1 Chronicles 17:1 I dogodi se, dok je David sjedio u svojoj kući, to reče David Natane, prorok, evo, ja stanujem u kući od kedra, ali u kovčegu savez Gospodnji ostaje pod zavjesama. 17:2 Tada Natan reče Davidu: Učini sve što ti je na srcu; jer Bog jeste sa tobom. 17:3 I dogodi se iste noći, da riječ Božija dođe Natanu, govoreći, 17:4 Idi i reci Davidu sluzi mome: Ovako veli Gospod: Ne gradiš meni kuća za stanovanje: 17:5 Jer nisam stanovao u kući od dana kad sam podigao Izrailja do danas; nego su išli od šatora do šatora i od jednog šatora drugome. 17:6 Gde god sam išao sa celim Izraelom, progovorio sam reč bilo kome od njih sudije Izraelove, kojima sam zapovjedio da hrane moj narod govoreći: Zašto niste mi sagradili kuću od kedra? 17:7 Sada, dakle, ovako reci mom sluzi Davidu: Ovako kaže GOSPODINE nad vojskama, uzeo sam te iz ovčijeg koša, čak i iz slijeđenja ovce, da budeš vladar nad mojim narodom Izraelom: 17:8 I bio sam s tobom kuda god si hodao i sekao odbacio sve svoje neprijatelje prije tebe i napravio ti ime kao ime velikana koji su na zemlji. 17:9 I ja ću odrediti mjesto za svoj narod Izrael, i posadiću ga, i oni će stanovati na svom mjestu i neće se više pomicati; ni jedno ni drugo hoće li ih djeca zla više trošiti, kao u početak, 17:10 I od vremena kada sam naredio sudijama da budu nad mojim narodom Izraelom. Štaviše, pokorit ću sve tvoje neprijatelje. Štaviše, to ti kažem Jahve će ti sagraditi kuću. 17:11 I desiće se, kada ti isteknu dani, moraš otići u budi s ocima tvojim, da ću podići tvoje potomstvo poslije tebe bit će od sinova tvojih; i ja ću uspostaviti njegovo kraljevstvo. 17:12 On će mi sagraditi kuću, a ja ću utvrditi njegov prijesto dovijeka. 17:13 Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin, i ja neću uzeti svoje milost od njega, kao što sam je uzeo od onoga koji je bio prije tebe: 17:14 Ali ja ću ga nastaniti u svojoj kući i u svom kraljevstvu dovijeka; tron će biti uspostavljen zauvek. 17:15 Prema svim ovim rečima, i prema svoj ovoj viziji, tako je i bilo Nathan razgovara s Davidom. 17:16 I dođe kralj David i sede pred Gospodom i reče: Ko sam ja, o Gospode Bože, a šta je moja kuća, da si me doveo do sada? 17:17 A ipak je ovo bila mala stvar u tvojim očima, Bože; jer i ti imaš govorio o kući sluge tvoga još dugo i brzo gledao na mene prema statusu čovjeka visokog stupnja, Gospode Bože. 17:18 Šta David može više da ti kaže za čast sluge tvoga? za ti poznaješ svog slugu. 17:19 O Gospode, radi sluge tvoga i u skladu sa svojim srcem, učinio si svu ovu veličinu, objavljujući sve ove velike stvari. 17:20 O Gospode, nema nikog kao ti, niti Boga osim tebe, prema svemu što smo čuli svojim ušima. 17:21 I kakav je jedan narod na zemlji kao tvoj narod Izrael, kome je Bog otišao da otkupi da bude svoj narod, da od tebe učini ime veličine i strahote, tjeranjem naroda ispred naroda svoga, koga iskupio si iz Egipta? 17:22 Za svoj narod, Izrael, učinio si svojim narodom dovijeka; i ti, GOSPODINE, postao si njihov Bog. 17:23 Zato sada, Gospode, pusti ono što si rekao o svom sluga i u vezi s njegovom kućom učvrsti se zauvijek i čini kao ti si rekao. 17:24 Neka se čak utvrdi, da se tvoje ime veliča zauvek, govoreći: Gospod nad vojskama je Bog Izraelov, Bog Izraela. i neka se dom Davida, sluge tvoga, učvrsti pred tobom. 17:25 Jer ti si, Bože moj, rekao svom sluzi da ćeš mu sagraditi kuća: zato je tvoj sluga našao u svom srcu da se moli prije te. 17:26 I sada, Gospode, ti si Bog, i obećao si ovu dobrotu svojoj sluga: 17:27 Sada, dakle, neka ti bude drago da blagosloviš kuću svog sluge, to neka bude zauvijek pred tobom, jer ti blagosiljaš, GOSPODINE, i to će biti budi blagosloven zauvek.