1 Samuel
1:1 Bio je jedan čovjek iz Ramathaimzophima, s gore Efrajimove, i
zvao se Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina
Tohu, sin Zufov, Efraćanin:
1:2 I imao je dvije žene; ona se zvala Hana, a zvala se
druga Penina: i Penina je imala djece, a Ana nije imala
djeca.
1:3 I ovaj je čovjek svake godine izlazio iz svog grada da se pokloni i da prinese žrtvu
Gospodu nad vojskama u Šilu. I dva Elijeva sina, Hofni i
Finehas, sveštenici Gospodnji, bili su tamo.
1:4 I kad dođe vrijeme koje Elkana ponudi, on dade Penini svoje
ženi, i svim njenim sinovima i njenim kćerima, porcije:
1:5 Ali Ani dade dostojan deo; jer je volio Hanu: ali
GOSPOD je zatvorio njenu utrobu.
1:6 I njen protivnik je takođe razdražio nju, da bi je naljutio, jer
GOSPOD je zatvorio njenu utrobu.
1:7 I kako je on to činio iz godine u godinu, kada je ona išla u kuću
GOSPODINE, pa ju je razdražila; zato je plakala i nije jela.
1:8 Tada joj Elkana reče muž njen: Hana, zašto plačeš? i zašto
zar ne jedeš? i zašto je tvoje srce ožalošćeno? nisam li ja bolji prema tebi
nego deset sinova?
1:9 Tako je Ana ustala nakon što su jeli u Šilu i nakon što su jeli
pijan. Sada je svećenik Ilij sjedio na stolici pored stuba hrama
LORD.
1:10 I bila je ogorčena duše, i molila se Gospodu, i plakala
bolno.
1:11 I ona se zaklela i rekla: Gospode nad vojskama, ako hoćeš da pogledaš
o nevolji sluškinje tvoje, pamti me i ne zaboravi
sluškinji tvojoj, ali ću tvojoj sluškinji dati muško dijete, onda ja
daće ga Jahvi sve dane života njegova, i neće
britva mu naleti na glavu.
1:12 I dogodi se, dok se ona i dalje molila pred Gospodom, Eli
obeležila njena usta.
1:13 Sada je Hana progovorila u svom srcu; samo su joj se usne micale, ali i glas
nije čuo: zato je Eli mislio da je bila pijana.
1:14 I Ilija joj reče: Dokle ćeš biti pijana? ostavi svoje vino
od tebe.
1:15 A Hana odgovori i reče: Ne, gospodaru, ja sam tužna žena.
duh: Nisam pio ni vino ni žestoko piće, ali sam izlio
dušu moju pred Gospodom.
1:16 Ne računaj svoju sluškinju za ćerku Velijalu, jer je iz
obilje mojih žalbi i tuge do sada sam govorio.
1:17 Tada Ilija odgovori i reče: "Idi u miru!
ti svoju molbu koju si od njega tražio.
1:18 A ona reče: neka sluškinja tvoja nađe milost u očima tvojim. Dakle žena
otišla svojim putem i jela, a njeno lice više nije bilo tužno.
1:19 Ujutru rano ustadoše i pokloniše se pred Gospodom,
i vratiše se i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana je poznao Hanu
njegova žena; i Jahve je se sjetio.
1:20 Zato se to i dogodilo, kada je došlo vreme nakon Hane
zatrudne, da je rodila sina, i dade mu ime Samuel govoreći:
Jer sam ga zamolio od Gospoda.
1:21 I taj čovjek Elkana i sva njegova kuća popeše se da prinesu Gospodu
godišnju žrtvu i njegov zavjet.
1:22 Ali Hana nije otišla gore; jer je rekla svom mužu: Neću ići gore
dok se dijete ne odbije, a onda ću ga dovesti da se pojavi
pred GOSPODOM i ondje ostani dovijeka.
1:23 I reče joj Elkana muž njen: "Čini što ti je dobro; katran
dok ga ne odbiješ; samo GOSPOD potvrdi svoju riječ. Dakle
žena je boravila, i dala svom sinu da sisa dok ga nije odbila od sise.
1:24 I kada ga je odbila, povela ga je sa sobom, sa tri
junadi i jednu efu brašna i bocu vina i dovedoše ga
u dom Jahvin u Šilu, a dijete je bilo malo.
1:25 I zaklaše junca, i odvedoše dijete Eliju.
1:26 A ona reče: O moj gospodaru, živa ti duša, gospodaru, ja sam žena
koji je stajao uz tebe ovdje, moleći se GOSPODU.
1:27 Za ovo dete sam se molio; i Gospod mi je dao moju molbu koju sam
pitao ga:
1:28 Zato sam i njega posudio Gospodu; dokle god je živ
pozajmiće se Gospodu. I tamo se klanjao GOSPODU.