1 Kings 2:1 Približili su se dani Davidovi da umre; i on je napao Solomon njegov sin, govoreći: 2:2 Ja idem putem cele zemlje; budi, dakle, jak i pokaži ti si muškarac; 2:3 I drži zapovijed Jahve, Boga svojega, da hodiš njegovim putevima i držiš se njegove odredbe, i njegove zapovijesti, i njegove presude, i njegove svjedočanstva, kako je napisano u zakonu Mojsijevu, da možeš napreduj u svemu što radiš i kamo god se okreneš: 2:4 Da bi Gospod nastavio svoju riječ koju je rekao o meni, govoreći: Ako tvoja djeca paze na svoj put, da uđu ispred mene istina svim svojim srcem i svom dušom, neće propasti ti (reče on) čovjek na prijestolju Izraela. 2:5 Štaviše, ti znaš šta mi je Joav, sin Seruin, učinio, i što je učinio dvojici vojskovođa Izraelovih, Abneru sina Nerovog i Amasu, sina Jetherovog, koga je ubio i prolio krv rata u miru, i stavi krv rata na svoj pojas koji je bio o njegovim slabinama i u cipelama koje su mu bile na nogama. 2:6 Postupi, dakle, po svojoj mudrosti, i neka ne padne glava njegova u grob u miru. 2:7 Ali pokažite milost prema sinovima Barzilaja Gileađanina, i neka Budi od onih koji jedu za tvojim stolom, jer su tako došli k meni kada sam pobjegao zbog Absaloma tvoga brata. 2:8 I gle, sa sobom imaš Šimeja, Gerinog sina, Benjamejca iz Bahurim, koji me je prokleo teškim prokletstvom u danu kada sam otišao Mahanaim: ali on je došao da me dočeka na Jordanu, i ja sam mu se zakleo GOSPOD, govoreći: Neću te pogubiti mačem. 2:9 Zato ga nemoj smatrati nevinim, jer ti si mudar čovjek, i znaš šta trebaš učiniti s njim; ali njegovu hrapavu glavu donese ti do groba sa krvlju. 2:10 Tako je David počinuo kod svojih očeva, i sahranjen je u Davidovom gradu. 2:11 A dana kad je David vladao nad Izrailjem bilo je četrdeset godina, sedam godine kraljevao je u Hebronu, a kraljevao je trideset i tri godine Jerusalem. 2:12 Tada je Salomon sjeo na prijesto Davida oca svoga; i njegovo kraljevstvo je uveliko uspostavljen. 2:13 I Adonija, sin Hagitin, dođe u Bat-Šebu, majku Solomonu. A ona reče: "Hoćeš li s mirom?" A on je rekao, mirno. 2:14 Štaviše, rekao je: Imam nešto da ti kažem. A ona je rekla: Reci on. 2:15 A on reče: Ti znaš da je moje kraljevstvo i da je sav Izrael okrenu svoja lica na mene da vladam; ali kraljevstvo je okrenuo se i postao je moj brat, jer je bio njegov od Gospoda. 2:16 I sada tražim od tebe jednu molbu, ne odbijaj me. A ona mu je rekla, Reci dalje. 2:17 A on reče: "Govori, molim te, kralju Salomonu, (jer on neće reci ti ne), da mi da za ženu Avišagu sunamitku. 2:18 A Bat-Šeba reče: Dobro; Za tebe ću govoriti kralju. 2:19 Zato je Bat-Šeba otišla kralju Solomonu da razgovara s njim Adonijah. I kralj je ustao u susret i poklonio joj se, i sjeo na prijestolje svoj, i naredio da se postavi stolica za kraljevu majka; a ona mu je sjela na desnu ruku. 2:20 Zatim je rekla: Želim jednu malu molbu od tebe; Molim te, reci mi ne ne. A kralj joj reče: Traži, majko moja, jer neću reci ti ne. 2:21 A ona reče: Neka se Avišaga Šunamitka da Adoniji tvojoj brat ženi. 2:22 A kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: A zašto ti pitati Abišagu Šunamitku za Adoniju? zatraži za njega i kraljevstvo; jer on je moj stariji brat; čak i za njega i za svećenika Abijatara, i za Joaba, sina Serujinog. 2:23 Tada se kralj Salomon zakleo Jahvom govoreći: Bog mi učini tako, i više također, ako Adonija nije izgovorio ovu riječ protiv svog života. 