1 Makabejci
4:1 Tada Gorgija uze pet hiljada pešaka i hiljadu najboljih
konjanici, i uklonjeni iz logora noću;
4:2 Do kraja bi mogao upasti u tabor Jevreja i poraziti ih
iznenada. A ljudi iz tvrđave su bili njegovi vodiči.
4:3 A kad je Juda čuo za to, uklonio je sebe i hrabre ljude
s njim, da porazi kraljevu vojsku koja je bila u Emausu,
4:4 Dok su snage još bile rastjerane iz logora.
4:5 U srednjem vremenu Gorgija dođe noću u Judin tabor: i
kad tamo nije našao nikoga, potražio ih je u planinama: jer rečeno
on, Ovi momci bježe od nas
4:6 Ali čim bi dan, Juda se pojavio u ravnici sa trojicom
hiljade ljudi, koji ipak nisu imali ni oklop ni mačeve
umove.
4:7 I vidješe tabor neznabožaca, da je jak i zdrav
upregnuti i opkoljeni konjanicima; a ovi su bili
stručnjak za rat.
4:8 Tada Juda reče ljudima koji bijahu s njim: Ne bojte se njihovih
mnoštvo, i ne bojte se njihovog napada.
4:9 Setite se kako su naši očevi izbavljeni u Crvenom moru, kada je faraon
gonio ih sa vojskom.
4:10 Sada, dakle, zavapimo k nebu, ako Gospod hoće
smiluj se na nas i sjeti se zavjeta otaca naših i uništi
ovaj domaćin pred našim licem ovog dana:
4:11 Da bi svi neznabošci znali da postoji jedan koji izbavlja i
spash Israel.
4:12 Tada stranci podigoše oči i videše kako dolaze
protiv njih.
4:13 Zato iziđoše iz tabora u boj; ali oni koji su bili sa
Juda je zatrubio u njihove trube.
4:14 Tako su se pridružili bitci, a pagani su zbunjeni pobegli u
običan.
4:15 Ali svi zadnji pobijeni su mačem, jer oni
gonio ih do Gazere, i do ravnica Idumeje i Azota, i
Jamnija, tako da ih je pobijeno na tri hiljade ljudi.
4:16 Ovo je učinjeno, Juda se ponovo vratio sa svojom vojskom iz progone,
4:17 I reče narodu: Ne pohlepite za plijenom koliko ga ima
bitka pred nama,
4:18 I Gorgija i njegova vojska su ovde kod nas u gori; ali vi stanite
sada protiv naših neprijatelja, i pobijedite ih, a nakon toga možete hrabro
uzeti plen.
4:19 Dok je Juda još govorio ove reči, pojavio se deo njih
gledajući sa planine:
4:20 Ko kada su primetili da su Jevreji pobegli svoju vojsku i
palili šatore; jer dim koji je viđen je proglasio ono što jeste
urađeno:
4:21 A kad su to opazili, jako su se uplašili, i
videći i vojsku Judinu u ravnici spremnu za borbu,
4:22 Svi su pobegli u zemlju stranaca.
4:23 Tada se Juda vratio da pokvari šatore, gde su dobili mnogo zlata, i
srebro, i plava svila, i purpur mora, i veliko bogatstvo.
4:24 Posle ovoga su otišli kući i otpevali pesmu zahvalnosti i hvale
Gospod na nebesima: jer je dobro, jer traje milost njegova
zauvijek.
4:25 Tako je Izrael imao veliko izbavljenje tog dana.
4:26 Sada su svi stranci koji su pobegli došli i rekli Lisiju šta su imali
dogodilo:
4:27 Koji se, kad je to čuo, zbunio i obeshrabrio, jer
Izraelu nije učinjeno ni ono što je on htio, niti takve stvari
kako mu je kralj naredio.
4:28 Sljedeća godina, koja je uslijedila nakon Lisije, okupila se trišestdeset
hiljadu izabranih pješaka i pet hiljada konjanika, da bi mogao
pokoriti ih.
4:29 Tako su došli u Idumeju i razapeli svoje šatore u Betsuri i Judi
dočekao ih sa deset hiljada ljudi.
4:30 I kad ugleda tu silnu vojsku, pomoli se i reče: Blagosloven si,
O Spasitelju Izraela, koji si ugušio nasilje moćnog čoveka
ruku tvoga sluge Davida i dade vojsku stranaca u zemlju
ruke Jonatana, sina Šaulova, i njegovog oružonoše;
4:31 Zatvori ovu vojsku u ruke svom narodu Izraelu, i neka ostane
zbunjeni njihovom snagom i konjanicima:
4:32 Učini ih da ne budu hrabri, i daj odvažnost njihove snage
da otpadnu, i neka se potresu od svog uništenja:
4:33 Obori ih mačem onih koji te vole, i pusti sve one
koji znaju tvoje ime, hvale te sa zahvalnošću.
