1 Makabejci 4:1 Tada Gorgija uze pet hiljada pešaka i hiljadu najboljih konjanici, i uklonjeni iz logora noću; 4:2 Do kraja bi mogao upasti u tabor Jevreja i poraziti ih iznenada. A ljudi iz tvrđave su bili njegovi vodiči. 4:3 A kad je Juda čuo za to, uklonio je sebe i hrabre ljude s njim, da porazi kraljevu vojsku koja je bila u Emausu, 4:4 Dok su snage još bile rastjerane iz logora. 4:5 U srednjem vremenu Gorgija dođe noću u Judin tabor: i kad tamo nije našao nikoga, potražio ih je u planinama: jer rečeno on, Ovi momci bježe od nas 4:6 Ali čim bi dan, Juda se pojavio u ravnici sa trojicom hiljade ljudi, koji ipak nisu imali ni oklop ni mačeve umove. 4:7 I vidješe tabor neznabožaca, da je jak i zdrav upregnuti i opkoljeni konjanicima; a ovi su bili stručnjak za rat. 4:8 Tada Juda reče ljudima koji bijahu s njim: Ne bojte se njihovih mnoštvo, i ne bojte se njihovog napada. 4:9 Setite se kako su naši očevi izbavljeni u Crvenom moru, kada je faraon gonio ih sa vojskom. 4:10 Sada, dakle, zavapimo k nebu, ako Gospod hoće smiluj se na nas i sjeti se zavjeta otaca naših i uništi ovaj domaćin pred našim licem ovog dana: 4:11 Da bi svi neznabošci znali da postoji jedan koji izbavlja i spash Israel. 4:12 Tada stranci podigoše oči i videše kako dolaze protiv njih. 4:13 Zato iziđoše iz tabora u boj; ali oni koji su bili sa Juda je zatrubio u njihove trube. 4:14 Tako su se pridružili bitci, a pagani su zbunjeni pobegli u običan. 4:15 Ali svi zadnji pobijeni su mačem, jer oni gonio ih do Gazere, i do ravnica Idumeje i Azota, i Jamnija, tako da ih je pobijeno na tri hiljade ljudi. 4:16 Ovo je učinjeno, Juda se ponovo vratio sa svojom vojskom iz progone, 4:17 I reče narodu: Ne pohlepite za plijenom koliko ga ima bitka pred nama, 4:18 I Gorgija i njegova vojska su ovde kod nas u gori; ali vi stanite sada protiv naših neprijatelja, i pobijedite ih, a nakon toga možete hrabro uzeti plen. 4:19 Dok je Juda još govorio ove reči, pojavio se deo njih gledajući sa planine: 4:20 Ko kada su primetili da su Jevreji pobegli svoju vojsku i palili šatore; jer dim koji je viđen je proglasio ono što jeste urađeno: 4:21 A kad su to opazili, jako su se uplašili, i videći i vojsku Judinu u ravnici spremnu za borbu, 4:22 Svi su pobegli u zemlju stranaca. 4:23 Tada se Juda vratio da pokvari šatore, gde su dobili mnogo zlata, i srebro, i plava svila, i purpur mora, i veliko bogatstvo. 4:24 Posle ovoga su otišli kući i otpevali pesmu zahvalnosti i hvale Gospod na nebesima: jer je dobro, jer traje milost njegova zauvijek. 4:25 Tako je Izrael imao veliko izbavljenje tog dana. 4:26 Sada su svi stranci koji su pobegli došli i rekli Lisiju šta su imali dogodilo: 4:27 Koji se, kad je to čuo, zbunio i obeshrabrio, jer Izraelu nije učinjeno ni ono što je on htio, niti takve stvari kako mu je kralj naredio. 4:28 Sljedeća godina, koja je uslijedila nakon Lisije, okupila se trišestdeset hiljadu izabranih pješaka i pet hiljada konjanika, da bi mogao pokoriti ih. 4:29 Tako su došli u Idumeju i razapeli svoje šatore u Betsuri i Judi dočekao ih sa deset hiljada ljudi. 4:30 I kad ugleda tu silnu vojsku, pomoli se i reče: Blagosloven si, O Spasitelju Izraela, koji si ugušio nasilje moćnog čoveka ruku tvoga sluge Davida i dade vojsku stranaca u zemlju ruke Jonatana, sina Šaulova, i njegovog oružonoše; 4:31 Zatvori ovu vojsku u ruke svom narodu Izraelu, i neka ostane zbunjeni njihovom snagom i konjanicima: 4:32 Učini ih da ne budu hrabri, i daj odvažnost njihove snage da otpadnu, i neka se potresu od svog uništenja: 4:33 Obori ih mačem onih koji te vole, i pusti sve one koji znaju tvoje ime, hvale te sa zahvalnošću. 