1 Samuel
23:1 Tada su javili Davidu govoreći: Evo, Filisteji se bore protiv njih
Keila, i oni pljačkaju gumna.
23:2 Zato David upita Gospoda govoreći: Da odem i da ih pobijem
Filistejci? I reče Jahve Davidu: "Idi i pobij ga."
Filistejci, i spasi Keilu.
23:3 I rekoše mu Davidovi ljudi: Gle, mi se bojimo ovdje u Judi.
mnogo više nego ako dođemo u Keilu protiv vojske
Filistejci?
23:4 Tada David još jednom upita Gospoda. A Jahve mu odgovori i
reče: Ustani, siđi u Keilu; jer ću Filistejce predati
tvoja ruka.
23:5 Tako David i njegovi ljudi odoše u Keilu i pobiše se s Filistejcima,
i odvedoše njihovu stoku i pobiše ih velikim klanjem. Dakle
David je spasio stanovnike Keile.
23:6 I dogodi se, kada je Abijatar, sin Ahimelehov, pobegao Davidu da
Keila, da je sišao s oplećakom u ruci.
23:7 I rečeno je Šaulu da je David došao u Keilu. A Saul reče: Bože
predao ga je u moje ruke; jer je zatvoren, ulaskom u a
grad koji ima kapije i rešetke.
23:8 I Saul sazva sav narod u rat, da siđe u Keilu, da
opkoliti Davida i njegove ljude.
23:9 I David je znao da je Saul tajno činio zlo protiv njega; i on
reče svećeniku Abijataru: "Donesi ovamo oplećak."
23:10 Tada reče David: Gospode Bože Izrailjev, sluga tvoj je sigurno čuo
da Saul želi doći u Keilu da uništi grad radi mene.
23:11 Hoće li me ljudi iz Keile predati u njegove ruke? hoće li Saul sići,
kao što je tvoj sluga čuo? Gospode Bože Izraelov, molim te, reci
tvoj sluga. A Gospod reče: "Sići će."
23:12 Tada David reče: Hoće li ljudi iz Keile predati mene i moje ljude u zemlju
Saulova ruka? I reče Jahve: "Predaće te."
23:13 Tada David i njegovi ljudi, kojih je bilo oko šest stotina, ustadoše i odoše
iz Keile, i otišli kuda god su mogli. I rečeno je
Saul da je David pobjegao iz Keile; a on je zabranio da izađe.
23:14 I David ostade u pustinji u tvrđavima, i ostade u a
planina u pustinji Zif. I Šaul ga je tražio svaki dan, ali
Bog ga nije predao u njegove ruke.
23:15 I David vide da je Saul izašao da traži svoj život; i David je bio unutra
pustinja Zif u šumi.
23:16 I Jonatan Šaulov sin ustane i ode k Davidu u šumu, i
ojačao svoju ruku u Bogu.
23:17 A on mu reče: Ne boj se, jer ruka moga oca Šaula neće
naći te; i ti ćeš biti kralj nad Izraelom, a ja ću biti sljedeći
te; a to zna i moj otac Saul.
23:18 I njih dvojica sklopiše savez pred Gospodom, i David ostade u njemu
drva, a Jonatan je otišao svojoj kući.
23:19 Tada Zifi dođoše Šaulu u Gibu govoreći: "Ne krije li se David
sebe sa nama u čvrstim držačima u šumi, na brdu Hachilah,
koji je na jugu Ješimona?
23:20 Sada, dakle, kralju, siđi prema svim željama svoje duše
sići; a naš dio će biti da ga predamo u kraljeve ruke.
23:21 I reče Šaul: Blagoslovljeni od Gospoda! jer imate samilost prema meni.
23:22 Idi, molim te, pripremi se još i znaj i vidi njegovo mesto gde je njegovo utočište
je, i ko ga je tamo vidio: jer mi je rečeno da on vrlo posluje
suptilno.
23:23 Vidite, dakle, i saznajte o svim skrivenim mestima gde on
sakrije se, i dođite mi opet sa sigurnošću, i ja ću
idi s tobom; i dogodit će se, ako on bude u zemlji, da ja
istražit će ga po svim hiljadama Judeje.
23:24 Oni ustadoše i odoše u Zif pred Šaulom, ali David i njegovi ljudi bijahu
u pustinji Maon, u ravnici južno od Ješimona.
23:25 I Šaul i njegovi ljudi otišli su da ga traže. I rekoše Davidu: pa zato
sišao je u stijenu i nastanio se u pustinji Maon. I kada
Saul je to čuo i krenuo je za Davidom u pustinji Maon.
23:26 I Šaul je otišao na ovu stranu planine, a David i njegovi ljudi dalje
onu stranu planine, a David je požurio da pobjegne iz straha
Saul; jer su Šaul i njegovi ljudi opkolili Davida i njegove ljude unaokolo
uzmi njih.
23:27 Ali dođe glasnik Šaulu i reče: Požuri i dođi; za
Filistejci su napali zemlju.
23:28 Zbog toga se Šaul vratio iz potjere za Davidom i krenuo protiv
Filistejci: zato su to mjesto nazvali Selahammalekot.
23:29 I David ode odande, i nastani se u uporištu u Engediju.