1 Kings 1:1 Kralj David je bio star i u godinama; i pokrili su ga sa odeću, ali nije imao toplotu. 1:2 Zato mu njegove sluge rekoše: "Neka se traži moj gospodar." kralj mlada djevica: i neka stane pred kralja, i neka čuvaj ga i neka leži u tvojim grudima, da bi moj gospodar kralj mogao dobiti toplota. 1:3 Tako su tražili lijepu djevojku po svim obalama Izraelovim, i našao Avišagu iz Šunamke i odveo je kralju. 1:4 A djevojka je bila vrlo lijepa, i cijenila je kralja i služila mu njega: ali kralj je nije poznavao. 1:5 Tada se Adonija, sin Hagitin, uzvisio govoreći: Ja ću biti kralj: i pripremio mu je kola i konjanike i pedeset ljudi da trče pre njega. 1:6 I njegov otac mu nikada nije bio nezadovoljan rekavši: Zašto si jesi li to uradio? a takođe je bio veoma dobar čovek; a majka ga je rodila nakon Absaloma. 1:7 I posavjetova se s Joabom, sinom Serujinim, i s Abijatarom, svećenik: a oni koji su slijedili Adoniju pomogli su mu. 1:8 Ali svećenik Sadok i Benaja, sin Jojadin, i Natan, prorok, i Šimej, i Rej, i moćnici koji su pripadali David, nisu bili s Adonija. 1:9 I Adonija pokla ovce i volove i debelu stoku na kamenu Zoheleth, koji je od Enrogela, i nazvao je svu svoju braću kraljevom sinovi i svi ljudi iz Jude, kraljeve sluge: 1:10 Ali prorok Natan, i Benaja, i moćnici, i Salomon njegov brate, nije zvao. 1:11 Zbog toga je Natan govorio Vitsaveji, majci Solomonovoj, govoreći: Zar nisi čuo da Adonija, sin Hagitin, vlada, i David naš gospodar to ne zna? 1:12 Dakle, dođi, molim te, dozvoli mi da ti dam savjet da ti spasiti svoj život i život tvoga sina Solomona. 1:13 Idi i uđi kod kralja Davida i reci mu: "Zar nisi, moj Gospodaru, kralju, zakuni se sluškinji svojoj govoreći: Zaista, Solomon tvoj sin će zavladati poslije mene, i on će sjediti na mom prijestolju? zašto onda Adonijah reign? 1:14 Gle, dok još tamo razgovaraš s kraljem, i ja ću ući poslije tebe i potvrdi riječi tvoje. 1:15 I Bat-Šeba uđe kralju u odaju, i kralj je bio vrlo star; a Avišaga Šunamka služila je kralju. 1:16 I Bat-Šeba se pokloni i pokloni se kralju. A kralj je rekao, Šta bi ti? 1:17 A ona mu reče: Gospodaru moj, zakleo si se Gospodom Bogom svojim da sluškinja tvoja govoreći: Salomon će tvoj sin kraljevati poslije mene, i on će sjediti na mom prijestolju. 1:18 I sada, gle, Adonija vlada; a sada, moj gospodaru kralju, ti ne znam: 1:19 I poklao je goveda i goveda i ovce u izobilju, i pozva sve sinove kraljeve, i svećenika Abijatara, i Joaba vojskovođa, ali Solomona tvoga slugu nije pozvao. 1:20 A ti, moj gospodaru, kralju, oči cijelog Izraela su uprte u tebe, ti bi im trebao reći ko će sjediti na prijestolju moga gospodara kralja nakon njega. 1:21 U suprotnom će se dogoditi kada moj gospodar kralj bude spavao s njim njegovi očevi, da ćemo ja i moj sin Solomon biti ubrojani u prestupnike. 1:22 I, gle, dok je još razgovarala s kraljem, i Natan prorok ušao. 1:23 I javiše kralju govoreći: Evo Natana proroka. I kada on ušao pred kralja, poklonio se kralju sa svojim licem prema zemlji. 1:24 A Natan reče: Gospodaru moj, kralju, jesi li rekao: Adonija će vladati za mnom, i on će sjediti na mom prijestolju? 1:25 Jer je danas sišao i zaklao je volove i debelu stoku i ovaca u izobilju i pozvao je sve kraljeve sinove i zapovjednici vojske i svećenik Abijatar; i gle, jedu i pij pred njim i reci: Bože čuvaj kralja Adonije! 1:26 Ali ja, čak i ja tvoj sluga, i Sadok svećenik, i Benaiah sin Jojade i sluge tvoga Solomona nije pozvao. 1:27 Da li je ovo uradio moj gospodar kralj, a ti to nisi pokazao Tvoj sluga, ko će sjediti na prijestolju moga gospodara kralja poslije njega? 1:28 Tada kralj David odgovori i reče: Zovite me Bat-Šeba. I ona je ušla kraljevo prisustvo i stao pred kralja. 1:29 Kralj se zakleo i rekao: Živ je Gospod, koji je otkupio moje duša iz svih nevolja, 1:30 Kao što sam ti se zakleo Gospodom Bogom Izrailjevim govoreći: Zaista Solomon će tvoj sin vladati poslije mene, i on će sjediti na mom prijestolju moje mjesto; čak ću to sigurno učiniti danas. 1:31 Tada se Bat-Šeba naklonila licem do zemlje i poklonila joj se kralja i reče: Neka živi moj gospodar, kralj David dovijeka. 1:32 I reče kralj David: Pozovite me svećenika Sadoka i proroka Natana, i Benaja, sin Jojadin. I došli su pred kralja. 1:33 I kralj im reče: Povedite sa sobom sluge svoga gospodara, i natjeraj Solomona mog sina da jaše na mojoj vlastitoj mazgi i sruši ga za Gihona: 1:34 I neka ga tamo pomazu za kralja Sadok svećenik i Natan prorok nad Izraelom, i zatrubite u trubu i recite: Bože, čuvaj kralja! Solomon. 1:35 Onda pođite za njim, da dođe i sjedne na mene tron; jer će on biti kralj umjesto mene, a ja sam ga odredio da bude vladar nad Izraelom i nad Judom. 1:36 A Benaja, sin Jojadin, odgovori kralju i reče: Amen! GOSPOD, Bog moga gospodara kralja, reci tako. 1:37 Kao što je Gospod bio s mojim gospodarom kraljem, tako je i sa Solomonom, i učini njegov prijesto veći od prijestolja moga gospodara kralja Davida. 1:38 Tako svećenik Sadok, prorok Natan i Benaja sin Jojada, i Kereti i Pelećani, siđoše i počiniše Solomon da jaše na mazgu kralja Davida i dovede ga u Gihon. 1:39 I svećenik Sadok uze rog s uljem iz šatora i pomazan Solomon. I zatrubili su u trubu; i svi ljudi su rekli, Bože sačuvaj kralja Solomona. 1:40 I sav narod je krenuo za njim, i narod je svirao lulama, i radovao se velikom radošću, tako da se zemlja raspucala od zvuka njima. 1:41 I Adonija i svi gosti koji su bili s njim čuli su to kao što su čuli prekinuo jelo. I kad je Joab čuo zvuk trube, on je reče: "Zbog čega je ova gradska buka u buci?" 1:42 I dok je još govorio, gle, Jonatan, sin svećenika Abijatara došao; a Adonija mu reče: Uđi. jer ti si hrabar čovjek, i donosi dobre vesti. 1:43 A Jonatan odgovori i reče Adoniji: Zaista naš gospodar, kralj David učinio je Solomona kraljem. 1:44 I kralj posla s njim svećenika Sadoka i Natana prorok, i Benaja, sin Jojadin, i Kereti, i Peletićani, i natjerali su ga da jaše na kraljevoj mazgi: 1:45 I svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga za kralja Gihon: I odande su izišli veseli, tako da je grad zazvonio opet. Ovo je buka koju ste čuli. 1:46 I takođe Solomon sedi na prestolu kraljevstva. 1:47 Štaviše, kraljeve sluge su došle da blagoslove našeg gospodara, kralja Davida, govoreći: Bog učini da ime Salomonovo bude bolje od tvog imena, i učini njegovo tron veći od tvog prijestolja. I kralj se pokloni na krevetu. 1:48 I tako je kralj rekao: Blagoslovljen Gospod Bog Izrailjev koji dao je jednoga da sjedi na mom prijestolju danas, čak i moje oči to vide. 1:49 I svi gosti koji su bili kod Adonije uplašiše se i ustadoše i išao svaki svojim putem. 1:50 I Adonija se uplašio Solomona, i ustao, otišao i uhvatio drži se za rogove oltara. 1:51 I rečeno je Solomonu govoreći: Gle, Adonija se boji kralja Solomona. jer, evo, uhvatio se za rogove oltara govoreći: Neka kralj Salomon mi se zaklinje danas da neće ubiti svog slugu sa mač. 1:52 I reče Salomon: Ako se pokaže kao dostojan čovek, neće dlaka njegova padne na zemlju, ali ako se u njoj nađe zlo njega, on će umrijeti. 1:53 I posla kralj Solomon, i spustiše ga s oltara. I on dođe i pokloni se kralju Salomonu, a Salomon mu reče: "Idi tvoja kuća.