1 Samuel 23:1 Tada su javili Davidu govoreći: Evo, Filisteji se bore protiv njih Keila, i oni pljačkaju gumna. 23:2 Zato David upita Gospoda govoreći: Da odem i da ih pobijem Filistejci? I reče Jahve Davidu: "Idi i pobij ga." Filistejci, i spasi Keilu. 23:3 I rekoše mu Davidovi ljudi: Gle, mi se bojimo ovdje u Judi. mnogo više nego ako dođemo u Keilu protiv vojske Filistejci? 23:4 Tada David još jednom upita Gospoda. A Jahve mu odgovori i reče: Ustani, siđi u Keilu; jer ću Filistejce predati tvoja ruka. 23:5 Tako David i njegovi ljudi odoše u Keilu i pobiše se s Filistejcima, i odvedoše njihovu stoku i pobiše ih velikim klanjem. Dakle David je spasio stanovnike Keile. 23:6 I dogodi se, kada je Abijatar, sin Ahimelehov, pobegao Davidu da Keila, da je sišao s oplećakom u ruci. 23:7 I rečeno je Šaulu da je David došao u Keilu. A Saul reče: Bože predao ga je u moje ruke; jer je zatvoren, ulaskom u a grad koji ima kapije i rešetke. 23:8 I Saul sazva sav narod u rat, da siđe u Keilu, da opkoliti Davida i njegove ljude. 23:9 I David je znao da je Saul tajno činio zlo protiv njega; i on reče svećeniku Abijataru: "Donesi ovamo oplećak." 23:10 Tada reče David: Gospode Bože Izrailjev, sluga tvoj je sigurno čuo da Saul želi doći u Keilu da uništi grad radi mene. 23:11 Hoće li me ljudi iz Keile predati u njegove ruke? hoće li Saul sići, kao što je tvoj sluga čuo? Gospode Bože Izraelov, molim te, reci tvoj sluga. A Gospod reče: "Sići će." 23:12 Tada David reče: Hoće li ljudi iz Keile predati mene i moje ljude u zemlju Saulova ruka? I reče Jahve: "Predaće te." 23:13 Tada David i njegovi ljudi, kojih je bilo oko šest stotina, ustadoše i odoše iz Keile, i otišli kuda god su mogli. I rečeno je Saul da je David pobjegao iz Keile; a on je zabranio da izađe. 23:14 I David ostade u pustinji u tvrđavima, i ostade u a planina u pustinji Zif. I Šaul ga je tražio svaki dan, ali Bog ga nije predao u njegove ruke. 23:15 I David vide da je Saul izašao da traži svoj život; i David je bio unutra pustinja Zif u šumi. 23:16 I Jonatan Šaulov sin ustane i ode k Davidu u šumu, i ojačao svoju ruku u Bogu. 23:17 A on mu reče: Ne boj se, jer ruka moga oca Šaula neće naći te; i ti ćeš biti kralj nad Izraelom, a ja ću biti sljedeći te; a to zna i moj otac Saul. 23:18 I njih dvojica sklopiše savez pred Gospodom, i David ostade u njemu drva, a Jonatan je otišao svojoj kući. 23:19 Tada Zifi dođoše Šaulu u Gibu govoreći: "Ne krije li se David sebe sa nama u čvrstim držačima u šumi, na brdu Hachilah, koji je na jugu Ješimona? 23:20 Sada, dakle, kralju, siđi prema svim željama svoje duše sići; a naš dio će biti da ga predamo u kraljeve ruke. 23:21 I reče Šaul: Blagoslovljeni od Gospoda! jer imate samilost prema meni. 23:22 Idi, molim te, pripremi se još i znaj i vidi njegovo mesto gde je njegovo utočište je, i ko ga je tamo vidio: jer mi je rečeno da on vrlo posluje suptilno. 23:23 Vidite, dakle, i saznajte o svim skrivenim mestima gde on sakrije se, i dođite mi opet sa sigurnošću, i ja ću idi s tobom; i dogodit će se, ako on bude u zemlji, da ja istražit će ga po svim hiljadama Judeje. 23:24 Oni ustadoše i odoše u Zif pred Šaulom, ali David i njegovi ljudi bijahu u pustinji Maon, u ravnici južno od Ješimona. 23:25 I Šaul i njegovi ljudi otišli su da ga traže. I rekoše Davidu: pa zato sišao je u stijenu i nastanio se u pustinji Maon. I kada Saul je to čuo i krenuo je za Davidom u pustinji Maon. 23:26 I Šaul je otišao na ovu stranu planine, a David i njegovi ljudi dalje onu stranu planine, a David je požurio da pobjegne iz straha Saul; jer su Šaul i njegovi ljudi opkolili Davida i njegove ljude unaokolo uzmi njih. 23:27 Ali dođe glasnik Šaulu i reče: Požuri i dođi; za Filistejci su napali zemlju. 23:28 Zbog toga se Šaul vratio iz potjere za Davidom i krenuo protiv Filistejci: zato su to mjesto nazvali Selahammalekot. 23:29 I David ode odande, i nastani se u uporištu u Engediju.