1 Samuel 20:1 David pobježe iz Najota u Rami, dođe i reče Jonatanu: sta sam uradio? šta je moje bezakonje? i šta je moj grijeh pred tvojim oče, da traži moj život? 20:2 A on mu reče: Bože sačuvaj! nećeš umrijeti: gle, moj otac neće učiniti ništa ni veliko ni malo, ali da će mi to pokazati: i zašto bi moj otac to krio od mene? nije tako. 20:3 I David se, osim toga, zakleo i rekao: Tvoj otac sigurno zna da ja našao milost u očima tvojim; a on reče: "Neka Jonatan ne zna." ovo, da ne bude ožalošćen, ali zaista, živ je Gospod i kao duša tvoja živi, postoji samo korak između mene i smrti. 20:4 Tada Jonatan reče Davidu: sve što poželi duša tvoja, učiniću to uradi to za tebe. 20:5 A David reče Jonatanu: Evo, sutra je mladi mjesec, a ja ne smije propustiti sjediti s kraljem za trpezom, ali pustite me da idem sakrijem se u polje do trećeg dana uveče. 20:6 Ako tvom ocu uopšte nedostajem, onda reci: David je iskreno tražio dopuštenje mene da otrči u Betlehem svoj grad: jer postoji godišnja žrtvu tamo za celu porodicu. 20:7 Ako tako kaže: Dobro je; tvoj će sluga imati mir, ali ako bude veoma gnjevan, onda budi siguran da je on odredio zlo. 20:8 Zato budi ljubazan sa svojim slugom; jer si ti doneo tvoj sluga u savez Jahvin s tobom; unatoč tome, ako ima u meni bezakonja, ubij me sam; jer zašto da doneseš ja tvom ocu? 20:9 A Jonatan reče: Daleko od tebe, jer kad bih to znao moj otac je odredio da zlo dođe na tebe, onda ne bih reci to tebi? 20:10 Tada David reče Jonatanu: Ko će mi reći? ili šta ako tvoj otac da ti odgovorim grubo? 20:11 I reče Jonatan Davidu: Dođi da izađemo u polje. I obojica su izašli u polje. 20:12 I reče Jonatan Davidu: Gospode, Bože Izraelov, kad zatrubim moga oca sutra, bilo kada, ili treći dan, i, gle, ako neka bude dobro prema Davidu, a ja onda neću poslati k tebi i neću to pokazati te; 20:13 Gospod učini tako i još mnogo više Jonatanu; ali ako je to volja mom ocu učini ti zlo, onda ću ti to pokazati i poslati te neka ide u miru, i neka je Gospod s tobom, kao što je bio sa mnom otac. 20:14 I ne samo dok sam živ pokazivati mi dobrotu GOSPODINE, da ne umrem: 20:15 Ali isto tako nećeš odsjeći svoju dobrotu iz moje kuće zauvijek: ne, ne kad GOSPOD istrijebi Davidove neprijatelje svakoga od njih lice zemlje. 20:16 Tako je Jonatan sklopio savez s domom Davidovim govoreći: Neka GOSPOD to zahtijeva čak i od strane Davidovih neprijatelja. 20:17 I Jonatan je natjerao Davida da se ponovo zakune, jer ga je volio, jer on voleo ga kao što je voleo svoju sopstvenu dušu. 20:18 Tada Jonatan reče Davidu: Sutra je mlad mjesec, i ti ćeš biti propušten, jer će tvoje mjesto biti prazno. 20:19 A kad ostaneš tri dana, onda ćeš brzo sići, i dođi na mjesto gdje si se sakrio kada je posao bio u ruci i ostaće kraj kamena Ezela. 20:20 I ja ću ispaliti tri strijele sa njegove strane, kao da sam pucao u a mark. 20:21 I gle, poslaću momka, govoreći: Idi, pronađi strele. Ako ja izričito reci momku: Gle, strijele su s ove tvoje strane, uzmi njih; onda dođi, jer ti je mir, i nema bola; as živ je GOSPOD. 20:22 Ali ako ovako kažem mladiću: gle, strele su iza te; idi, jer te GOSPOD otpusti. 20:23 A što se tiče stvari o kojoj smo ti i ja razgovarali, gle, GOSPOD da bude između tebe i mene dovijeka. 20:24 Tako se David sakri u polje, a kad dođe mlad mjesec, kralj ga je posjeo da jede meso. 20:25 I kralj sede na svome stolcu, kao i nekada, čak i na stolici pored zid: i Jonatan ustane, a Abner sjede pored Saulove i Davidove strane mesto je bilo prazno. 20:26 Ali Saul toga dana nije ništa govorio, jer je mislio, Nešto ga je snašlo, nije čist; sigurno nije čist. 20:27 I dogodi se sutradan, a to je bio drugi dan mjeseca, da je Davidovo mjesto bilo prazno, a Šaul je rekao Jonatanu svoje sine, zašto sin Jesejev ne dolazi na jelo, ni juče, niti danas? 20:28 I Jonatan odgovori Saulu: David me je usrdno zamolio da odem u Betlehem: 20:29 A on reče: Pusti me, molim te; jer naša porodica ima žrtvu grad; i moj brat, on mi je naredio da budem tamo: i sada, ako Našao sam milost u tvojim očima, pusti me da pobjegnem, molim te, i vidi braćo moja. Stoga ne dolazi kraljevskom stolu. 20:30 Tada se Šaulov gnjev raspali na Jonatana, i on mu reče: Ti sine perverzne buntovne žene, zar ne znam da imaš izabrao sina Jesejeva na svoju smutnju i na smutnju golotinje majke tvoje? 20:31 Jer dokle god Jesejev sin živi na zemlji, nećeš da se utvrdi ni tvoje kraljevstvo. Zato sada pošaljite i dovedite ga ja, jer će sigurno umrijeti. 20:32 I Jonatan odgovori Saulu svom ocu i reče mu: "Zato." hoće li biti ubijen? šta je uradio? 20:33 I Saul je bacio koplje na njega da ga udari; po čemu je Jonatan znao da njegov otac je odlučio da ubije Davida. 20:34 Tako je Jonatan ustao od stola u žestokom gnjevu i nije jeo meso drugog dana u mjesecu, jer je bio tužan za Davidom, jer je njegov otac ga je osramotio. 20:35 I dogodi se ujutru, da Jonatan iziđe u polje u to vrijeme postavljeno s Davidom, i mali dječak s njim. 20:36 I reče momku svome: Beži, pronađi sada strele koje ja ispaljujem. I dok je momak trčao, odapeo je strijelu iza sebe. 20:37 I kada je momak došao do mesta strele koju je imao Jonatan Kada je pucao, Jonathan je povikao za mladićem i rekao: Nije li strijela iza tebe? 20:38 I Jonatan je povikao za momkom: Požuri, požuri, ne zadržavaj se. I Jonatanov momak skupi strijele i dođe svome gospodaru. 20:39 Ali momak nije znao ništa: samo su Jonatan i David znali stvar. 20:40 I Jonatan dade svoju artiljeriju svom momku i reče mu: Idi! nosi ih u grad. 20:41 I čim je dječak otišao, David je ustao iz jednog mjesta prema južno, pade licem na zemlju i pokloni se tri puta puta: i ljubili su se, i plakali jedan s drugim, sve dok David je premašio. 20:42 I reče Jonatan Davidu: Idi u miru, jer smo se oboje zakleli od nas u ime Gospodnje, govoreći: Gospod neka je između mene i tebe, i između moga i tvoga sjemena dovijeka. I on ustade i ode: i Jonatan je otišao u grad.