1 Chronicles
17:1 I dogodi se, dok je David sjedio u svojoj kući, to reče David
Natane, prorok, evo, ja stanujem u kući od kedra, ali u kovčegu
savez Gospodnji ostaje pod zavjesama.
17:2 Tada Natan reče Davidu: Učini sve što ti je na srcu; jer Bog jeste
sa tobom.
17:3 I dogodi se iste noći, da riječ Božija dođe Natanu,
govoreći,
17:4 Idi i reci Davidu sluzi mome: Ovako veli Gospod: Ne gradiš
meni kuća za stanovanje:
17:5 Jer nisam stanovao u kući od dana kad sam podigao Izrailja
do danas; nego su išli od šatora do šatora i od jednog šatora
drugome.
17:6 Gde god sam išao sa celim Izraelom, progovorio sam reč bilo kome od njih
sudije Izraelove, kojima sam zapovjedio da hrane moj narod govoreći: Zašto
niste mi sagradili kuću od kedra?
17:7 Sada, dakle, ovako reci mom sluzi Davidu: Ovako kaže
GOSPODINE nad vojskama, uzeo sam te iz ovčijeg koša, čak i iz slijeđenja
ovce, da budeš vladar nad mojim narodom Izraelom:
17:8 I bio sam s tobom kuda god si hodao i sekao
odbacio sve svoje neprijatelje prije tebe i napravio ti ime kao
ime velikana koji su na zemlji.
17:9 I ja ću odrediti mjesto za svoj narod Izrael, i posadiću ga,
i oni će stanovati na svom mjestu i neće se više pomicati; ni jedno ni drugo
hoće li ih djeca zla više trošiti, kao u
početak,
17:10 I od vremena kada sam naredio sudijama da budu nad mojim narodom Izraelom.
Štaviše, pokorit ću sve tvoje neprijatelje. Štaviše, to ti kažem
Jahve će ti sagraditi kuću.
17:11 I desiće se, kada ti isteknu dani, moraš otići u
budi s ocima tvojim, da ću podići tvoje potomstvo poslije tebe
bit će od sinova tvojih; i ja ću uspostaviti njegovo kraljevstvo.
17:12 On će mi sagraditi kuću, a ja ću utvrditi njegov prijesto dovijeka.
17:13 Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin, i ja neću uzeti svoje
milost od njega, kao što sam je uzeo od onoga koji je bio prije tebe:
17:14 Ali ja ću ga nastaniti u svojoj kući i u svom kraljevstvu dovijeka;
tron će biti uspostavljen zauvek.
17:15 Prema svim ovim rečima, i prema svoj ovoj viziji, tako je i bilo
Nathan razgovara s Davidom.
17:16 I dođe kralj David i sede pred Gospodom i reče: Ko sam ja, o
Gospode Bože, a šta je moja kuća, da si me doveo do sada?
17:17 A ipak je ovo bila mala stvar u tvojim očima, Bože; jer i ti imaš
govorio o kući sluge tvoga još dugo i brzo
gledao na mene prema statusu čovjeka visokog stupnja, Gospode Bože.
17:18 Šta David može više da ti kaže za čast sluge tvoga? za
ti poznaješ svog slugu.
17:19 O Gospode, radi sluge tvoga i u skladu sa svojim srcem,
učinio si svu ovu veličinu, objavljujući sve ove velike stvari.
17:20 O Gospode, nema nikog kao ti, niti Boga osim tebe,
prema svemu što smo čuli svojim ušima.
17:21 I kakav je jedan narod na zemlji kao tvoj narod Izrael, kome je Bog
otišao da otkupi da bude svoj narod, da od tebe učini ime veličine
i strahote, tjeranjem naroda ispred naroda svoga, koga
iskupio si iz Egipta?
17:22 Za svoj narod, Izrael, učinio si svojim narodom dovijeka; i
ti, GOSPODINE, postao si njihov Bog.
17:23 Zato sada, Gospode, pusti ono što si rekao o svom
sluga i u vezi s njegovom kućom učvrsti se zauvijek i čini kao ti
si rekao.
17:24 Neka se čak utvrdi, da se tvoje ime veliča zauvek,
govoreći: Gospod nad vojskama je Bog Izraelov, Bog Izraela.
i neka se dom Davida, sluge tvoga, učvrsti pred tobom.
17:25 Jer ti si, Bože moj, rekao svom sluzi da ćeš mu sagraditi
kuća: zato je tvoj sluga našao u svom srcu da se moli prije
te.
17:26 I sada, Gospode, ti si Bog, i obećao si ovu dobrotu svojoj
sluga:
17:27 Sada, dakle, neka ti bude drago da blagosloviš kuću svog sluge, to
neka bude zauvijek pred tobom, jer ti blagosiljaš, GOSPODINE, i to će biti
budi blagosloven zauvek.