1 Kings
1:1 Kralj David je bio star i u godinama; i pokrili su ga sa
odeću, ali nije imao toplotu.
1:2 Zato mu njegove sluge rekoše: "Neka se traži moj gospodar."
kralj mlada djevica: i neka stane pred kralja, i neka
čuvaj ga i neka leži u tvojim grudima, da bi moj gospodar kralj mogao dobiti
toplota.
1:3 Tako su tražili lijepu djevojku po svim obalama Izraelovim,
i našao Avišagu iz Šunamke i odveo je kralju.
1:4 A djevojka je bila vrlo lijepa, i cijenila je kralja i služila mu
njega: ali kralj je nije poznavao.
1:5 Tada se Adonija, sin Hagitin, uzvisio govoreći: Ja ću biti
kralj: i pripremio mu je kola i konjanike i pedeset ljudi da trče
pre njega.
1:6 I njegov otac mu nikada nije bio nezadovoljan rekavši: Zašto si
jesi li to uradio? a takođe je bio veoma dobar čovek; a majka ga je rodila
nakon Absaloma.
1:7 I posavjetova se s Joabom, sinom Serujinim, i s Abijatarom,
svećenik: a oni koji su slijedili Adoniju pomogli su mu.
1:8 Ali svećenik Sadok i Benaja, sin Jojadin, i Natan,
prorok, i Šimej, i Rej, i moćnici koji su pripadali
David, nisu bili s Adonija.
1:9 I Adonija pokla ovce i volove i debelu stoku na kamenu
Zoheleth, koji je od Enrogela, i nazvao je svu svoju braću kraljevom
sinovi i svi ljudi iz Jude, kraljeve sluge:
1:10 Ali prorok Natan, i Benaja, i moćnici, i Salomon njegov
brate, nije zvao.
1:11 Zbog toga je Natan govorio Vitsaveji, majci Solomonovoj, govoreći:
Zar nisi čuo da Adonija, sin Hagitin, vlada, i
David naš gospodar to ne zna?
1:12 Dakle, dođi, molim te, dozvoli mi da ti dam savjet da ti
spasiti svoj život i život tvoga sina Solomona.
1:13 Idi i uđi kod kralja Davida i reci mu: "Zar nisi, moj
Gospodaru, kralju, zakuni se sluškinji svojoj govoreći: Zaista, Solomon tvoj
sin će zavladati poslije mene, i on će sjediti na mom prijestolju? zašto onda
Adonijah reign?
1:14 Gle, dok još tamo razgovaraš s kraljem, i ja ću ući
poslije tebe i potvrdi riječi tvoje.
1:15 I Bat-Šeba uđe kralju u odaju, i kralj je bio
vrlo star; a Avišaga Šunamka služila je kralju.
1:16 I Bat-Šeba se pokloni i pokloni se kralju. A kralj je rekao,
Šta bi ti?
1:17 A ona mu reče: Gospodaru moj, zakleo si se Gospodom Bogom svojim da
sluškinja tvoja govoreći: Salomon će tvoj sin kraljevati poslije mene,
i on će sjediti na mom prijestolju.
1:18 I sada, gle, Adonija vlada; a sada, moj gospodaru kralju, ti
ne znam:
1:19 I poklao je goveda i goveda i ovce u izobilju, i
pozva sve sinove kraljeve, i svećenika Abijatara, i Joaba
vojskovođa, ali Solomona tvoga slugu nije pozvao.
1:20 A ti, moj gospodaru, kralju, oči cijelog Izraela su uprte u tebe,
ti bi im trebao reći ko će sjediti na prijestolju moga gospodara kralja
nakon njega.
1:21 U suprotnom će se dogoditi kada moj gospodar kralj bude spavao s njim
njegovi očevi, da ćemo ja i moj sin Solomon biti ubrojani u prestupnike.
1:22 I, gle, dok je još razgovarala s kraljem, i Natan prorok
ušao.
1:23 I javiše kralju govoreći: Evo Natana proroka. I kada on
ušao pred kralja, poklonio se kralju sa svojim
licem prema zemlji.
1:24 A Natan reče: Gospodaru moj, kralju, jesi li rekao: Adonija će vladati
za mnom, i on će sjediti na mom prijestolju?
1:25 Jer je danas sišao i zaklao je volove i debelu stoku i
ovaca u izobilju i pozvao je sve kraljeve sinove i
zapovjednici vojske i svećenik Abijatar; i gle, jedu i
pij pred njim i reci: Bože čuvaj kralja Adonije!
1:26 Ali ja, čak i ja tvoj sluga, i Sadok svećenik, i Benaiah sin
Jojade i sluge tvoga Solomona nije pozvao.
1:27 Da li je ovo uradio moj gospodar kralj, a ti to nisi pokazao
Tvoj sluga, ko će sjediti na prijestolju moga gospodara kralja poslije njega?
1:28 Tada kralj David odgovori i reče: Zovite me Bat-Šeba. I ona je ušla
kraljevo prisustvo i stao pred kralja.
1:29 Kralj se zakleo i rekao: Živ je Gospod, koji je otkupio moje
duša iz svih nevolja,
1:30 Kao što sam ti se zakleo Gospodom Bogom Izrailjevim govoreći: Zaista
Solomon će tvoj sin vladati poslije mene, i on će sjediti na mom prijestolju
moje mjesto; čak ću to sigurno učiniti danas.
1:31 Tada se Bat-Šeba naklonila licem do zemlje i poklonila joj se
kralja i reče: Neka živi moj gospodar, kralj David dovijeka.
1:32 I reče kralj David: Pozovite me svećenika Sadoka i proroka Natana,
i Benaja, sin Jojadin. I došli su pred kralja.
1:33 I kralj im reče: Povedite sa sobom sluge svoga gospodara,
i natjeraj Solomona mog sina da jaše na mojoj vlastitoj mazgi i sruši ga
za Gihona:
1:34 I neka ga tamo pomazu za kralja Sadok svećenik i Natan prorok
nad Izraelom, i zatrubite u trubu i recite: Bože, čuvaj kralja!
Solomon.
1:35 Onda pođite za njim, da dođe i sjedne na mene
tron; jer će on biti kralj umjesto mene, a ja sam ga odredio da bude
vladar nad Izraelom i nad Judom.
1:36 A Benaja, sin Jojadin, odgovori kralju i reče: Amen!
GOSPOD, Bog moga gospodara kralja, reci tako.
1:37 Kao što je Gospod bio s mojim gospodarom kraljem, tako je i sa Solomonom,
i učini njegov prijesto veći od prijestolja moga gospodara kralja Davida.
1:38 Tako svećenik Sadok, prorok Natan i Benaja sin
Jojada, i Kereti i Pelećani, siđoše i počiniše
Solomon da jaše na mazgu kralja Davida i dovede ga u Gihon.
1:39 I svećenik Sadok uze rog s uljem iz šatora i
pomazan Solomon. I zatrubili su u trubu; i svi ljudi su rekli,
Bože sačuvaj kralja Solomona.
1:40 I sav narod je krenuo za njim, i narod je svirao lulama,
i radovao se velikom radošću, tako da se zemlja raspucala od zvuka
njima.
1:41 I Adonija i svi gosti koji su bili s njim čuli su to kao što su čuli
prekinuo jelo. I kad je Joab čuo zvuk trube, on je
reče: "Zbog čega je ova gradska buka u buci?"
1:42 I dok je još govorio, gle, Jonatan, sin svećenika Abijatara
došao; a Adonija mu reče: Uđi. jer ti si hrabar čovjek,
i donosi dobre vesti.
1:43 A Jonatan odgovori i reče Adoniji: Zaista naš gospodar, kralj David
učinio je Solomona kraljem.
1:44 I kralj posla s njim svećenika Sadoka i Natana
prorok, i Benaja, sin Jojadin, i Kereti, i
Peletićani, i natjerali su ga da jaše na kraljevoj mazgi:
1:45 I svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga za kralja
Gihon: I odande su izišli veseli, tako da je grad zazvonio
opet. Ovo je buka koju ste čuli.
1:46 I takođe Solomon sedi na prestolu kraljevstva.
1:47 Štaviše, kraljeve sluge su došle da blagoslove našeg gospodara, kralja Davida,
govoreći: Bog učini da ime Salomonovo bude bolje od tvog imena, i učini njegovo
tron veći od tvog prijestolja. I kralj se pokloni na krevetu.
1:48 I tako je kralj rekao: Blagoslovljen Gospod Bog Izrailjev koji
dao je jednoga da sjedi na mom prijestolju danas, čak i moje oči to vide.
1:49 I svi gosti koji su bili kod Adonije uplašiše se i ustadoše i
išao svaki svojim putem.
1:50 I Adonija se uplašio Solomona, i ustao, otišao i uhvatio
drži se za rogove oltara.
1:51 I rečeno je Solomonu govoreći: Gle, Adonija se boji kralja Solomona.
jer, evo, uhvatio se za rogove oltara govoreći: Neka kralj
Salomon mi se zaklinje danas da neće ubiti svog slugu sa
mač.
1:52 I reče Salomon: Ako se pokaže kao dostojan čovek, neće
dlaka njegova padne na zemlju, ali ako se u njoj nađe zlo
njega, on će umrijeti.
1:53 I posla kralj Solomon, i spustiše ga s oltara. I on
dođe i pokloni se kralju Salomonu, a Salomon mu reče: "Idi
tvoja kuća.