1 Kings 13:1 I gle, dođe čovjek Božji iz Jude po riječi GOSPOD Betelu, a Jeroboam je stajao kraj oltara da kadi. 13:2 I povika protiv oltara u riječi Gospodnjoj i reče: O oltar, oltar, ovako govori Jahve; Gle, rodiće se dete kuća Davidova, po imenu Jošija; i na tebi će ponuditi svećenici uzvišica koji kade na tebi i ljudske kosti spaliće se na tebi. 13:3 I dade znak isti dan govoreći: Ovo je znak koji je Gospod je govorio; Gle, oltar će se razdrijeti, i pepeo koji je na njega će se izliti. 13:4 I dogodi se, kada je kralj Jerovoam čuo riječ čovjeka od Bog, koji je zavapio na oltar u Betelu, da je iznio svoje ruku s oltara govoreći: Držite ga! I njegova ruka koju je stavio napred protiv njega, osušio, tako da nije mogao ponovo da ga uvuče njega. 13:5 I oltar se razdera, i pepeo se prosu sa oltara, prema znaku koji je Božji čovjek dao riječju LORD. 13:6 A kralj odgovori i reče čovjeku Božjem: Zamoli sada lice od Gospoda Boga svojega, i moli se za mene da mi se vrati ruka moja opet. I čovjek Božji zamoli se Gospodu, i kraljeva ruka je bila ponovo ga je obnovio i postao kao što je bio prije. 13:7 A kralj reče čovjeku Božjem: Pođi sa mnom kući i okrijepi se sebe, a ja ću ti dati nagradu. 13:8 I reče čovjek Božiji kralju: Ako mi daš polovicu svoje kuću, neću ući s tobom, niti ću jesti hljeba ni piti voda na ovom mjestu: 13:9 Jer tako mi je zapovjedila riječ Gospodnja govoreći: Ne jedi kruha, niti pij vode, niti se vraćaj istim putem kojim si došao. 13:10 Pa je otišao drugim putem, i nije se vratio putem kojim je došao Bethel. 13:11 U Betelu je stanovao stari prorok; a njegovi sinovi su došli i rekli mu sva djela koja je Božji čovjek učinio toga dana u Betelu: riječi koje je rekao kralju, oni su ih rekli i svom ocu. 13:12 A otac im reče: Kojim putem je otišao? Jer su njegovi sinovi vidjeli kojim putem je otišao čovjek Božji koji je došao iz Jude. 13:13 I reče sinovima svojim: Osedlajte mi magarca. Pa su ga osedlali magarac: i on je jahao na njemu, 13:14 I pođe za čovjekom Božjim i nađe ga kako sjedi pod hrastom reče mu: Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Jude? I on rekao je, jesam. 13:15 Tada mu reče: Pođi sa mnom kući i jedi hljeb. 13:16 A on reče: Ne mogu se vratiti s tobom, niti ući s tobom. hoću li jesti kruh niti piti vodu s tobom na ovom mjestu: 13:17 Jer mi je rečeno po riječi Gospodnjoj: ne jedi kruha niti pij tamo vode, niti se vraćaj da ideš putem kojim si došao. 13:18 On mu reče: I ja sam prorok kao i ti; i anđeo progovori meni po riječi Gospodnjoj govoreći: Vrati ga sa sobom kuću tvoju, da jede kruh i pije vodu. Ali lagao je njega. 13:19 I on se vrati s njim, i jede hljeb u svojoj kući, i pije vode. 13:20 I dogodi se, dok sjedoše za stolom, riječ Gospodnja došao do proroka koji ga je vratio: 13:21 I povika čovjeku Božjem koji je došao iz Jude govoreći: Ovako govori Gospod, jer nisi poslušao usta Gospodnja, i nisi održao zapovijed koju ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj, 13:22 Ali se vratio i jeo hleb i pio vodu u mestu od što ti reče Gospod: Ne jedi hljeba i ne pij vode; tvoj leš neće doći na grob tvojih otaca. 13:23 I dogodi se, pošto je pojeo hleb, i nakon što je pio, da mu je osedlao magarca, naime, za proroka kojeg je imao vratio. 13:24 I kada je otišao, sreo ga je lav na putu i ubio ga. leš je bio bačen na put, i magarac je stajao pored njega, takođe i lav stajao pored leša. 13:25 I gle, ljudi prolaze i videše leš bačen na put, i lav koji je stajao kraj leša: i oni dođoše i javiše u gradu gde je stanovao stari prorok. 13:26 I kad je prorok koji ga je vratio s puta čuo, rekao je: To je čovjek Božji, koji je bio nepokoran riječi GOSPOD: zato ga je Jahve predao lavu koji ima rastrgao ga i ubio po riječi Gospodnjoj koju je on razgovarao s njim. 13:27 I reče sinovima svojim govoreći: Osedlajte mi magarca. I osedlali su njega. 13:28 I on ode i nađe njegov leš bačen na putu, i magarca i lav stoji pored leša: lav nije pojeo leš, niti pocepao dupe. 13:29 I prorok uze leš Božjeg čoveka i položi ga na magarca, i vratio ga: i stari prorok je došao u grad, da oplakuju i sahranjuju ga. 13:30 I položio je svoj leš u vlastiti grob; i oplakivali su ga, govoreći: Jao, brate moj! 13:31 I dogodi se, pošto ga je sahranio, rekao je svojim sinovima: govoreći: Kad umrem, sahrani me u grobu u kojem je čovjek Bog je sahranjen; položi moje kosti pored njegovih kostiju: 13:32 Za riječ koju je uzviknuo riječju Gospodnjom na oltar u Betelu i protiv svih kuća uzvišica koje su u njima gradovi Samarije, sigurno će se dogoditi. 13:33 Nakon ove stvari, Jerovoam se nije vratio sa svog zlog puta, nego se ponovo vratio od najnižeg naroda, sveštenici na visinama: ko god bi, posvetio ga je i postao jedan od sveštenika visokih mesta. 13:34 I ova stvar je postala grijeh domu Jerovoamovu, čak i da je posječe i uništiti ga sa lica zemlje.