1 Makabejci 10:1 Sto šezdesete godine Aleksandar, sin Antiohov prezivao se Epifan, otišao gore i uzeo Ptolemaidu, jer su ljudi imali primio ga, pomoću čega je ondje vladao, 10:2 A kad je to čuo kralj Dimitrije, sakupio je mnogo veliki domaćin, i krenuo protiv njega da se bori. 10:3 Štaviše, Demetrije je poslao pisma Jonatanu sa ljubaznim rečima, npr on ga je uveličao. 10:4 Jer reče: Prvo da se pomirimo s njim, prije nego se on pridruži Aleksandar protiv nas: 10:5 Inače će se sjetiti svih zla koje smo mu učinili, i protiv svoje braće i njegovog naroda. 10:6 Zato mu dade vlast da skupi vojsku i da dajte oružje, da bi mu mogao pomoći u borbi: zapovjedio je i to taoce koji su bili u kuli trebalo bi da ga isporuče. 10:7 Tada je Jonatan došao u Jerusalim i čitao pisma u publici sav narod i od onih koji su bili u kuli: 10:8 Koji su se jako uplašili kad su čuli da mu je car dao ovlasti da se okupi domaćin. 10:9 Tada su oni iz kule predali svoje taoce Jonatanu, i predao ih je njihovim roditeljima. 10:10 Ovo je učinjeno, Jonatan se nastanio u Jerusalimu, i počeo da gradi i popraviti grad. 10:11 I naredio je radnicima da sagrade zidove i brdo Sion i oko sa kvadratnim kamenjem za utvrđivanje; i to su uradili. 10:12 Zatim stranci koji su bili u tvrđavama koje je imao Bakid izgrađen, pobjegao; 10:13 Utoliko što je svaki čovek napustio svoje mesto i otišao u svoju zemlju. 10:14 Samo u Betsuri neki od onih koji su napustili zakon i zakon zapovesti su ostale mirne: jer je to bilo njihovo utočište. 10:15 Sada kada je kralj Aleksandar čuo kakva je obećanja Demetrije poslao Jonathan: kada mu je također rečeno o bitkama i plemenitim djelima koja on i njegova braća su učinili, i o bolovima koje su pretrpjeli, 10:16 On reče: Hoćemo li naći takvog drugog čovjeka? sada ćemo ga, dakle, učiniti naš prijatelj i saveznik. 10:17 Nakon toga je napisao pismo i poslao mu ga, prema ovim riječi, govoreći, 10:18 Kralj Aleksandar svom bratu Jonatanu šalje pozdrav: 10:19 Čuli smo za tebe, da si čovjek velike moći i spreman budi naš prijatelj. 10:20 Zato te sada ovog dana postavljamo da budeš prvosveštenik tvoj narod, i da se zove kraljev prijatelj; (i time ga je poslao ljubičasti ogrtač i zlatna kruna :) i tražim od tebe da uzmeš naše učešće, i očuvaj prijateljstvo sa nama. 10:21 Tako u sedmom mesecu sto šezdesete godine, na praznik od tabernakula, Jonatan je obukao svetu haljinu i okupio se snage, i pružio mnogo oklopa. 10:22 Kada je Demetrije čuo, veoma se požali i reče: 10:23 Šta smo uradili, da nas je Aleksandar sprečio u prijateljstvu Jevreji da ojača sebe? 10:24 I ja ću im napisati riječi ohrabrenja i obećati im dostojanstva i darove, da mogu imati njihovu pomoć. 10:25 Poslao im je dakle: kralja Dimitrija u židovski narod šalje pozdrav: 10:26 Dok ste držali saveze s nama i nastavili u našem prijateljstvu, ne pridružujući se našim neprijateljima, čuli smo i jesmo drago. 10:27 Zato i sada ostanite nam vjerni, i dobro ćemo nadoknaditi vam za stvari koje činite u našu korist, 10:28 I daće vam mnogo imuniteta, i dati vam nagrade. 10:29 I sada da vas oslobađam, i za vaše dobro oslobađam sve Jevreje harač, i od običaja soli, i od krunskih poreza, 10:30 I od onoga što mi pripada da dobijem za treći dio ili sjeme, i polovinu ploda drveća, oslobađam ga ovog dana, tako da ne budu uzeti iz zemlje Judeje, niti od tri vlade koje su mu dodane iz zemlju Samariju i Galileju, od danas pa nadalje do vijeka. 10:31 I Jerusalim neka bude svet i slobodan, sa granicama svojim, i od desetine i počasti. 10:32 A što se tiče kule koja je u Jerusalimu, predajem vlast nad i daj prvosvešteniku da u njega postavi ljude koje hoće izaberite da ga zadržite. 10:33 Štaviše, slobodno sam pustio na slobodu svakog od Jevreja koji su bili odveo zarobljenike iz zemlje Judeje u bilo koji dio mog kraljevstva, i hoću da svi moji oficiri isplaćuju danak čak i za svoju stoku. 