1 Samuel 1:1 Bio je jedan čovjek iz Ramathaimzophima, s gore Efrajimove, i zvao se Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohu, sin Zufov, Efraćanin: 1:2 I imao je dvije žene; ona se zvala Hana, a zvala se druga Penina: i Penina je imala djece, a Ana nije imala djeca. 1:3 I ovaj je čovjek svake godine izlazio iz svog grada da se pokloni i da prinese žrtvu Gospodu nad vojskama u Šilu. I dva Elijeva sina, Hofni i Finehas, sveštenici Gospodnji, bili su tamo. 1:4 I kad dođe vrijeme koje Elkana ponudi, on dade Penini svoje ženi, i svim njenim sinovima i njenim kćerima, porcije: 1:5 Ali Ani dade dostojan deo; jer je volio Hanu: ali GOSPOD je zatvorio njenu utrobu. 1:6 I njen protivnik je takođe razdražio nju, da bi je naljutio, jer GOSPOD je zatvorio njenu utrobu. 1:7 I kako je on to činio iz godine u godinu, kada je ona išla u kuću GOSPODINE, pa ju je razdražila; zato je plakala i nije jela. 1:8 Tada joj Elkana reče muž njen: Hana, zašto plačeš? i zašto zar ne jedeš? i zašto je tvoje srce ožalošćeno? nisam li ja bolji prema tebi nego deset sinova? 1:9 Tako je Ana ustala nakon što su jeli u Šilu i nakon što su jeli pijan. Sada je svećenik Ilij sjedio na stolici pored stuba hrama LORD. 1:10 I bila je ogorčena duše, i molila se Gospodu, i plakala bolno. 1:11 I ona se zaklela i rekla: Gospode nad vojskama, ako hoćeš da pogledaš o nevolji sluškinje tvoje, pamti me i ne zaboravi sluškinji tvojoj, ali ću tvojoj sluškinji dati muško dijete, onda ja daće ga Jahvi sve dane života njegova, i neće britva mu naleti na glavu. 1:12 I dogodi se, dok se ona i dalje molila pred Gospodom, Eli obeležila njena usta. 1:13 Sada je Hana progovorila u svom srcu; samo su joj se usne micale, ali i glas nije čuo: zato je Eli mislio da je bila pijana. 1:14 I Ilija joj reče: Dokle ćeš biti pijana? ostavi svoje vino od tebe. 1:15 A Hana odgovori i reče: Ne, gospodaru, ja sam tužna žena. duh: Nisam pio ni vino ni žestoko piće, ali sam izlio dušu moju pred Gospodom. 1:16 Ne računaj svoju sluškinju za ćerku Velijalu, jer je iz obilje mojih žalbi i tuge do sada sam govorio. 1:17 Tada Ilija odgovori i reče: "Idi u miru! ti svoju molbu koju si od njega tražio. 1:18 A ona reče: neka sluškinja tvoja nađe milost u očima tvojim. Dakle žena otišla svojim putem i jela, a njeno lice više nije bilo tužno. 1:19 Ujutru rano ustadoše i pokloniše se pred Gospodom, i vratiše se i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana je poznao Hanu njegova žena; i Jahve je se sjetio. 1:20 Zato se to i dogodilo, kada je došlo vreme nakon Hane zatrudne, da je rodila sina, i dade mu ime Samuel govoreći: Jer sam ga zamolio od Gospoda. 1:21 I taj čovjek Elkana i sva njegova kuća popeše se da prinesu Gospodu godišnju žrtvu i njegov zavjet. 1:22 Ali Hana nije otišla gore; jer je rekla svom mužu: Neću ići gore dok se dijete ne odbije, a onda ću ga dovesti da se pojavi pred GOSPODOM i ondje ostani dovijeka. 1:23 I reče joj Elkana muž njen: "Čini što ti je dobro; katran dok ga ne odbiješ; samo GOSPOD potvrdi svoju riječ. Dakle žena je boravila, i dala svom sinu da sisa dok ga nije odbila od sise. 1:24 I kada ga je odbila, povela ga je sa sobom, sa tri junadi i jednu efu brašna i bocu vina i dovedoše ga u dom Jahvin u Šilu, a dijete je bilo malo. 1:25 I zaklaše junca, i odvedoše dijete Eliju. 1:26 A ona reče: O moj gospodaru, živa ti duša, gospodaru, ja sam žena koji je stajao uz tebe ovdje, moleći se GOSPODU. 1:27 Za ovo dete sam se molio; i Gospod mi je dao moju molbu koju sam pitao ga: 1:28 Zato sam i njega posudio Gospodu; dokle god je živ pozajmiće se Gospodu. I tamo se klanjao GOSPODU.