1 Makabejci
3:1 Tada je na njegovo mjesto ustao njegov sin Juda, zvani Makabej.
3:2 I sva njegova braća su mu pomagala, i svi oni koji su držali s njim
oče, i oni su se s veseljem borili protiv Izraela.
3:3 I stekao je svoj narod veliku čast, i obukao oklop kao div,
i opasaše oko sebe svoju ratničku remu, i vodi bitke, štiteći
domaćin sa svojim mačem.
3:4 U svojim djelima bio je kao lav, i kao mladunče lava koje riče za svojim
plijen.
3:5 Jer je progonio zle, i tražio ih, a one koje je spaljivao
iznervirao svoj narod.
3:6 Zbog toga su se bezbožnici smanjili od straha od njega i svi radnici
bezakonje se uznemirilo, jer je spasenje napredovalo u njegovoj ruci.
3:7 Ožalostio je i mnoge kraljeve, i razveselio Jakova svojim i svojim djelima
spomen-obilježje je blagoslovljeno zauvijek.
3:8 Štaviše, prošao je kroz gradove Jude, uništavajući bezbožnike
od njih i odvraćajući gnjev od Izraela:
3:9 Tako da je bio poznat do krajnjeg dela zemlje, i on
primio k njemu one koji su bili spremni da poginu.
3:10 Tada je Apolonije okupio neznabošce i veliku vojsku iz njih
Samarija, da se bori protiv Izraela.
3:11 Što je Juda shvatio, izašao mu je u susret, i tako je on
udarili ga i ubili: mnogi su također pali pobijeni, a ostali su pobjegli.
3:12 Zbog toga je Juda uzeo njihov plen, i Apolonijev mač, i
sa tim se borio ceo život.
3:13 Sada kada je Seron, knez sirijske vojske, čuo da je Juda imao
okupio k sebi mnoštvo i društvo vjernika da s njima izađe
njega u rat;
3:14 On reče: Dobit ću ime i čast u kraljevstvu; jer ću otići
bori se s Judom i onima koji su s njim, koji preziru kraljeve
zapovest.
3:15 Tako ga je pripremio da ide gore, i s njim je krenula velika vojska
bezbožnici da mu pomognu i da se osvete sinovima Izrailjevim.
3:16 I kada se približio uzlazu na Bethoron, Juda je izašao u
upoznajte ga sa malim društvom:
3:17 A kad vidješe da im vojska ide u susret, reče Judi: Kako
hoćemo li moći, budući da smo tako mali, da se borimo protiv tako velikog mnoštva
i tako jaki, videći da smo spremni da se onesvijestimo postom cijeli ovaj dan?
3:18 Kome Juda odgovori: Mnogima nije teško biti zatvoren
ruke nekolicine; i sa Bogom nebeskim sve je jedno, izbaviti
sa velikim mnoštvom ili malom kompanijom:
3:19 Jer pobjeda u borbi ne stoji u mnoštvu vojske; ali
snaga dolazi sa neba.
3:20 Dolaze protiv nas u velikom ponosu i bezakonju da unište nas i naše
žene i djecu, i da nas razmazite:
3:21 Ali mi se borimo za svoje živote i naše zakone.
3:22 Zato će ih sam Gospod zbaciti pred licem našim: i kao
za vas, ne plašite ih se.
3:23 Čim je prestao da govori, iznenada je skočio na njih,
i tako su Seron i njegova vojska zbačeni prije njega.
3:24 I progoniše ih od silaska od Bethorona do ravnice,
gdje je ubijeno njih oko osam stotina ljudi; a ostatak je pobegao
u zemlju filistejsku.
3:25 Tada je počeo strah od Jude i njegove braće, i to izuzetno veliki
strah, da padne na narode oko njih:
3:26 Utoliko što je njegova slava došla do kralja, i svi narodi su govorili o
Judine bitke.
3:27 A kada je kralj Antioh čuo ove stvari, bio je pun ogorčenja:
zato je poslao i okupio sve snage svog carstva,
čak i veoma jaka vojska.
3:28 I otvori svoje blago, i dade vojnicima platu za godinu dana,
naređujući im da budu spremni kad god mu zatrebaju.
3:29 Ipak, kada je video da je novac njegovog blaga propao i
da su tributi u zemlji bili mali, zbog nesuglasica
i kugu, koju je donio na zemlju ukidajući zakone
koji je bio iz starih vremena;
3:30 Plašio se da više neće moći da podnosi optužbe, niti
da ima takve darove da daje tako obilno kao i ranije: jer je imao
obilovao iznad kraljeva koji su bili prije njega.
3:31 Zbog toga je, pošto je bio veoma zbunjen u svom umu, odlučio da uđe
Perzija, tamo da uzme danak od zemalja i da skupi mnogo
novac.
