1 Samuel
20:1 David pobježe iz Najota u Rami, dođe i reče Jonatanu:
sta sam uradio? šta je moje bezakonje? i šta je moj grijeh pred tvojim
oče, da traži moj život?
20:2 A on mu reče: Bože sačuvaj! nećeš umrijeti: gle, moj otac
neće učiniti ništa ni veliko ni malo, ali da će mi to pokazati: i
zašto bi moj otac to krio od mene? nije tako.
20:3 I David se, osim toga, zakleo i rekao: Tvoj otac sigurno zna da ja
našao milost u očima tvojim; a on reče: "Neka Jonatan ne zna."
ovo, da ne bude ožalošćen, ali zaista, živ je Gospod i kao duša tvoja
živi, postoji samo korak između mene i smrti.
20:4 Tada Jonatan reče Davidu: sve što poželi duša tvoja, učiniću to
uradi to za tebe.
20:5 A David reče Jonatanu: Evo, sutra je mladi mjesec, a ja
ne smije propustiti sjediti s kraljem za trpezom, ali pustite me da idem
sakrijem se u polje do trećeg dana uveče.
20:6 Ako tvom ocu uopšte nedostajem, onda reci: David je iskreno tražio dopuštenje
mene da otrči u Betlehem svoj grad: jer postoji godišnja
žrtvu tamo za celu porodicu.
20:7 Ako tako kaže: Dobro je; tvoj će sluga imati mir, ali ako bude
veoma gnjevan, onda budi siguran da je on odredio zlo.
20:8 Zato budi ljubazan sa svojim slugom; jer si ti doneo
tvoj sluga u savez Jahvin s tobom; unatoč tome, ako
ima u meni bezakonja, ubij me sam; jer zašto da doneseš
ja tvom ocu?
20:9 A Jonatan reče: Daleko od tebe, jer kad bih to znao
moj otac je odredio da zlo dođe na tebe, onda ne bih
reci to tebi?
20:10 Tada David reče Jonatanu: Ko će mi reći? ili šta ako tvoj otac
da ti odgovorim grubo?
20:11 I reče Jonatan Davidu: Dođi da izađemo u polje.
I obojica su izašli u polje.
20:12 I reče Jonatan Davidu: Gospode, Bože Izraelov, kad zatrubim
moga oca sutra, bilo kada, ili treći dan, i, gle, ako
neka bude dobro prema Davidu, a ja onda neću poslati k tebi i neću to pokazati
te;
20:13 Gospod učini tako i još mnogo više Jonatanu; ali ako je to volja mom ocu
učini ti zlo, onda ću ti to pokazati i poslati te
neka ide u miru, i neka je Gospod s tobom, kao što je bio sa mnom
otac.
20:14 I ne samo dok sam živ pokazivati mi dobrotu
GOSPODINE, da ne umrem:
20:15 Ali isto tako nećeš odsjeći svoju dobrotu iz moje kuće zauvijek: ne,
ne kad GOSPOD istrijebi Davidove neprijatelje svakoga od njih
lice zemlje.
20:16 Tako je Jonatan sklopio savez s domom Davidovim govoreći: Neka
GOSPOD to zahtijeva čak i od strane Davidovih neprijatelja.
20:17 I Jonatan je natjerao Davida da se ponovo zakune, jer ga je volio, jer on
voleo ga kao što je voleo svoju sopstvenu dušu.
20:18 Tada Jonatan reče Davidu: Sutra je mlad mjesec, i ti ćeš
biti propušten, jer će tvoje mjesto biti prazno.
20:19 A kad ostaneš tri dana, onda ćeš brzo sići,
i dođi na mjesto gdje si se sakrio kada je posao
bio u ruci i ostaće kraj kamena Ezela.
20:20 I ja ću ispaliti tri strijele sa njegove strane, kao da sam pucao u a
mark.