10:34 Nadalje hoću da svi praznici, i subote, i mladi mjeseci, i svečane dane, i tri dana pred praznik, i tri dana posle praznika biće imunitet i sloboda za sve Jevreje moje carstvo. 10:35 Takođe, nijedan čovek neće imati ovlašćenje da se meša sa ili da maltretira bilo koga od njih u bilo kojoj stvari. 10:36 Ja ću dalje, da se upiše među kraljeve snage oko trideset hiljada ljudi Jevreja, kojima će se dati plata, as pripada svim kraljevim snagama. 10:37 I od njih će neki biti smešteni u kraljeve tvrđave, od kojih također će neki biti postavljeni nad poslovima kraljevstva, koji su od vjerujte: i hoću da njihovi nadzornici i namjesnici budu sami od sebe, i da žive po svojim zakonima, kao što je kralj naredio u zemlji Judeji. 10:38 A u vezi sa tri vlade koje su dodate Judeji od zemlju Samariju, neka se pridruže Judeji da budu smatra se pod jednom, niti je dužan da se pokorava drugom autoritetu osim prvosveštenika. 10:39 Što se tiče Ptolemaide i zemlje koja joj pripada, dajem je kao besplatno dar svetinji u Jerusalimu za potrebne troškove svetište. 10:40 Štaviše, svake godine dajem petnaest hiljada sikela srebra kraljevi računi iz pripadajućih mjesta. 10:41 I sav višak, koji oficiri nisu uplatili kao nekada, od sada će se davati za djela hrama. 10:42 A osim ovoga, pet hiljada sikela srebra koje su uzeli iz upotrebe hrama iz računa iz godine u godinu, čak i one stvari će biti puštene, jer pripadaju svećenicima koji ministar. 10:43 I ko god da bježi u jerusalimski hram, ili u okviru ovih sloboda, biti dužan kralju ili bilo kome ostalo, neka budu na slobodi, i sve što imaju u meni carstvo. 10:44 Za podizanje i popravku radova svetinje izdaci će se dati iz kraljevih računa. 10:45 Da, i za izgradnju jerusalimskih zidina i utvrđivanje od toga unaokolo, rashodi će se dati iz kraljevih računa, kao i za podizanje zidina u Judeji. 10:46 A kada su Jonatan i narod čuli ove riječi, nisu dali priznanje njima, niti ih primio, jer su se sjetili velikog zla što je učinio u Izraelu; jer ih je jako bolno pogodio. 10:47 Ali sa Aleksandrom su bili zadovoljni, jer je on bio prvi molio za istinski mir s njima, a oni su bili saveznici s njim uvijek. 10:48 Tada je kralj Aleksandar okupio velike snage i ulogorio se nasuprot Demetrije. 10:49 I pošto su se dva kralja udružila u bitku, Demetrijeva vojska je pobegla: ali Aleksandar je krenuo za njim i pobedio ih. 10:50 I nastavio je bitku veoma bolan dok sunce nije zašlo: i to dana kada je Demetrije ubijen. 10:51 Nakon toga Aleksandar je poslao ambasadore Ptolemeju, egipatskom kralju sa a poruka u tom smislu: 10:52 Budući da sam ponovo došao u svoje carstvo, i postavljen na prijestolje svog praroditelji, i dobili su vlast, i zbacili Demetrija, i oporavio našu zemlju; 10:53 Jer nakon što sam stupio u bitku s njim, i on i njegov domaćin su bili uznemiren od nas, tako da sjedimo na prijestolju njegovog kraljevstva: 10:54 Sada, dakle, hajde da zajedno sklopimo savez prijateljstva i daj mi sada tvoju kćer za ženu, a ja ću ti biti zet i dat ću oboje ti i ona kao prema tvom dostojanstvu. 10:55 Tada odgovori kralj Ptolemej govoreći: Neka je srećan dan u koji vratio si se u zemlju otaca svojih i sjedio na prijestolju njihovog kraljevstva. 10:56 I sada ću ti učiniti kao što si napisao: nađite me dakle u Ptolemejda, da se vidimo; jer ću udati svoju kćer tebe prema tvojoj želji. 10:57 Tako je Ptolemej otišao iz Egipta sa svojom kćerkom Kleopatrom, i oni su došli do Ptolemaide u sto šezdeset i drugoj godini: 10:58 Tamo gde ga je sreo kralj Aleksandar, dade mu svoju kćer Kleopatra, i proslavila svoju udaju u Ptolemaidi velikom slavom, as način kraljeva je. 10:59 Kralj Aleksandar je pisao Jonatanu da dođe i upoznaj ga. 10:60 Koji je potom otišao časno u Ptolemaidu, gde je sreo dva kralja, i dao njima i njihovim prijateljima srebro i zlato, i mnoge poklone, i našla naklonost u njihovim očima. 