1 Kings 17:1 I Ilija Tišbejac, koji beše od stanovnika Gileada, reče: Ahabe, živi Jahve, Bog Izraelov, pred kojim ja stojim, bit će ne rose ni kiše ovih godina, nego po mojoj riječi. 17:2 I dođe mu riječ Gospodnja govoreći: 17:3 Odlazi odavde i okreni se prema istoku i sakri se kraj potoka Cherith, to je prije Jordana. 17:4 I biće da ćeš piti iz potoka; i jesam naredio gavranima da te tamo hrane. 17:5 Tako je otišao i učinio po riječi Gospodnjoj, jer je otišao i nastanjen kraj potoka Cherith, koji je prije Jordana. 17:6 I gavrani su mu ujutro donosili hleb i meso, i hleb i meso uveče; i pio je iz potoka. 17:7 I nakon nekog vremena potok je presušio, jer nije bilo kiše u zemlji. 17:8 I dođe mu riječ Gospodnja govoreći: 17:9 Ustani, idi u Sareptu, koja pripada Sidonu, i ostani tamo. eto, naredio sam ženi udovici da te izdržava. 17:10 On ustane i ode u Sareptu. I kada je došao do kapije grad, gle, žena udovica skuplja štapove; i on pozvao je i rekao: Donesi mi, molim te, malo vode u a posuda da mogu piti. 17:11 I dok je htela da ga donese, pozvao ju je i rekao: Donesi mi, Molim te, zalogaj hljeba u tvojoj ruci. 17:12 A ona reče: Živio je Gospod Bog tvoj, ja nemam tortu, nego šaka brašna u buretu i malo ulja u krušnoj posudi: i gle, ja skupljam dva štapa, da mogu ući i obući ga za sebe i svoje sine, da ga pojedemo i umremo. 17:13 I reče joj Ilija: Ne boj se; idi i uradi kako si rekao: ali napravi mi prvo od toga malu tortu i donesi mi je, a zatim napravi za tebe i za tvoga sina. 17:14 Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: bure brašna neće otpad, niti će posuda s uljem nestati do dana kad Jahve šalje kišu na zemlju. 17:15 I ona otiđe i učini po Ilijinoj riječi; i ona i on, i njena kuća jeli mnogo dana. 17:16 I bure sa brašnom nije potrošeno, niti je lonac ulja propao, po riječi Gospodnjoj koju je rekao preko Ilije. 17:17 I dogodi se nakon ovih stvari da je sin žene gospodarica kuće, razboljela se; i njegova bolest je bila tako bolna u njemu nije bilo daha. 17:18 A ona reče Iliji: Šta ja imam s tobom, ti čovječe Bože? jesi li došao k meni da se prisjetiš mog grijeha i da ubiješ moj sine? 17:19 A on joj reče: Daj mi svoga sina. I izvadio ga je iz njenih njedara, i odneo ga na tavan, gde je on boravio, i položio ga na svoje vlastiti krevet. 17:20 I povika Gospodu i reče: Gospode Bože moj, da li i ti nanio zlo na udovicu s kojom boravim, ubivši njenog sina? 17:21 I on se ispruži na dete tri puta, i povika GOSPODINE, i rekao: O Gospode Bože moj, molim te, pusti dušu ovog djeteta ponovo u njega. 17:22 I ču Gospod glas Ilijin; i došla je duša djeteta ponovo u njega, i on je oživeo. 17:23 I Ilija uze dijete i izvede ga iz odaje u nju kuću i predade ga njegovoj majci sin živ. 17:24 A žena reče Iliji: Po ovome znam da si ti čovjek Bože, i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina.