što je tvoj život bio mnogo postavljen do danas u mojim očima, tako neka
život moj neka bude u očima Gospodnjim, i neka me izbavi
od svih nevolja.
26:25 Tada Šaul reče Davidu: "Blagoslovljen si, sine moj Davide!
činite velike stvari, a takođe ćete i dalje prevladati. Tako je David otišao svojim putem,
a Saul se vratio na svoje mjesto.