1 Kings
13:1 I gle, dođe čovjek Božji iz Jude po riječi
GOSPOD Betelu, a Jeroboam je stajao kraj oltara da kadi.
13:2 I povika protiv oltara u riječi Gospodnjoj i reče: O
oltar, oltar, ovako govori Jahve; Gle, rodiće se dete
kuća Davidova, po imenu Jošija; i na tebi će ponuditi
svećenici uzvišica koji kade na tebi i ljudske kosti
spaliće se na tebi.
13:3 I dade znak isti dan govoreći: Ovo je znak koji je Gospod
je govorio; Gle, oltar će se razdrijeti, i pepeo koji je
na njega će se izliti.
13:4 I dogodi se, kada je kralj Jerovoam čuo riječ čovjeka od
Bog, koji je zavapio na oltar u Betelu, da je iznio svoje
ruku s oltara govoreći: Držite ga! I njegova ruka koju je stavio
napred protiv njega, osušio, tako da nije mogao ponovo da ga uvuče
njega.
13:5 I oltar se razdera, i pepeo se prosu sa oltara,
prema znaku koji je Božji čovjek dao riječju
LORD.
13:6 A kralj odgovori i reče čovjeku Božjem: Zamoli sada lice
od Gospoda Boga svojega, i moli se za mene da mi se vrati ruka moja
opet. I čovjek Božji zamoli se Gospodu, i kraljeva ruka je bila
ponovo ga je obnovio i postao kao što je bio prije.
13:7 A kralj reče čovjeku Božjem: Pođi sa mnom kući i okrijepi se
sebe, a ja ću ti dati nagradu.
13:8 I reče čovjek Božiji kralju: Ako mi daš polovicu svoje
kuću, neću ući s tobom, niti ću jesti hljeba ni piti
voda na ovom mjestu:
13:9 Jer tako mi je zapovjedila riječ Gospodnja govoreći: Ne jedi kruha,
niti pij vode, niti se vraćaj istim putem kojim si došao.
13:10 Pa je otišao drugim putem, i nije se vratio putem kojim je došao
Bethel.
13:11 U Betelu je stanovao stari prorok; a njegovi sinovi su došli i rekli mu
sva djela koja je Božji čovjek učinio toga dana u Betelu: riječi
koje je rekao kralju, oni su ih rekli i svom ocu.
13:12 A otac im reče: Kojim putem je otišao? Jer su njegovi sinovi vidjeli
kojim putem je otišao čovjek Božji koji je došao iz Jude.
13:13 I reče sinovima svojim: Osedlajte mi magarca. Pa su ga osedlali
magarac: i on je jahao na njemu,
13:14 I pođe za čovjekom Božjim i nađe ga kako sjedi pod hrastom
reče mu: Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Jude? I on
rekao je, jesam.
13:15 Tada mu reče: Pođi sa mnom kući i jedi hljeb.
13:16 A on reče: Ne mogu se vratiti s tobom, niti ući s tobom.
hoću li jesti kruh niti piti vodu s tobom na ovom mjestu:
13:17 Jer mi je rečeno po riječi Gospodnjoj: ne jedi kruha
niti pij tamo vode, niti se vraćaj da ideš putem kojim si došao.
13:18 On mu reče: I ja sam prorok kao i ti; i anđeo progovori
meni po riječi Gospodnjoj govoreći: Vrati ga sa sobom
kuću tvoju, da jede kruh i pije vodu. Ali lagao je
njega.
13:19 I on se vrati s njim, i jede hljeb u svojoj kući, i pije
vode.
13:20 I dogodi se, dok sjedoše za stolom, riječ Gospodnja
došao do proroka koji ga je vratio:
13:21 I povika čovjeku Božjem koji je došao iz Jude govoreći: Ovako
govori Gospod, jer nisi poslušao usta Gospodnja,
i nisi održao zapovijed koju ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj,
13:22 Ali se vratio i jeo hleb i pio vodu u mestu od
što ti reče Gospod: Ne jedi hljeba i ne pij vode;
tvoj leš neće doći na grob tvojih otaca.
13:23 I dogodi se, pošto je pojeo hleb, i nakon što je pio,
da mu je osedlao magarca, naime, za proroka kojeg je imao
vratio.
13:24 I kada je otišao, sreo ga je lav na putu i ubio ga.
leš je bio bačen na put, i magarac je stajao pored njega, takođe i lav
stajao pored leša.
13:25 I gle, ljudi prolaze i videše leš bačen na put, i
lav koji je stajao kraj leša: i oni dođoše i javiše u gradu
gde je stanovao stari prorok.
13:26 I kad je prorok koji ga je vratio s puta čuo,
rekao je: To je čovjek Božji, koji je bio nepokoran riječi
GOSPOD: zato ga je Jahve predao lavu koji ima
rastrgao ga i ubio po riječi Gospodnjoj koju je on
razgovarao s njim.
13:27 I reče sinovima svojim govoreći: Osedlajte mi magarca. I osedlali su
njega.
13:28 I on ode i nađe njegov leš bačen na putu, i magarca i
lav stoji pored leša: lav nije pojeo leš, niti
pocepao dupe.
13:29 I prorok uze leš Božjeg čoveka i položi ga na
magarca, i vratio ga: i stari prorok je došao u grad, da
oplakuju i sahranjuju ga.
13:30 I položio je svoj leš u vlastiti grob; i oplakivali su ga,
govoreći: Jao, brate moj!
13:31 I dogodi se, pošto ga je sahranio, rekao je svojim sinovima:
govoreći: Kad umrem, sahrani me u grobu u kojem je čovjek
Bog je sahranjen; položi moje kosti pored njegovih kostiju:
13:32 Za riječ koju je uzviknuo riječju Gospodnjom na oltar
u Betelu i protiv svih kuća uzvišica koje su u njima
gradovi Samarije, sigurno će se dogoditi.
13:33 Nakon ove stvari, Jerovoam se nije vratio sa svog zlog puta, nego se ponovo vratio
od najnižeg naroda, sveštenici na visinama: ko god bi,
posvetio ga je i postao jedan od sveštenika visokih mesta.
13:34 I ova stvar je postala grijeh domu Jerovoamovu, čak i da je posječe
i uništiti ga sa lica zemlje.