20:21 I gle, poslaću momka, govoreći: Idi, pronađi strele. Ako ja
izričito reci momku: Gle, strijele su s ove tvoje strane,
uzmi njih; onda dođi, jer ti je mir, i nema bola; as
živ je GOSPOD.
20:22 Ali ako ovako kažem mladiću: gle, strele su iza
te; idi, jer te GOSPOD otpusti.
20:23 A što se tiče stvari o kojoj smo ti i ja razgovarali, gle,
GOSPOD da bude između tebe i mene dovijeka.
20:24 Tako se David sakri u polje, a kad dođe mlad mjesec,
kralj ga je posjeo da jede meso.
20:25 I kralj sede na svome stolcu, kao i nekada, čak i na stolici pored
zid: i Jonatan ustane, a Abner sjede pored Saulove i Davidove strane
mesto je bilo prazno.
20:26 Ali Saul toga dana nije ništa govorio, jer je mislio,
Nešto ga je snašlo, nije čist; sigurno nije čist.
20:27 I dogodi se sutradan, a to je bio drugi dan
mjeseca, da je Davidovo mjesto bilo prazno, a Šaul je rekao Jonatanu svoje
sine, zašto sin Jesejev ne dolazi na jelo, ni juče,
niti danas?
20:28 I Jonatan odgovori Saulu: David me je usrdno zamolio da odem u
Betlehem:
20:29 A on reče: Pusti me, molim te; jer naša porodica ima žrtvu
grad; i moj brat, on mi je naredio da budem tamo: i sada, ako
Našao sam milost u tvojim očima, pusti me da pobjegnem, molim te, i vidi
braćo moja. Stoga ne dolazi kraljevskom stolu.
20:30 Tada se Šaulov gnjev raspali na Jonatana, i on mu reče:
Ti sine perverzne buntovne žene, zar ne znam da imaš
izabrao sina Jesejeva na svoju smutnju i na smutnju
golotinje majke tvoje?
20:31 Jer dokle god Jesejev sin živi na zemlji, nećeš
da se utvrdi ni tvoje kraljevstvo. Zato sada pošaljite i dovedite ga
ja, jer će sigurno umrijeti.
20:32 I Jonatan odgovori Saulu svom ocu i reče mu: "Zato."
hoće li biti ubijen? šta je uradio?
20:33 I Saul je bacio koplje na njega da ga udari; po čemu je Jonatan znao da
njegov otac je odlučio da ubije Davida.
20:34 Tako je Jonatan ustao od stola u žestokom gnjevu i nije jeo meso
drugog dana u mjesecu, jer je bio tužan za Davidom, jer je njegov
otac ga je osramotio.
20:35 I dogodi se ujutru, da Jonatan iziđe u
polje u to vrijeme postavljeno s Davidom, i mali dječak s njim.
20:36 I reče momku svome: Beži, pronađi sada strele koje ja ispaljujem.
I dok je momak trčao, odapeo je strijelu iza sebe.
20:37 I kada je momak došao do mesta strele koju je imao Jonatan
Kada je pucao, Jonathan je povikao za mladićem i rekao: Nije li strijela iza
tebe?
20:38 I Jonatan je povikao za momkom: Požuri, požuri, ne zadržavaj se. I
Jonatanov momak skupi strijele i dođe svome gospodaru.
20:39 Ali momak nije znao ništa: samo su Jonatan i David znali stvar.
20:40 I Jonatan dade svoju artiljeriju svom momku i reče mu: Idi!
nosi ih u grad.
20:41 I čim je dječak otišao, David je ustao iz jednog mjesta prema
južno, pade licem na zemlju i pokloni se tri puta
puta: i ljubili su se, i plakali jedan s drugim, sve dok
David je premašio.
20:42 I reče Jonatan Davidu: Idi u miru, jer smo se oboje zakleli
od nas u ime Gospodnje, govoreći: Gospod neka je između mene i tebe,
i između moga i tvoga sjemena dovijeka. I on ustade i ode:
i Jonatan je otišao u grad.