4:34 Tako su se pridružili borbi; i bilo je ubijeno od Lizijeve vojske oko pet hiljada ljudi, čak i prije njih su ubijeni. 4:35 Sada kada je Lisije video da je njegova vojska u bekstvu, i muškost Judinog vojnike, i kako su bili spremni ili da žive ili hrabro umru, on otišao u Antiohiju i okupio četu stranaca, i pošto je svoju vojsku učinio većom nego što je bila, nameravao je da ponovo uđe Judea. 4:36 Tada rekoše Juda i njegova braća: Evo, naši neprijatelji su zbunjeni. hajdemo gore da očistimo i posvetimo svetinju. 4:37 Nakon toga se sva vojska okupila i ušla mount Sion. 4:38 I kad videše svetinju opustošenu i oltar oskrnavljen, i kapije su izgorjele, a grmlje raslo u dvorima kao u šumi, ili u jednoj od planina, da, i svešteničke odaje srušene; 4:39 Razdirali su svoju odjeću, i naricali veliku, i bacali pepeo njihove glave, 4:40 I pali su na zemlju na njihova lica, i aktivirali alarm sa trubama, i zavapio prema nebu. 4:41 Tada Juda postavi neke ljude da se bore protiv onih koji su bili u tvrđavu, dok nije očistio svetinju. 4:42 Zato je odabrao sveštenike besprekornog razgovora, koji su imali zadovoljstvo zakon: 4:43 Koji je očistio svetinju i razotkrio oskvrnjeno kamenje u jedan nečisto mesto. 4:44 I kada su se savetovali šta da rade sa oltarom za žrtve paljenice, koji je bio profan; 4:45 Mislili su da je najbolje da ga povuku, da im to ne bude zamerka njih, jer su ga neznabošci oskvrnili; pa su ga srušili, 4:46 I položio kamenje na gori hrama na pogodan način mjesto, dok ne dođe prorok da pokaže šta treba učiniti sa njima. 4:47 Zatim su uzeli čitavo kamenje po zakonu i sagradili novi oltar prema prvom; 4:48 I sagradio svetinju i stvari koje su bile u hramu, i posvetio sudove. 4:49 Napravili su i nove svete posude, i u hram uneli svijećnjak, i oltar za žrtve paljenice, i tamjan, i sto. 4:50 I na oltaru pališe tamjan i svjetiljke koje bijahu na njemu svijećnjak zapališe da svijetle u hramu. 4:51 Nadalje, stavili su hljebove na sto i raširili ih velove, i završili sve radove koje su počeli da rade. 4:52 Sada, dvadesetog petog dana devetog meseca, koji se zove mjeseca Kasleu, sto četrdeset i osme godine, ustaše rano ujutro, 4:53 I prineše žrtvu po zakonu na novom oltaru paljenica prinose, koje su dali. 4:54 Pogledajte, u koje vreme i koji dan su neznabošci to skrnavili, čak i u to je bilo posvećeno pjesmama, i citernama, i harfama i činelama. 4:55 Tada je sav narod pao ničice, klanjajući se i hvaleći ga Bože nebeski, koji im je dao dobar uspjeh. 4:56 I tako su držali posvećenje oltara osam dana i prinosili žrtve paljenice s radošću, i žrtvu od izbavljenje i pohvala. 4:57 Oni su takođe ukrasili prednji deo hrama zlatnim krunama, i sa štitovima; i kapije i odaje su obnovili i objesili vrata na njih. 4:58 Tako je bilo vrlo veliko veselje među ljudima, zbog toga prijekor neznabožaca je uklonjen. 4:59 Štaviše Juda i njegova braća sa cijelom zajednicom Izraela zaređeno da se čuvaju dani posvećenja oltara njihova sezona iz godine u godinu u razmaku od osam dana, od pet i dvadesetog dana u mjesecu Kasleu, sa veseljem i veseljem. 4:60 U to vreme su podigli i brdo Sion visokim zidovima i jake kule unaokolo, da neznabošci ne dođu i gaze njime dole kao i ranije. 4:61 I postavili su tamo garnizon da ga čuva, i utvrdili Betsuru sačuvaj ga; da bi narod mogao imati odbranu od Idumeje.