3:32 Tako je ostavio Lisija, plemića i jednog od kraljevskih kraljeva, da nadgleda
poslove kralja od rijeke Eufrat do granica
Egipat:
3:33 I da odgaja sina njegova Antioha, dok ne dođe ponovo.
3:34 Štaviše, predao mu je polovinu svojih snaga i
slonove, i dao mu da zaduži sve stvari koje bi on učinio, kao
također o onima koji su živjeli u Judi i Jerusalimu:
3:35 Naime, da pošalje vojsku protiv njih, da uništi i iskorijeni
izvući snagu Izraela i ostatak Jeruzalema i uzeti
skloniti njihov spomen sa tog mjesta;
3:36 I da postavi strance u sve njihove prostorije, i da ih podeli
njihovu zemlju žrebom.
3:37 Tako je kralj uzeo polovinu preostalih snaga i otišao
Antiohija, njegov kraljevski grad, sto četrdeset i sedma godina; i imati
prešao rijeku Eufrat, prošao je kroz visoke zemlje.
3:38 Tada je Lisije izabrao Ptolemeja, sina Dorimenovog, Nikanora i Gorgije,
moćni ljudi kraljevih prijatelja:
3:39 I sa njima posla četrdeset hiljada pešaka i sedam hiljada
konjanike, da uđu u zemlju Judinu i da je unište, kao kralj
komandovao.
3:40 Tako su izašli svom snagom i došli i utaborili se kod Emausa
u običnoj zemlji.
3:41 I seljački trgovci, čuvši slavu o njima, uzeše srebro
i zlata vrlo mnogo, sa slugama, i došao u logor da kupi
sinovi Izraelovi za robove: sila Sirije i zemlje
Filistejci su se pridružili njima.
3:42 Sada kada Juda i njegova braća videše da su se bede umnožile, i
da su se snage ulogorile na svojim granicama: jer su znale
kako je kralj dao zapovest da se narod uništi, i to potpuno
ukinuti ih;
3:43 Rekoše jedni drugima: Vratimo naše raspadnuto bogatstvo
ljudi, a borimo se za svoj narod i svetinju.
3:44 Tada se skupi skupština da budu spremni
za bitku, i da se mole i traže milost i samilost.
3:45 Jerusalim je ležao prazan kao pustinja, nije bilo nijednog od njegove dece
koji su ulazili ili izlazili: svetilište je takođe bilo zgaženo, i vanzemaljci
zadržao jaku držanje; neznabošci su imali svoje prebivalište na tom mestu;
i radost je oduzeta od Jakova, i lula s harfom prestade.
3:46 Zbog toga su se Izraelci okupili i došli k sebi
Maspha, protiv Jerusalima; jer je u Masfi bilo mjesto gdje su oni
molio se ranije u Izraelu.
3:47 Onda su postili taj dan, obukli se u kostrijet i bacili pepeo
njihove glave i iznajmljuju svoju odjeću,
3:48 I otvori knjigu zakona, što su neznabošci tražili
slikaju sličnosti njihovih slika.
3:49 Donijeli su i svešteničke haljine, i prvine, i
desetine: i nazareje su potaknuli, koji su svoje ispunili
dana.
3:50 Tada povikaše iz sveg glasa prema nebu govoreći: Šta ćemo
uradite sa ovima, i gde da ih odnesemo?
3:51 Jer je svetinja tvoja pogažena i oskvrnjena, i sveštenici tvoji su u
težine, i donio nizak.
3:52 I gle, neznabošci su se okupili protiv nas da nas unište:
šta oni zamišljaju protiv nas, ti znaš.
3:53 Kako ćemo im se moći suprotstaviti, ako ti, Bože, ne budeš naš
pomoć?
3:54 Tada zatrubiše u trube i povikaše iz sveg glasa.
3:55 I nakon toga Juda je postavio kapetane nad narodom, čak i kapetane
preko hiljada, i preko stotina, i preko pedesetih, i preko desetina.
3:56 A što se tiče onih koji su gradili kuće, ili su se zaručili, ili su bili
sadi vinograde, ili su bili uplašeni, onima koje je on naredio da trebaju
vrati se svako svojoj kući, po zakonu.
3:57 Tako je logor uklonjen i postavljen na južnoj strani Emausa.
3:58 I reče Juda, naoružajte se i budite hrabri ljudi, i gledajte da budete
u pripravnosti protiv jutra, da se borite s ovim narodima,
koji su se okupili protiv nas da unište nas i našu svetinju:
3:59 Jer nam je bolje da poginemo u borbi, nego da gledamo nesreće
našeg naroda i naše svetinje.
3:60 Ipak, kako je volja Božja na nebu, neka čini.