1 Kings
2:1 Približili su se dani Davidovi da umre; i on je napao
Solomon njegov sin, govoreći:
2:2 Ja idem putem cele zemlje; budi, dakle, jak i pokaži
ti si muškarac;
2:3 I drži zapovijed Jahve, Boga svojega, da hodiš njegovim putevima i držiš se
njegove odredbe, i njegove zapovijesti, i njegove presude, i njegove
svjedočanstva, kako je napisano u zakonu Mojsijevu, da možeš
napreduj u svemu što radiš i kamo god se okreneš:
2:4 Da bi Gospod nastavio svoju riječ koju je rekao o meni,
govoreći: Ako tvoja djeca paze na svoj put, da uđu ispred mene
istina svim svojim srcem i svom dušom, neće propasti
ti (reče on) čovjek na prijestolju Izraela.
2:5 Štaviše, ti znaš šta mi je Joav, sin Seruin, učinio, i
što je učinio dvojici vojskovođa Izraelovih, Abneru
sina Nerovog i Amasu, sina Jetherovog, koga je ubio i prolio
krv rata u miru, i stavi krv rata na svoj pojas koji je bio
o njegovim slabinama i u cipelama koje su mu bile na nogama.
2:6 Postupi, dakle, po svojoj mudrosti, i neka ne padne glava njegova
u grob u miru.
2:7 Ali pokažite milost prema sinovima Barzilaja Gileađanina, i neka
Budi od onih koji jedu za tvojim stolom, jer su tako došli k meni kada sam pobjegao
zbog Absaloma tvoga brata.
2:8 I gle, sa sobom imaš Šimeja, Gerinog sina, Benjamejca iz
Bahurim, koji me je prokleo teškim prokletstvom u danu kada sam otišao
Mahanaim: ali on je došao da me dočeka na Jordanu, i ja sam mu se zakleo
GOSPOD, govoreći: Neću te pogubiti mačem.
2:9 Zato ga nemoj smatrati nevinim, jer ti si mudar čovjek, i
znaš šta trebaš učiniti s njim; ali njegovu hrapavu glavu donese ti
do groba sa krvlju.
2:10 Tako je David počinuo kod svojih očeva, i sahranjen je u Davidovom gradu.
2:11 A dana kad je David vladao nad Izrailjem bilo je četrdeset godina, sedam
godine kraljevao je u Hebronu, a kraljevao je trideset i tri godine
Jerusalem.
2:12 Tada je Salomon sjeo na prijesto Davida oca svoga; i njegovo kraljevstvo
je uveliko uspostavljen.
2:13 I Adonija, sin Hagitin, dođe u Bat-Šebu, majku Solomonu.
A ona reče: "Hoćeš li s mirom?" A on je rekao, mirno.
2:14 Štaviše, rekao je: Imam nešto da ti kažem. A ona je rekla: Reci
on.
2:15 A on reče: Ti znaš da je moje kraljevstvo i da je sav Izrael
okrenu svoja lica na mene da vladam; ali kraljevstvo je
okrenuo se i postao je moj brat, jer je bio njegov od Gospoda.
2:16 I sada tražim od tebe jednu molbu, ne odbijaj me. A ona mu je rekla,
Reci dalje.
2:17 A on reče: "Govori, molim te, kralju Salomonu, (jer on neće
reci ti ne), da mi da za ženu Avišagu sunamitku.
2:18 A Bat-Šeba reče: Dobro; Za tebe ću govoriti kralju.
2:19 Zato je Bat-Šeba otišla kralju Solomonu da razgovara s njim
Adonijah. I kralj je ustao u susret i poklonio joj se,
i sjeo na prijestolje svoj, i naredio da se postavi stolica za kraljevu
majka; a ona mu je sjela na desnu ruku.
2:20 Zatim je rekla: Želim jednu malu molbu od tebe; Molim te, reci mi
ne ne. A kralj joj reče: Traži, majko moja, jer neću
reci ti ne.
2:21 A ona reče: Neka se Avišaga Šunamitka da Adoniji tvojoj
brat ženi.
2:22 A kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: A zašto ti
pitati Abišagu Šunamitku za Adoniju? zatraži za njega i kraljevstvo;
jer on je moj stariji brat; čak i za njega i za svećenika Abijatara,
i za Joaba, sina Serujinog.
2:23 Tada se kralj Salomon zakleo Jahvom govoreći: Bog mi učini tako, i više
također, ako Adonija nije izgovorio ovu riječ protiv svog života.
2:24 Sada, dakle, živ je Gospod, koji me je utvrdio i postavio
na prijestolju Davida, mog oca, i koji mi je napravio kuću kao on
obećano, Adonija će biti ubijen ovog dana.
2:25 I kralj Salomon posla preko Benaje, sina Jojadina; i on
pao na njega da je umro.
2:26 A Abijataru svećeniku reče kralj: "Idi u Anatot, u
svoja polja; jer si dostojan smrti, ali ja to neću
vrijeme te pogubi, jer si nosio kovčeg Gospoda Boga
pred mojim ocem Davidom, i zato što si bio u nevolji u svemu
pri čemu je moj otac bio pogođen.
2:27 Tako je Salomon izbacio Abijatara iz svećenika Jahvi; da je on
da se ispuni riječ Gospodnja koju je rekao o domu
od Ilija u Šilu.
2:28 Tada su došle vijesti do Joaba, jer je Joav krenuo za Adonijom, iako je
nije krenuo za Absalomom. I Joab je pobjegao u šator Gospodnji,
i uhvatio se za rogove oltara.
2:29 I rečeno je kralju Salomonu da je Joav pobjegao u šator
Gospod; i gle, on je kod oltara. Tada je Salomon poslao Benaju
sin Jojadin, govoreći: "Idi, navali na njega."
2:30 I dođe Benaja u šator Gospodnji i reče mu: Ovako
veli kralj: Izađi. A on reče: Ne; ali ja ću umrijeti ovdje. I
Benaiah je ponovo donio kralju riječ govoreći: Ovako reče Joab, a ovako on
odgovori mi.
2:31 A kralj mu reče: Učini kako je rekao, i baci se na njega, i
sahrani ga; da uzmeš nedužnu krv koju Joab
šupe, od mene i od kuće mog oca.
2:32 I vratiće Gospod krv svoju na svoju glavu, koja je pala na dvoje
ljudi pravedniji i bolji od njega, i pobio ih mačem, moj
otac David ne znajući za to, odnosno Abner, sin Nerov, kapetan
Izraelove vojske i Amasa, sin Jeterov, zapovjednik vojske
Jude.
2:33 Njihova će se krv, dakle, vratiti na Joabovu glavu i na
glava njegovog potomstva dovijeka, ali na Davidu i na njegovom potomstvu i na
njegova kuća i na prijestolju njegovu, bit će mir zauvijek
LORD.
2:34 Benaja, sin Jojadin, pope se, pade na njega i ubije ga.
i sahranjen je u svojoj kući u pustinji.
2:35 I postavi kralj Benaju, sina Jojadinog, u njegovu sobu nad vojskom.
a svećenika Sadoka kralj stavi u sobu Abijatarovu.
2:36 I kralj posla i dozva Šimeja i reče mu: Sagradi se
kuću u Jeruzalemu i ostani tamo i niko odatle ne izlazi
kuda.
2:37 Jer će biti, onog dana kad izađeš i pređeš preko
Potok Kidron, znat ćeš sigurno da ćeš sigurno umrijeti:
krv tvoja bit će na tvojoj vlastitoj glavi.
2:38 I reče Šimej kralju: Dobra je riječ: kao moj gospodar kralj
rekao je, tako će učiniti tvoj sluga. I Šimej nastade mnogo u Jerusalimu
dana.
2:39 I dogodi se na kraju tri godine da dvojica slugu
od Šimeja pobjegao je Ahišu, sinu Maake, kralja Gata. I oni
reče Šimeju govoreći: Evo sluge tvoje u Gatu.
2:40 I Šimej ustane, osedla magarca i ode u Gat u Ahiš da
potraži njegove sluge, a Šimej ode i dovede svoje sluge iz Gata.
2:41 I rečeno je Salomonu da je Šimej otišao iz Jerusalima u Gat, i
je ponovo došao.
2:42 I kralj posla i dozva Šimeja i reče mu: Nisam li?
zakune te Jahvom i zagovarao ti govoreći: Znaj!
za izvjesno, na dan kad izađeš i prošetaš bilo koji
gdje ćeš sigurno umrijeti? a ti si mi rekao: Riječ
što sam čuo je dobro.
2:43 Zašto onda nisi održao zakletvu Gospodnju i zapovest
za koje sam te optužio?
2:44 I reče kralj Šimeju: Ti znaš svu zloću koja
tvoje srce zna za to što si učinio Davidu mom ocu
Jahve će vratiti tvoju zloću na tvoju vlastitu glavu;
2:45 I kralj Salomon će biti blagoslovljen, i prijesto Davidov će biti
utvrđeni pred Gospodom zauvek.
2:46 Tako je kralj zapovjedio Benaji, sinu Jojadinom; koji se ugasio, i
pao na njega, da je umro. I kraljevstvo je uspostavljeno u ruci
od Solomona.