4:34 Tako su se pridružili borbi; i bilo je ubijeno od Lizijeve vojske oko
pet hiljada ljudi, čak i prije njih su ubijeni.
4:35 Sada kada je Lisije video da je njegova vojska u bekstvu, i muškost Judinog
vojnike, i kako su bili spremni ili da žive ili hrabro umru, on
otišao u Antiohiju i okupio četu stranaca, i
pošto je svoju vojsku učinio većom nego što je bila, nameravao je da ponovo uđe
Judea.
4:36 Tada rekoše Juda i njegova braća: Evo, naši neprijatelji su zbunjeni.
hajdemo gore da očistimo i posvetimo svetinju.
4:37 Nakon toga se sva vojska okupila i ušla
mount Sion.
4:38 I kad videše svetinju opustošenu i oltar oskrnavljen, i
kapije su izgorjele, a grmlje raslo u dvorima kao u šumi, ili
u jednoj od planina, da, i svešteničke odaje srušene;
4:39 Razdirali su svoju odjeću, i naricali veliku, i bacali pepeo
njihove glave,
4:40 I pali su na zemlju na njihova lica, i aktivirali alarm
sa trubama, i zavapio prema nebu.
4:41 Tada Juda postavi neke ljude da se bore protiv onih koji su bili u
tvrđavu, dok nije očistio svetinju.
4:42 Zato je odabrao sveštenike besprekornog razgovora, koji su imali zadovoljstvo
zakon:
4:43 Koji je očistio svetinju i razotkrio oskvrnjeno kamenje u jedan
nečisto mesto.
4:44 I kada su se savetovali šta da rade sa oltarom za žrtve paljenice,
koji je bio profan;
4:45 Mislili su da je najbolje da ga povuku, da im to ne bude zamerka
njih, jer su ga neznabošci oskvrnili; pa su ga srušili,
4:46 I položio kamenje na gori hrama na pogodan način
mjesto, dok ne dođe prorok da pokaže šta treba učiniti
sa njima.
4:47 Zatim su uzeli čitavo kamenje po zakonu i sagradili novi oltar
prema prvom;
4:48 I sagradio svetinju i stvari koje su bile u hramu,
i posvetio sudove.
4:49 Napravili su i nove svete posude, i u hram uneli
svijećnjak, i oltar za žrtve paljenice, i tamjan, i
sto.
4:50 I na oltaru pališe tamjan i svjetiljke koje bijahu na njemu
svijećnjak zapališe da svijetle u hramu.
4:51 Nadalje, stavili su hljebove na sto i raširili ih
velove, i završili sve radove koje su počeli da rade.
4:52 Sada, dvadesetog petog dana devetog meseca, koji se zove
mjeseca Kasleu, sto četrdeset i osme godine, ustaše
rano ujutro,
4:53 I prineše žrtvu po zakonu na novom oltaru paljenica
prinose, koje su dali.
4:54 Pogledajte, u koje vreme i koji dan su neznabošci to skrnavili, čak i u
to je bilo posvećeno pjesmama, i citernama, i harfama i činelama.
4:55 Tada je sav narod pao ničice, klanjajući se i hvaleći ga
Bože nebeski, koji im je dao dobar uspjeh.
4:56 I tako su držali posvećenje oltara osam dana i prinosili
žrtve paljenice s radošću, i žrtvu od
izbavljenje i pohvala.
4:57 Oni su takođe ukrasili prednji deo hrama zlatnim krunama, i
sa štitovima; i kapije i odaje su obnovili i objesili
vrata na njih.
4:58 Tako je bilo vrlo veliko veselje među ljudima, zbog toga
prijekor neznabožaca je uklonjen.
4:59 Štaviše Juda i njegova braća sa cijelom zajednicom Izraela
zaređeno da se čuvaju dani posvećenja oltara
njihova sezona iz godine u godinu u razmaku od osam dana, od pet
i dvadesetog dana u mjesecu Kasleu, sa veseljem i veseljem.
4:60 U to vreme su podigli i brdo Sion visokim zidovima i
jake kule unaokolo, da neznabošci ne dođu i gaze njime
dole kao i ranije.
4:61 I postavili su tamo garnizon da ga čuva, i utvrdili Betsuru
sačuvaj ga; da bi narod mogao imati odbranu od Idumeje.