2:24 Sada, dakle, živ je Gospod, koji me je utvrdio i postavio na prijestolju Davida, mog oca, i koji mi je napravio kuću kao on obećano, Adonija će biti ubijen ovog dana. 2:25 I kralj Salomon posla preko Benaje, sina Jojadina; i on pao na njega da je umro. 2:26 A Abijataru svećeniku reče kralj: "Idi u Anatot, u svoja polja; jer si dostojan smrti, ali ja to neću vrijeme te pogubi, jer si nosio kovčeg Gospoda Boga pred mojim ocem Davidom, i zato što si bio u nevolji u svemu pri čemu je moj otac bio pogođen. 2:27 Tako je Salomon izbacio Abijatara iz svećenika Jahvi; da je on da se ispuni riječ Gospodnja koju je rekao o domu od Ilija u Šilu. 2:28 Tada su došle vijesti do Joaba, jer je Joav krenuo za Adonijom, iako je nije krenuo za Absalomom. I Joab je pobjegao u šator Gospodnji, i uhvatio se za rogove oltara. 2:29 I rečeno je kralju Salomonu da je Joav pobjegao u šator Gospod; i gle, on je kod oltara. Tada je Salomon poslao Benaju sin Jojadin, govoreći: "Idi, navali na njega." 2:30 I dođe Benaja u šator Gospodnji i reče mu: Ovako veli kralj: Izađi. A on reče: Ne; ali ja ću umrijeti ovdje. I Benaiah je ponovo donio kralju riječ govoreći: Ovako reče Joab, a ovako on odgovori mi. 2:31 A kralj mu reče: Učini kako je rekao, i baci se na njega, i sahrani ga; da uzmeš nedužnu krv koju Joab šupe, od mene i od kuće mog oca. 2:32 I vratiće Gospod krv svoju na svoju glavu, koja je pala na dvoje ljudi pravedniji i bolji od njega, i pobio ih mačem, moj otac David ne znajući za to, odnosno Abner, sin Nerov, kapetan Izraelove vojske i Amasa, sin Jeterov, zapovjednik vojske Jude. 2:33 Njihova će se krv, dakle, vratiti na Joabovu glavu i na glava njegovog potomstva dovijeka, ali na Davidu i na njegovom potomstvu i na njegova kuća i na prijestolju njegovu, bit će mir zauvijek LORD. 2:34 Benaja, sin Jojadin, pope se, pade na njega i ubije ga. i sahranjen je u svojoj kući u pustinji. 2:35 I postavi kralj Benaju, sina Jojadinog, u njegovu sobu nad vojskom. a svećenika Sadoka kralj stavi u sobu Abijatarovu. 2:36 I kralj posla i dozva Šimeja i reče mu: Sagradi se kuću u Jeruzalemu i ostani tamo i niko odatle ne izlazi kuda. 2:37 Jer će biti, onog dana kad izađeš i pređeš preko Potok Kidron, znat ćeš sigurno da ćeš sigurno umrijeti: krv tvoja bit će na tvojoj vlastitoj glavi. 2:38 I reče Šimej kralju: Dobra je riječ: kao moj gospodar kralj rekao je, tako će učiniti tvoj sluga. I Šimej nastade mnogo u Jerusalimu dana. 2:39 I dogodi se na kraju tri godine da dvojica slugu od Šimeja pobjegao je Ahišu, sinu Maake, kralja Gata. I oni reče Šimeju govoreći: Evo sluge tvoje u Gatu. 2:40 I Šimej ustane, osedla magarca i ode u Gat u Ahiš da potraži njegove sluge, a Šimej ode i dovede svoje sluge iz Gata. 2:41 I rečeno je Salomonu da je Šimej otišao iz Jerusalima u Gat, i je ponovo došao. 2:42 I kralj posla i dozva Šimeja i reče mu: Nisam li? zakune te Jahvom i zagovarao ti govoreći: Znaj! za izvjesno, na dan kad izađeš i prošetaš bilo koji gdje ćeš sigurno umrijeti? a ti si mi rekao: Riječ što sam čuo je dobro. 2:43 Zašto onda nisi održao zakletvu Gospodnju i zapovest za koje sam te optužio? 2:44 I reče kralj Šimeju: Ti znaš svu zloću koja tvoje srce zna za to što si učinio Davidu mom ocu Jahve će vratiti tvoju zloću na tvoju vlastitu glavu; 2:45 I kralj Salomon će biti blagoslovljen, i prijesto Davidov će biti utvrđeni pred Gospodom zauvek. 2:46 Tako je kralj zapovjedio Benaji, sinu Jojadinom; koji se ugasio, i pao na njega, da je umro. I kraljevstvo je uspostavljeno u ruci od Solomona.