1 Kings
17:1 I Ilija Tišbejac, koji beše od stanovnika Gileada, reče:
Ahabe, živi Jahve, Bog Izraelov, pred kojim ja stojim, bit će
ne rose ni kiše ovih godina, nego po mojoj riječi.
17:2 I dođe mu riječ Gospodnja govoreći:
17:3 Odlazi odavde i okreni se prema istoku i sakri se kraj potoka
Cherith, to je prije Jordana.
17:4 I biće da ćeš piti iz potoka; i jesam
naredio gavranima da te tamo hrane.
17:5 Tako je otišao i učinio po riječi Gospodnjoj, jer je otišao i
nastanjen kraj potoka Cherith, koji je prije Jordana.
17:6 I gavrani su mu ujutro donosili hleb i meso, i hleb i
meso uveče; i pio je iz potoka.
17:7 I nakon nekog vremena potok je presušio, jer
nije bilo kiše u zemlji.
17:8 I dođe mu riječ Gospodnja govoreći:
17:9 Ustani, idi u Sareptu, koja pripada Sidonu, i ostani tamo.
eto, naredio sam ženi udovici da te izdržava.
17:10 On ustane i ode u Sareptu. I kada je došao do kapije
grad, gle, žena udovica skuplja štapove; i on
pozvao je i rekao: Donesi mi, molim te, malo vode u a
posuda da mogu piti.
17:11 I dok je htela da ga donese, pozvao ju je i rekao: Donesi mi,
Molim te, zalogaj hljeba u tvojoj ruci.
17:12 A ona reče: Živio je Gospod Bog tvoj, ja nemam tortu, nego
šaka brašna u buretu i malo ulja u krušnoj posudi: i gle, ja
skupljam dva štapa, da mogu ući i obući ga za sebe i svoje
sine, da ga pojedemo i umremo.
17:13 I reče joj Ilija: Ne boj se; idi i uradi kako si rekao: ali
napravi mi prvo od toga malu tortu i donesi mi je, a zatim
napravi za tebe i za tvoga sina.
17:14 Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: bure brašna neće
otpad, niti će posuda s uljem nestati do dana kad Jahve
šalje kišu na zemlju.
17:15 I ona otiđe i učini po Ilijinoj riječi; i ona i on,
i njena kuća jeli mnogo dana.
17:16 I bure sa brašnom nije potrošeno, niti je lonac ulja propao,
po riječi Gospodnjoj koju je rekao preko Ilije.
17:17 I dogodi se nakon ovih stvari da je sin žene
gospodarica kuće, razboljela se; i njegova bolest je bila tako bolna
u njemu nije bilo daha.
17:18 A ona reče Iliji: Šta ja imam s tobom, ti čovječe
Bože? jesi li došao k meni da se prisjetiš mog grijeha i da ubiješ moj
sine?
17:19 A on joj reče: Daj mi svoga sina. I izvadio ga je iz njenih njedara,
i odneo ga na tavan, gde je on boravio, i položio ga na svoje
vlastiti krevet.
17:20 I povika Gospodu i reče: Gospode Bože moj, da li i ti
nanio zlo na udovicu s kojom boravim, ubivši njenog sina?
17:21 I on se ispruži na dete tri puta, i povika
GOSPODINE, i rekao: O Gospode Bože moj, molim te, pusti dušu ovog djeteta
ponovo u njega.
17:22 I ču Gospod glas Ilijin; i došla je duša djeteta
ponovo u njega, i on je oživeo.
17:23 I Ilija uze dijete i izvede ga iz odaje u nju
kuću i predade ga njegovoj majci
sin živ.
17:24 A žena reče Iliji: Po ovome znam da si ti čovjek
Bože, i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina.