1 Esdras 4:1 Tada je drugi, koji je govorio o moći kralja, počeo reci, 4:2 O vi ljudi, nemojte se nadmašiti snagom ljudi koji vladaju morem i kopnom i sve stvari u njima? 4:3 Ali ipak je kralj moćniji, jer je on gospodar svih ovih stvari, i ima vlast nad njima; i sve što im zapovjedi oni čine. 4:4 Ako im naredi da ratuju jedan protiv drugog, oni to čine: ako on pošalji ih protiv neprijatelja, oni idu i ruše planine zidine i kule. 4:5 Oni ubijaju i bivaju ubijeni, i ne prestupe carevu zapovest: ako dobiju pobjedu, sve donose kralju, kao i plijen, kao sve ostalo. 4:6 Tako i za one koji nisu vojnici i nemaju veze sa ratovima, nego se bave uzgojem kad opet požanju ono što su posijali, donose ga kralju i tjeraju jedni druge da plaćaju danak kralj. 4:7 Ali on je samo jedan čovjek: ako naredi da se ubije, oni ubijaju; ako on komandu poštedeti, oni poštedeti; 4:8 Ako naredi da se udari, oni biju; ako naredi da se opustoše, oni učiniti pustim; ako on naredi da se grade, oni grade; 4:9 Ako naredi da se poseku, oni poseku; ako naredi da se posade, oni biljka. 4:10 Tako mu se svi njegovi ljudi i njegove vojske pokoravaju: on i leži, on jede i pije, i odmara se: 4:11 A ovi bdiju oko njega, i niko ne smije otići i učiniti svoja posla, niti ga ne poslušaju ni u čemu. 4:12 O, ljudi, kako ne bi kralj bio najmoćniji, kad je u takvoj vrsti poslušao? I držao je jezik za zubima. 4:13 Zatim treći, koji je govorio o ženama i o istini, (ovo je bilo Zorobabel) je počeo da govori. 4:14 O vi ljudi, to nije veliki kralj, niti mnoštvo ljudi, niti je to je vino koje se ističe; ko je onda taj koji njima vlada ili ima gospodstvo nad njima? nisu žene? 4:15 Žene su rodile kralja i sav narod koji vlada morem i zemljište. 4:16 I od njih su došli, i nahranili su one koji su posadili vinogradi, odakle dolazi vino. 4:17 I od njih se prave haljine za muškarce; oni donose slavu ljudima; i bez žena ne mogu biti muškarci. 4:18 Da, i ako su ljudi skupili zlato i srebro, ili bilo koje drugo dobra stvar, zar ne vole ženu koja je simpatična i ljepota? 4:19 I puštajući sve te stvari, zar ne zjape, pa čak i sa otvorenim usta brzo upiru oči u nju; i nemaju svi ljudi više želje nju nego do srebra ili zlata, ili bilo koje druge dobre stvari? 4:20 Čovek ostavi svog oca koji ga je vaspitao i svoju zemlju, i prianja uz svoju ženu. 4:21 Drži se da ne provede život sa svojom ženom. i ne pamti ni jedno ni drugo otac, ni majka, ni zemlja. 4:22 I po ovome morate znati da žene imaju vlast nad vama: nemojte truda i muke, i davati i donositi sve ženi? 4:23 Da, čovjek uzima svoj mač i ide svojim putem da pljačka i krade, da plovite po moru i rijekama; 4:24 I pogleda lava, i ode u tamu; i kada ima ukraden, razmažen i opljačkan, on to donosi svojoj ljubavi. 4:25 Zato muškarac voli svoju ženu više nego oca ili majku. 4:26 Da, ima mnogo onih koji su ostali bez pameti za žene, i postali sluge za njihovo dobro. 4:27 Mnogi su takođe stradali, pogrešili i zgrešili zbog žena. 4:28 I sada mi ne verujete? nije li kralj veliki u svojoj moći? nemoj svi regioni se boje da ga dodirnu? 4:29 Ipak sam vidio njega i kraljevu konkubinu Apame, kćerku divnog Bartakusa, koji sjedi s desne strane kralja, 4:30 I uzevši krunu s kraljeve glave, i stavi je na svoju glava; udarila je i kralja lijevom rukom. 4:31 I pored svega toga, kralj je zurio i gledao u nju otvorenih usta: ako mu se ona smijala, smijao se i on; ali ako je uzela bilo koju negodovanje prema njemu, kralj je bio voljan da laska, da bi ona mogla biti ponovo se pomirio sa njim. 4:32 O vi muškarci, kako je moguće, a da žene ne budu jake, budući da tako rade? 4:33 Tada su se kralj i prinčevi pogledali jedan u drugog, i on je počeo govori o istini. 4:34 O vi muškarci, zar žene nisu jake? velika je zemlja, visoko je nebo, brzo je sunce na svom putu, jer okružuje nebesa uokolo okolo, i ponovo ide svojim kursom do svog mesta u jednom danu. 4:35 Nije li veliki onaj koji pravi ove stvari? dakle velika je istina, i jači od svih stvari. 4:36 Sva zemlja vapi za istinom, a nebo je blagosilja: djela se tresu i drhte od toga, i s tim nema ništa nepravedno. 4:37 Vino je zlo, kralj je zao, žene su zle, sva djeca ljudi su zli, i takva su sva njihova zla djela; i nema istina u njima; u svojoj nepravdi i oni će propasti. 4:38 Što se tiče istine, ona traje, i uvek je jaka; živi i osvaja zauvek. 4:39 Kod nje nema prihvatanja osoba ili nagrada; ali ona to radi stvari koje su pravedne i uzdržavaju se od svih nepravednih i zlih stvari; i svi muškarci dobro vole njene radove. 4:40 Ni u njenom sudu nema nepravde; i ona je snaga, kraljevstvo, moć i veličanstvo, svih doba. Neka je blagosloven Bog istine. 4:41 I sa tim je šutio. I sav narod je tada viknuo, i rekao: Velika je Istina i moćna iznad svega. 4:42 Tada mu kralj reče: Pitaj šta hoćeš više nego što je određeno u pisanju, i mi ćemo ti ga dati, jer si proglašen najmudrijim; a ti ćeš sjediti do mene i zvaćeš se moj rođak. 4:43 Tada reče kralju: Sjeti se svog zavjeta na koji si se zavjetovao sagradi Jerusalim, u dan kada si došao u svoje kraljevstvo, 4:44 I da pošalje sve posude koje su iznesene iz Jerusalima, koju je Kir odvojio, kada se zakleo da će uništiti Babilon i poslati opet tamo. 4:45 Takođe si se zakleo da ćeš izgraditi hram, koji su Edomci spalili kada su Haldejci opustošili Judeju. 4:46 A sada, o gospodaru kralju, ovo je ono što mi treba i što ja želja od tebe, a to je kneževska sloboda iz koje proizilazi sebe: Stoga želim da ispuniš zavjet, izvršenje za šta si se svojim ustima zakleo Kralju nebeskom. 4:47 Tada je kralj Darije ustao, poljubio ga i napisao mu pisma svim blagajnicima i poručnicima i kapetanima i guvernerima, da trebalo bi bezbedno da prenesu na put i njega, i sve one koji idu zajedno s njim da izgradi Jerusalim. 4:48 Pisao je pisma i poručnicima koji su bili u Celosiriji i Fenike, i njima u Libanu, da donesu kedrovo drvo od Libana do Jeruzalema, i da njime sagrade grad njega. 4:49 Štaviše, pisao je za sve Jevreje koji su izašli iz njegovog carstva Jevreje, što se tiče njihove slobode, da nema oficira, nema vladara, nema poručnik, ni blagajnik, treba nasilno da uđe na njihova vrata; 4:50 I da sva zemlja koju oni drže bude slobodna bez danka; i da Edomci treba da predaju sela Jevrejima koja tada su držali: 4:51 Da, da se godišnje daje dvadeset talenata za izgradnju hram, do vremena kada je sagrađen; 4:52 I drugih deset talenata godišnje, da održavaju žrtve paljenice na njima oltar svaki dan, pošto su imali zapovest da prinesu sedamnaest: 4:53 I da imaju svi oni koji su otišli iz Babilona da grade grad slobodna sloboda, kao i oni kao njihovo potomstvo, i svi sveštenici koji otišao. 4:54 Pisao je i o tome. optužbe i sveštenička odežda pri čemu oni služe; 4:55 I isto tako i za levitske dužnosti, da im se daju do dana kada je kuća bila gotova, a Jerusalim sazidan. 4:56 I naredio je da se daju svima koji drže gradske penzije i plate. 4:57 I poslao je sve posude iz Babilona koje je Kir postavio odvojeno; i sve što je Kir dao u zapovijedi, isto je on naložio takođe da se izvrši i poslat u Jerusalim. 4:58 Sada kada je ovaj mladić izašao, podigao je svoje lice ka nebu prema Jerusalimu, i hvalio Kralja nebeskog, 4:59 I rekao: Od tebe dolazi pobjeda, od tebe dolazi mudrost i tvoja je slava, a ja sam tvoj sluga. 4:60 Blagosloven si, koji si mi dao mudrost, jer tebi zahvaljujem, o Gospodaru naših očeva. 4:61 I tako je uzeo pisma, i otišao, i došao u Vavilon, i sve to ispričao svojoj braći. 4:62 I hvališe Boga otaca svojih, jer im je dao sloboda i sloboda 4:63 Ići gore i sagraditi Jerusalim, i hram koji se po njemu zove ime: i gostili su se uz instrumente muzike i veselja sedam dana.