10:61 U to vreme neki zlobni ljudi Izraelovi, ljudi zlog života, okupili su se protiv njega da ga optuže, ali kralj nije htio čuti ih. 10:62 Da više od toga, kralj je naredio da skine svoju odeću, i obuci ga u ljubičasto: i oni su to učinili. 10:63 I natjera ga da sjedi, i reče knezovima svojim: Pođite s njim usred grada i objavi da se niko ne žali protiv njega u bilo kojoj stvari, i da ga niko ne uznemirava ni na koji način uzrok. 10:64 Sada kada su njegovi tužitelji vidjeli da je počastvovan prema proglas, i obučeni u purpurno, svi su pobjegli. 10:65 Tako ga je kralj počastio i zapisao među svoje prve prijatelje, i učinio ga vojvodom i učesnikom njegove vlasti. 10:66 Nakon toga Jonatan se vratio u Jerusalim s mirom i radošću. 10:67 Nadalje u; stotinu šezdeset pete godine došao je sin Demetrije Demetrija sa Krita u zemlju svojih otaca: 10:68 Kada je kralj Aleksandar čuo da se priča, u pravu je požalio i vratio se u Antiohiju. 10:69 Tada je Demetrije postavio Apolonija za upravitelja Celosirije za svog vojskovođu, koji je okupio veliku vojsku i utaborio se u Jamniji i poslao u Jonatan, prvosveštenik, govoreći: 10:70 Ti se jedini dižeš protiv nas, a ja se smejem tebe radi i pogrđen: i zašto se hvališ svojom moći protiv nas u planinama? 10:71 Sada, dakle, ako se uzdaš u svoju snagu, siđi k nama u čisto polje, i tamo hajde da pokušamo stvar zajedno: jer sa ja sam moć gradova. 10:72 Pitajte i saznajte ko sam ja, i ostali koji učestvuju, i oni će reci ti da tvoja noga nije u stanju da poleti u svojoj zemlji. 10:73 Zato sada nećeš moći izdržati konjanike i tako velike sila u ravnici, gdje nema ni kamena ni kremena, ni mjesta bježi u. 10:74 Dakle, kada je Jonatan čuo ove Apolonijeve riječi, bio je dirnut svojim uma, i izabravši deset hiljada ljudi iziđe iz Jerusalima, gde Njegov brat Simon ga je dočekao da mu pomogne. 10:75 I razape šatore svoje protiv Jope; oni iz Jope su ga isključili grada, jer je Apolonije tamo imao garnizon. 10:76 Tada ga je Jonatan opkolio, nakon čega su ga oni iz grada pustili da uđe. zbog straha: i tako je Jonatan osvojio Jopu. 10:77 Kada je Apolonije čuo, uzeo je tri hiljade konjanika, sa a velika vojska pješaka, i otišao u Azotus kao onaj koji je putovao, i time ga je povukao u ravnicu. jer je imao veliki broj konjanika, u koje je dao poverenje. 10:78 Zatim je Jonatan krenuo za njim do Azota, gde su se vojske spojile bitka. 10:79 Apolonije je ostavio hiljadu konjanika u zasedi. 10:80 I Jonatan je znao da je iza njega bila zaseda; jer su imali opkolio u svom domaćinu, i bacao strelice na ljude, od jutra do jutra veče. 10:81 Ali narod je stajao, kao što im je Jonatan naredio: i tako neprijateljski konji su bili umorni. 10:82 Tada izvede Šimuna svoju vojsku i postavi ih protiv pešaka, (jer su konjanici bili potrošeni) koji su bili uznemireni od njega i pobjegli. 10:83 I konjanici su, razbacani po polju, pobegli u Azot, i otišao u Betdagon, hram njihovog idola, radi sigurnosti. 10:84 Ali Jonatan zapali Azot i gradove oko njega i zauze njihov plijen; i Dagonov hram, s onima koji su u njega pobjegli, goreo je vatrom. 10:85 Tako je bilo spaljenih i pobijenih mačem oko osam hiljada muškarci. 10:86 I odande Jonatan ukloni svoju vojsku i utabori se protiv Askalona, gde su ljudi iz grada izašli i dočekali ga sa velikom pompom. 10:87 Nakon toga se Jonatan i njegova vojska vratiše u Jerusalim, s njima plijen. 10:88 Kada je kralj Aleksandar čuo ove stvari, još je odao počast Jonatanu više. 10:89 I posla mu zlatnu kopču za upotrebu onima koji jesu kraljeve krvi: dao mu je i Akaron s njegovim međama u posjedu.